Jump to content

Demokratija: razlika između verzija

Dodano 8 bajtova ,  prije 8 godina
m
nema sažetka izmjene
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
(Odbijena zadnja izmjena teksta (od strane 109.228.110.76) i vraćena revizija 2425809 od C3r4)
mNo edit summary
{{Nedostaju izvori}}
{{Čišćenje}}
Pojam '''demokratija''' označava oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinihnjenih građana kroz poštene izbore. Kad su ti uvjeti ispunjeni, vlast se može opisati kao demokratska. To vrijedi za razne sisteme upravljanja, jer se ti pojmovi mogu kombinirati i s drugim vrstama vlasti.
 
== Razvitak demokratije ==
 
Pojam 'demokratija' nastao je u staroj Atini u 5. vijeku p. n. e. Demokratija – grčki demos – narod i kratia – vladati. Drevni [[Grci]] su koristili riječ demokratija za vlast mnogih u odnosu na vlast nekoliko osoba. Atenska se država općenito smatra prvim primjerom sistema koji odgovara nekim današnjim predodžbama o demokratskoj vlasti. Ipak, mnogi ne smatraju staru Atenu demokratijom, s obzirom da je samo mali dio građanstva smio glasati, dok žene, robovi i stranci nisu imali to pravo. Samo je oko 16% ukupnog stanovništva imao pravo glasa. Glasanjem su se u staroj Ateni donosile odluke izravno, umjesto da se biraju predstavnici kao u današnjoj demokracijidemokratiji. Mnogi uobičavaju reći da je u staroj Grčkoj vladao oligarhijski sistem kojeg ćemo spomenuti kasnije.
S vremenom se značenje 'demokratije' promijenilo, a savremena se definicija jako mijenjala od 18. vijeka, otkad su se uvodili razni "demokratski" sistemi u mnogim državama. Modernu demokratiju mogli bismo definisati kao sistem vlasti u kojem konačna politička moć, ili suverenitet, pripada narodu bilo direktno ili putem izabranih predstavnika.
 
Prva savremena demokratija je bila ta [[Sjedinjene Američke Države|Sjedinjenih Američkih Država]] uspostavljena [[1789]]. godine na osnovi filozofije [[doba razuma]].
 
Francuski filozof [[Montesquieu]] (1689-1755) je veoma uticao na promovisanjepromoviranje i utemeljenje ideja o demokratskoj vlasti u periodu Francuske buržoaske revolucije i stvaranja [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]. [[Montesquieu]] je vjerovao da je najbolji način da se osigura da vlast služi općoj dobrobiti ako se učine sljedeći koraci:
-*Razdijeliti vlast na različite ogranke i dijelove, tako da nijedan ogranak nema svu vlast.
-*Izbalansirati autoritet između ovih ogranaka tako da ni jedan ne može kontrolirati ostale ogranke.
-*Omogućiti svakome ogranku da provjerava načine na koje se drugi ogranci koriste vlašću.
 
[[Montesquieu]] je, kao i mnogi drugi, vjerovao da, ukoliko je vlast podijeljena, izbalansirana i provjeravana, nijedan od ogranaka ne može kontrolirati cijelu vlast. U tom slučaju nijedan ogranak ne može koristiti vlast za svoje osobne i sebične interese. Rezultat takve situacije bi bio da vlast djeluje u cilju unapređivanja zajedničke dobrobiti. Zajednička dobrobit znači da je nešto za dobro zajednice kao cjeline.
 
* ili, najizravnije, krivotvorenje rezultata izbora
 
Neki historijski primjeri iz svijeta su [[SSSR]] pod komunističkom partijom prije njegovanjegovog raspada 1991, [[Irak]] pod [[Sadamom Huseinom]] i [[Filipini]] pod [[Marcosom]].
 
== Liberalna demokratija ==
== Socijalistička demokratija ==
 
Socijalistička demokratija je oblik postojanja socijalističke države što će reći i diktature proleterijata kao suštine te države. Suština socijalističke demokratije je u prevladavanju čovjekove otuđenosti a to se postiže kada se privatna svojina koja stalno reproducira nejednakost u društvu zamjeni društevnom svojinom. Takav oblik vladavine smoje imali i mipostojao u bivšoj SFRJ gdje su članovima 88. 89. i 133. ustava SFRJ bila regulisanaregulirana "položaj radničke klase i svih radnih ljudi uopšteuopće". Anarhizam i komunizam (kao posljednji stepen društvenog razvitka prema teoriji marksizma) jesu politička učenja koja teoretski koriste jednu vrstu izravne demokratije, a država postoji samo kao narod.
Međutim, sve države u kojima je vladala komunistička partija postale su diktature i ostale takve dokle god je partija ostala na vlasti. Neki socijalistički teoretičari, kao što je Tony Cliff, tvrde da se to dogodilo zato što zemlje u kojima je komunistička partija došla na vlast nisu imale dovoljno visoku razinu proizvodnih snaga da izdrže socijalizam.
 
U zemljama koje nemaju jaku tradiciju demokratske vladavine većine, uvođenje slobodnih izbora rijetko je dovoljno da se ostvari prijelaz s diktature u demokratiju, sve dok se ne ostvari i šira promjena političke kulture i postupna izgradnja ustanova demokratske vlasti. Ima raznih primjera, kao što su Francuska u doba revolucije ili današnja Uganda i Iran, gdje zemlje mogu održati demokratiju samo u ograničenom obliku dok se ne dogode šire kulturne promjene koje omogućuju stvarnu vladavinu većine.
Jedan od ključnih vidova kulture demokratije jest saradnja opozicije. Taj je kulturni prijelaz je posebno teško ostvariti u zemljama gdje je uobičajeno da se vlast mijenja nasilnim putem. U biti, saradnja opozicije znači da se u demokracijidemokratiji različite strane zalažu za iste osnovne demokratske vrijednosti. Iako se politički protivnici ne slažu, trebaju prihvatati jedan drugog i biti svjesni legitimne i važne uloge koju igraju protivnici. Temeljna pravila društva moraju poticati snošljivost i uljudnost u javnim raspravama. U takvom društvu gubitnici prihvataju odluku glasača na izborima i mirno prenose vlast. Gubitnici su sigurni da neće izgubiti život ni slobodu, nego da će i dalje učestvovati u javnom životu. Opozicija ne mora odobravati politiku vlade, ali mora poštivati temeljnu legitimnost države i samog demokratskog procesa.
 
Da bi se neki sistem mogao zvati demokratskim, u nekoj državi, svaki građanin mora imati ista prava i slobode (sve dok tuđa prava i slobode ne prekrši). Te slobode podrazumijevaju slobodu vjeroispovijesti, nacionalnog i etničkog oprjedjeljenja, upotrebe jezika, slobodu medija i štampe, slobodu građana da se okupljaju i razmijenjuju mišljenja ili ispoljavaju svoj ai drugo.. Svaki građanin (punoljetni) mora imati pravo na glas da bira svoga predstavnika u parlamentu ili vladi. On to radi na izborima koji moraju biti redovni (svakih četiri ili šest godina), tajni (mogućnost da glasa u tajnosti) i korektni. Takođe, takvo društvo mora podržavati svaki oblik pluralizma. To znači da država mora imati više političkih stranaka ([[političke stranke]]) i interesnih grupa ([[grupe za pritisak]]) i da građani slobodno mogu pristupati njima ili osnovati svoje.
== Tiranija većine ==
 
Bez obzira da li u nekoj državi građani imaju dosta široko pravo glasa, vladavina većine može dovesti i do tzv. ''tiranije većine''. Ovo znači da postoji mogućnost da, u demokratskom sistemu, većina građana da autoritet zastupnicima, koji bi zastupali mišljenje te većine građana, i možda radili protiv manjine. Ovo, naravno, potkopava mišljenje da demokratija predstavlja sve ljude. Na primjer, teorijski je moguće da u liberalnoj demokracijidemokratiji većina građana izabere zastupnike koji bi odlučili da neku manjinu (religijsku, etničku i druge) kriminaliziraju (direktno ili indirektno).
 
Predlagači demokratije, na nekoliko načina, pokušavaju da ovu tvrdnju opovrgnu. Oni tvrde da u mogim demokratskim zemljama postoji [[ustav]] koji štiti građane od tiranije većine. [[Ustav]] (nebitno da li je pisani ili ne) može prepoznati da li je neka mjera, koja je provedena kroz [[zakonodavna vlast|zakonodavstvo]] i [[izvršna vlast|izvršnu vlast]], ustavna ili protiv ustavna , i ako je protiv ustavna ona prvo mora proći kroz nezavisno [[sudska vlast|sudstvo]] da bi bila prihvaćena (dok sudstvo, kao ne zavisno, može vidjeti da je ta mjera ne ustavna i poništiti je). Još jedan argument je taj da je, i pored rizika, većinska vlast najpoželjniji sistem, i da je ''tiranija većine'', ako postoji, ipak poboljšanje od ''tiranije manjine''. U praksi, historija je puna primjera gdje je vladajuća manjina tlačila većinu (koja '''nije imala''' pravo glasa), ali također, i primjere gdje je društvo tlačilo manjinu (koja je '''imala''' pravo glasa). Jedan od zaključaka koji možemo vidjeti iz hisitrije je taj da pravo glasa ne mora značiti odbranu od ugnjetavanja ili tlačenja, ali da je ipak bolje imati pravo glasa nego ga nemati nikako.
* Društveno tretiranje homoseksualaca je također u ovom kontekstu. Tokom većine 19. i 20. vijeka vlasti u [[Velika Britanija|Britaniji]] su procesuirali homoseksualce, i ovo je postalo poznato kada su procesuirani [[Oscar Wilde]] i [[Alan Turing]].
* U Sjevernoj Irskoj katolici se predstavljaju kao manjina koja je terorizirana od protestantske većine.
* Poznati [[filozofija|filozof]] [[Sokrat]], je osuđen na smrt zato što je bio bezbožan i što se protivio vladajučoj demokracijidemokratiji.
Neki teoretičari se protive korištenju pojma ''tiranija većine'' za društva 19. vijeka i ranije. Oni tvrde da je malo zemalja u to vrijeme, uključujući demokratije, imalo u svojoj osnovi pravo glasa za sve. Međutim, drugi debatuju da je termin pogodan, jer opisuje stanje koje se može dogoditi u društvu sa pravom glasa, čak i ako to društvo ne čini čitavu populaciju države.
Ipak, neki vjeruju da ne postoji sistem koji može idealno upravljati društvom i da demokratija nije moralno idealna. Zastupnici ove tvrdnje govore da je u srcu demokratije vjerovanje da, ako se većina slaže, da je legitimno povrijediti manjinu. Oni koji se ne slažu sa ovom tvrdnjom vjeruju da u liberalnim demokratijama gdje su manjinske grupe zaštićene, manjine i većine se, ustvari, stvaraju gotovo sa svakim različitim pitanjem.
 
Moć većinskog glasa je još uvijek najveći problem. Historijski primjer je [[Adolf Hitler|Hitler]] u eri koja je predhodila nacističkoj [[NjemačkaTreći rajh|nacističkoj Njemačkoj]], koji je bio ''izabran'' [[1933]]. od strane manjine njemačkog naroda sa najvećim brojem glasova. Iz tog razloga, neke države su stvorile [[ustav]]e - zakone koji brane neka pitanja od većinskog odlučivanja (u njemačkom ustavu je donešena stavka koja govori da se demokratski sistem u toj državi ne može više mijenjati). Generalno, da bi se ustav promijenio potrebna je ''jako'' velika većina izabranih zastupnika, ili zahtjeva da sudija i porota odluče da su proceduralni standardi ispunjeni od strane države, ili, jako rijetko, referendum određuje promijenu.
Pored zaštita koje garantuje ustav za ljudska prava, neki izborni sistemi uvode proporcionalno zastupništvo da bi svi bili ''fer'' zastupljeni.
 
Također kod nekih postoje i dileme kroz postavljanje pitanja koliko je civilno društvo ustvari demokratično. Postoje i primjedbe da akteri u civilnom društvu sada dolaze do značajne političke moći bez toga da je neko za njih direktno glasao ili ih birao. Na kraju, neki analitičari su došli do zaključaka da pošto je koncept civilnog društva u bliskoj vezi s demokratijom i pojavljivanjem na političkoj sceni tako se mogu vrlo lako povezati s idejama nacionalnosti i nacionalizma.
 
 
== Također pogledajte ==
73.705

izmjena