Razlika između verzija stranice "Ljiljana Molnar-Talajić"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
No edit summary |
No edit summary |
||
| Red 1: | Red 1: | ||
{{Nedostaju izvori}} |
|||
{{Infokutija biografija |
{{Infokutija biografija |
||
|ime =Ljiljana |
|ime =Ljiljana |
||
| Red 20: | Red 20: | ||
}} |
}} |
||
'''Ljiljana Molnar-Talajić''' ([[Bosanski Brod]], [[30. decembar]] [[1938]]. - [[Zagreb]], [[18. septembar]] [[2007]].), istaknuta [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] [[Opera (muzika)|operna]] [[diva]] i [[sopran]]istica s jednim od najmoćnijih glasova na prostorima Balkana. |
'''Ljiljana Molnar-Talajić''' ([[Bosanski Brod]], [[30. decembar]] [[1938]]. - [[Zagreb]], [[18. septembar]] [[2007]].), istaknuta [[Bosna i Hercegovina|bosanska]] [[Opera (muzika)|operna]] [[diva]] i [[sopran]]istica s jednim od najmoćnijih glasova na prostorima Balkana. |
||
Pjevanjem se počela baviti u crkvenom horu Crkve Sv. Ilije u Bosanskom Brodu. |
|||
Studij solo pjevanja završila je na [[Muzička akademija u Sarajevu|Muzičkoj akademiji u Sarajevu]] [[1961]]. u klasi prof. [[Bruna Špiler|Brune Špilera]], a [[1963]]. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je tokom studija u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1959]]. godine, kao grofica u [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozartovom]] "Figarovom piru". |
|||
<ref> http://www.bbrod.info/ljiljana-molnar-talajic/ </ref> |
|||
Potom su uslijedile brojne operske uloge, često oprečnih glasovnih zahtijeva, u širokom rasponu od kolorature do duboko proživljene dramatike. |
|||
Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od [[1975]]. do [[1980]]. godine bila je prvakinja [[Zagreb]]ačke opere. |
|||
Studij solo pjevanja završila na Muzičkoj akademiji u Sarajevu [[1961]]. u klasi prof. [[Bruna Špiler|Brune Špiler]], a [[1963]]. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je tokom studija u [[Sarajevo|Sarajevu]] [[1959]]. godine, kao grofica u [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozartovu]] "Figarovu piru". Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od [[1975]]. do [[1980]]. godine bila je prvakinja [[Zagreb]]ačke opere. U tom trenutku iza sebe je već imala briljantan početak. Za svoju Ćo-ćo San nagrađena je u [[Tokio|Tokiju]] [[1967]]. godine, a [[1969]]. kao Aida na [[Firenca|firentinskom]] Maggiju Musicale, pod ravnanjem [[Zubin Mehta|Zubina Mehte]], postaje svjetska primadona: "posljednji veliki [[Giuseppe Verdi|verdijanski]] glas", prema nekim tvrdnjama.{{izvor}} Slijedile su najveće svjetske pozornice: [[Beč]]ka državna opera, [[Milano|milanska]] Scala, [[London|london]]ski Covent Garden, [[New York City|newyorški]] Metropolitan. |
|||
Iste godine prešla je na Muzičku akademiju, kao profesorica pjevanja, i do kraja života bavila se i pedagoškim radom. |
|||
Za svoju ulogu Ćo-ćo San u operi "Madam Baterflaj" [[1967]]. godine nagrađena je u [[Tokio|Tokiju]] [[1967]]. godine, a grad [[Parma]] dodijelio joj je tradicionalnu plaketu ''Verdi d’oro'' (Zlatni Verdi). <ref> http://blog.dnevnik.hr/kenguur/2007/09/1623257859/in-memoriam-ljiljana-molnar-talajic.html </ref> |
|||
[[1969]]. godine kao Aida na [[Firenca|firentinskom]] ''Maggiju Musicale'', pod dirigentskom palicom [[Zubin Mehta|Zubina Mehte]], postaje svjetska primadona. Slijedile su najveće svjetske pozornice: [[Beč]]ka državna opera, [[Milano|milanska]] Scala, [[London|london]]ski Covent Garden, [[New York City|newyorški]] Metropolitan. |
|||
Zaštitni znak Ljiljane Molnar-Talajić je bila Aida. Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada [[Parma|Parme]]. |
Zaštitni znak Ljiljane Molnar-Talajić je bila Aida. Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada [[Parma|Parme]]. |
||
Štampa je opisala njen glas kao nevjerovatno lijep, suptilan, ali u isto vrijeme robustan, transparentan i melodičan. Austrijski operski stručnjak O.C. izjavio je da je Ljiljana_Molnar-Talajić posljednja najveća pjevačica opera [[Giuseppe Verdi|Giuseppea Verdija]]. <ref> http://www.opera-club.net/release.asp?rel=586 </ref> |
|||
Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu. |
|||
Na njenoj sahrani u Zagrebu ispred delegacije Bosanskog narodnog pozorišta [[Gradimir Gojer]] je izjavio: {{Citat|Najveća operska pjevačica na našim prostorima koja je ostavila neizbrisivu obavezu na mlađe generacije u bosanskoj kulturi. Ona je sada legenda svih operskih diva u svijetu. Najveća među nama, a bila je protagonista ljubavi prema Sarajevu. Ona će ostati građanin Sarajeva zauvijek. Ona nikada nije zaboravila Bosnu.}} <ref> http://bosnianews.blogspot.com/2007/09/commemoration-for-ljiljana-molnar.html </ref> |
|||
== Reference == |
|||
<references> |
|||
U vrijeme njene najveće umjetničke snage kritičari su se nadmetali u traženju komplimenata za njen glas ("boje opala", kako je neko nadahnuto napisao), moćnom u visinama i beskrajno nježnom u pianissimu. Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu. |
|||
</references> |
|||
== Vanjski linkovi == |
|||
* http://www.opera-club.net/release.asp?rel=586 |
|||
[[Kategorija:Bosanskohercegovački operski pjevači|M]] |
[[Kategorija:Bosanskohercegovački operski pjevači|M]] |
||
Verzija na dan 12 decembar 2014 u 00:20
Ljiljana |
|---|
Ljiljana Molnar-Talajić (Bosanski Brod, 30. decembar 1938. - Zagreb, 18. septembar 2007.), istaknuta bosanska operna diva i sopranistica s jednim od najmoćnijih glasova na prostorima Balkana. Pjevanjem se počela baviti u crkvenom horu Crkve Sv. Ilije u Bosanskom Brodu. Studij solo pjevanja završila je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu 1961. u klasi prof. Brune Špilera, a 1963. ja završila i postdiplomski studij na istoj akademiji. Prvi nastup na opernoj pozornici imala je tokom studija u Sarajevu 1959. godine, kao grofica u Mozartovom "Figarovom piru". [1] Potom su uslijedile brojne operske uloge, često oprečnih glasovnih zahtijeva, u širokom rasponu od kolorature do duboko proživljene dramatike.
Petnaest godina pjevala je u Sarajevskoj operi, a od 1975. do 1980. godine bila je prvakinja Zagrebačke opere. Iste godine prešla je na Muzičku akademiju, kao profesorica pjevanja, i do kraja života bavila se i pedagoškim radom.
Za svoju ulogu Ćo-ćo San u operi "Madam Baterflaj" 1967. godine nagrađena je u Tokiju 1967. godine, a grad Parma dodijelio joj je tradicionalnu plaketu Verdi d’oro (Zlatni Verdi). [2] 1969. godine kao Aida na firentinskom Maggiju Musicale, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, postaje svjetska primadona. Slijedile su najveće svjetske pozornice: Bečka državna opera, milanska Scala, londonski Covent Garden, newyorški Metropolitan.
Zaštitni znak Ljiljane Molnar-Talajić je bila Aida. Briljirala je i u cijelom verdijanskom repertoaru: Trubaduru, Don Carlosu, Krabuljnom plesu, Otellu, ali i u njegovu Requiemu. To joj je, među ostalim, donijelo i veliko priznanje iz Maestrove domovine — "Zlatnog Verdija" grada Parme. Štampa je opisala njen glas kao nevjerovatno lijep, suptilan, ali u isto vrijeme robustan, transparentan i melodičan. Austrijski operski stručnjak O.C. izjavio je da je Ljiljana_Molnar-Talajić posljednja najveća pjevačica opera Giuseppea Verdija. [3] Umrla je nakon kratke bolesti u Zagrebu.
Na njenoj sahrani u Zagrebu ispred delegacije Bosanskog narodnog pozorišta Gradimir Gojer je izjavio:
Najveća operska pjevačica na našim prostorima koja je ostavila neizbrisivu obavezu na mlađe generacije u bosanskoj kulturi. Ona je sada legenda svih operskih diva u svijetu. Najveća među nama, a bila je protagonista ljubavi prema Sarajevu. Ona će ostati građanin Sarajeva zauvijek. Ona nikada nije zaboravila Bosnu.