Razlika između verzija stranice "Mehmed I"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
m Vraćene izmjene korisnika Emir2312 (razgovor) na posljednju izmjenu koju je napravio 93.86.105.76
Red 15: Red 15:
| Datum smrti =[[26. maj]] [[1421]]
| Datum smrti =[[26. maj]] [[1421]]
|}}
|}}
'''Mehmed I''' ([[1389]]. - [[26. maj]] [[1421]].), [[Turska|turski]] [[sultan]]
'''Mehmed I''' (1381. - 26. maja 1421.) je bio [[sultan Osmanlijskog carstva ]]<nowiki/>od 1413. godine do 1421. godine. On je bio jedan od sinova sultana [[Bajazit I|Bajazita I]] i [[Devlet Hatun]].


Poslije Turskog poraza u [[bitka kod Angore|bitki kod Angore]] [[1402]]. godine [[Osmanlijsko carstvo]] postaje zahvaćeno [[Građanski rat|građanskim ratom]]. Kao pobjednik iz njega izlazi Mehmed I. koji najprije učestvuje u uništavanju vojske brata [[Isa|Ise]], a potom i one brata [[Musa|Muse]]. S ovom drugom pobjedom on [[1413]]. godine postaje jedini preživjeli sin i nasljednik sada već 10 godina mrtvog [[Bajazid I|Bajazida I]]
== Rani život ==
Rođen je u [[Bursa|Bursi]] 1381. godine kao treći najstariji sin sultana [[Bajazit I|Bajazita I]] i njegove žene [[Devlet Hatun]]. Zajedno sa svojom braćom od različitih majki, uključujući [[Sulejman Çelebi|Sulejmana]], Isu, Mustafu i Musu, imao je naslov Čelebi, što znači "gospodin".


Tokom svoje kratke samostalne vladavine vodio je prije svega mirovnu politiku s ciljem postepene obnove države. Izuzetak od tog pravila je bilo nekoliko ratnih čarki u [[Azija|Aziji]] radi obnove tamošnjeg prijašnjeg značaja ovog Carstva.
[[Bajazit I]] je poražen 20. jula 1402. godine u [[bitka kod Ankare|bici kod Ankare]] od strane Turko-Mongolskog osvajača i vladara [[Tamerlan|Tamerlana]]. Braća (sa izuzetkom Mustafe, koji je zarobljen i odveden sa Bajazitom u [[Samarkand]]) su bili spašeni sa ratišta. Mehmeda je spasio [[Bajazit paša]], koji ga je odveo u svoj rodni grad [[Amasija|Amasiju]]. Mehmed je kasnije postavio Bajazita pašu za svog [[veliki vezir Osmanskog carstva|velikog vezira]] (1413. - 1421.).


Pri stupanju na vlast dobio je veliku pomoć od [[Bizantijsko carstvo|Bizanta]] u zamjenu za savez što on nikad nije zaboravio nazivajući uvijek tamošnjeg [[car]]a svojim ocem. Umro je prirodno u 32. godini života ostavljajući državu svom mladom sinu [[Murat II|Muratu II]]
Nakon bitke, Mehmed se borio sa svojom braćom Sulejmanom, Isom i Musom u građanskom ratu poznatom kao [[osmanska međuvlada]] (1402. - 1413.), u kojem pobjeđuje svu trojicu. Njegov brat Mustafa će se kasnije boriti protiv Mehmedove vladavine podigavši dvije neuspjele pobune protiv njega i njegovog sina, [[Murat II|Murata II]].


== Vladavina ==
Nakon pobjede, Mehmed je postao sultan u [[trakija|tračkom]] gradu [[Edirne|Edirni]] koji je ležao u europskom dijelu carstva i postaje Mehmed I. On prvo konsolidira svoju moć i postavlja grad Edirne za glavni grad carstva. Zatim osvaja dijelove [[Albanija|Albanije]], [[Jandaridi|Jandarid]] emirate i [[armenska kraljevina Kilikiji|armensku kraljevinu Kilikiji]] od [[Memluci|Memluka]]. Uzimajući mnoga njegova dostignuća u obzir, Mehmed je naširoko poznat kao "drugi osnivač" Osmanskog carstva.


Ubrzo nakon što je Mehmed postao sultan, njegov brat Mustafa Čelebi, koji je bio zarobljen zajedno sa svojim ocem u [[Samarkand|Samarkandu]], krio se u Anadoliji tokom međuvlade, ponovo se pojavio i zatražio od Mehmeda podjelu carstva. Mehmed je to odbio, susreo se sa Mustafinim snagama u borbi i lako ih pobijedio. Mustafa je pobjegao u bizantijski grad [[Solun]] ali ga je, nakon dogovora sa Mehmedom, bizantijski car [[Manuel II car Bizantije|Manuel II Palaiologos]] prognao na otok [[Lemnos]].

Međutim, Mehmed se i dalje suočavao sa problemima; prvi problem je bio njegov nećak Orhan, kojeg je Mehmed doživljavao kao prijetnju njegovoj vladavini, baš kao što su bila njegova braća. Posjedovao je, navodno, zemlju koju je htio Manuel II Palaiologos, a koju je Orhan htio da iskoristi protiv sultana Mehmeda; Međutim, kada je sultan saznao za to, Orhana je optužio za izdaju.

Osim toga, kao rezultat bitke kod Ankare i drugih građanskih ratova, stanovništvo carstva je postalo nestabilno i traumatizirano. Vrlo moćan društveni i religijski pokret koji je nastao u carstvu postao je smetnja. Pokret je osnovao [[šeik Bedredin]] (1359. - 1420.), poznati muslimanski sufija i harizmatični teolog. Bio je ugledni ulema, rođen od grčke majke i oca muslimana iz Simavna (Kyprinos), jugozapadno od [[Edirne]] (ranije [[Adrianopolis]]). Mehmedov brat Musa mu je dao svoju vojsku. Bedredin je stvorio populistički religijski pokret u Osmanskom carstvu, "subverzivno zaključujući promociju suzbijanja socijalnih razlika između bogatih i siromašnih, kao i barijere između različitih oblika monoteizma". Uspješno razvijajući društvenu revoluciju i [[sinkretizam]] različitih religija i sekti carstva, Bedredinov pokret počeo je na europskoj strani carstva i širio se prema Anadoliji.

Šeik Bedredin je 1416. godine započeo pobunu protiv vlade. Nakon četiri godine borbe, on je konačno zarobio Mehmedovog [[veliki vezir Osmanskog carstva|velikog vezira]] [[Bajazit paša|Bajazit pašu]] i objesio ga u gradu [[Seres|Seresu]], gradu u današnjoj [[Grčka|Grčkoj]] 1420. godine.

== Smrt ==
Za vrijeme vladavine Mehmeda I kao sultana došlo je do ponovnog ujedinjenja carstva. Gotovo 11 godina je trajala [[osmanska međuvlada]] koja je počela zarobljeništvom njegovog oca u Ankari do njegove konačne pobjede nad svojim bratom Musom u [[bitka kod Čamurlua|bici kod Čamurlua]].

Sahranjen je u Bursi, u [[mauzolej|mauzoleju]] koji je sam podigao u blizini džamije koja se, zbog svoje dekoracije zelenim porculanima, naziva [[Zelena džamija, Bursa|Zelena džamija]]. Mehmed je također izgradio još jednu džamiju u Bursi, koju je započeo njegov djed sultan [[Murat I]], ali koja je bila zanemarena za vrijeme vladavine sultana [[Bajazit I|Bajazita I]]. Mehmed je pored svoje džamije i mauzoleja izgradio školu i kuhinju za siromašne.

== Žene ==
# Šehzade Hatun, kćerka Divitar Ahmet bega
# Kumru Hatun, kćerka hadži Salgeldi Ahmet bega
# Emine Hatun, kćerka Nasiredin Mehmed bega
{{Redoslijed|
{{Redoslijed|
|prethodnik =[[Bajazid I]]
|prethodnik =[[Bajazid I]]

Verzija na dan 20 februar 2015 u 23:08

Mehmed I
Sultan Osmanlijskog carstva
Vladavina1413 - 1421
PrethodnikBajazid I
NasljednikMurat II
Krunidba1413
SupružnikŞeh-zade Kumru Hâtûn, Emine Hâtûn
DinastijaOsmanlije
OtacBajazid I
MajkaDevlet Hatun
Rođenje1389
Smrt26. maj 1421

Mehmed I (1389. - 26. maj 1421.), turski sultan

Poslije Turskog poraza u bitki kod Angore 1402. godine Osmanlijsko carstvo postaje zahvaćeno građanskim ratom. Kao pobjednik iz njega izlazi Mehmed I. koji najprije učestvuje u uništavanju vojske brata Ise, a potom i one brata Muse. S ovom drugom pobjedom on 1413. godine postaje jedini preživjeli sin i nasljednik sada već 10 godina mrtvog Bajazida I

Tokom svoje kratke samostalne vladavine vodio je prije svega mirovnu politiku s ciljem postepene obnove države. Izuzetak od tog pravila je bilo nekoliko ratnih čarki u Aziji radi obnove tamošnjeg prijašnjeg značaja ovog Carstva.

Pri stupanju na vlast dobio je veliku pomoć od Bizanta u zamjenu za savez što on nikad nije zaboravio nazivajući uvijek tamošnjeg cara svojim ocem. Umro je prirodno u 32. godini života ostavljajući državu svom mladom sinu Muratu II