Razlika između verzija stranice "Mehmed I"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m +{{Nedostaju izvori}}
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Infokutija Veličanstvo
{{Nedostaju izvori}}
| Ime =Mehmed I
[[Datoteka:Mehmed I.jpg|mini|'''Mehmed I.''']]
| Nasljeđivanje =[[Sultani Osmanlijskog carstva|Sultan Osmanlijskog carstva]]
| Slika =[[Datoteka:Mehmed I.jpg|200px]]
| Opis slike =
| Vladavina =[[1413]] - [[1421]]
| Krunidba =[[1413]]
| Prethodnik =[[Bajazid I]]
| Nasljednik =[[Murat II]]
| Supružnik =[[Şeh-zade Kumru Hâtûn]], [[Emine Hâtûn]]
| Dinastija =[[Osmanlije]]
| Otac =[[Bajazid I]]
| Majka =[[Devlet Hatun]]
| Datum rođenja =[[1389]]
| Datum smrti =[[26. maj]] [[1421]]
|}}
'''Mehmed I''' ([[1389]]. - [[26. maj]] [[1421]].), [[Turska|turski]] [[sultan]]
'''Mehmed I''' ([[1389]]. - [[26. maj]] [[1421]].), [[Turska|turski]] [[sultan]]



Verzija na dan 26 oktobar 2014 u 11:00

Mehmed I
Sultan Osmanlijskog carstva
Vladavina1413 - 1421
PrethodnikBajazid I
NasljednikMurat II
Krunidba1413
SupružnikŞeh-zade Kumru Hâtûn, Emine Hâtûn
DinastijaOsmanlije
OtacBajazid I
MajkaDevlet Hatun
Rođenje1389
Smrt26. maj 1421

Mehmed I (1389. - 26. maj 1421.), turski sultan

Poslije Turskog poraza u bitki kod Angore 1402. godine Osmanlijsko carstvo postaje zahvaćeno građanskim ratom. Kao pobjednik iz njega izlazi Mehmed I. koji najprije učestvuje u uništavanju vojske brata Ise, a potom i one brata Muse. S ovom drugom pobjedom on 1413. godine postaje jedini preživjeli sin i nasljednik sada već 10 godina mrtvog Bajazida I

Tokom svoje kratke samostalne vladavine vodio je prije svega mirovnu politiku s ciljem postepene obnove države. Izuzetak od tog pravila je bilo nekoliko ratnih čarki u Aziji radi obnove tamošnjeg prijašnjeg značaja ovog Carstva.

Pri stupanju na vlast dobio je veliku pomoć od Bizanta u zamjenu za savez što on nikad nije zaboravio nazivajući uvijek tamošnjeg cara svojim ocem. Umro je prirodno u 32. godini života ostavljajući državu svom mladom sinu Muratu II