Razlika između verzija stranice "Hej, Slaveni"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m KWiki je premjestio stranicu Hej Slaveni na Hej, Slaveni preko preusmjeravanja |
mNo edit summary |
||
Red 8: | Red 8: | ||
|država = [[Datoteka:Flag of SFR Yugoslavia.svg|20px|border]] [[SFR Jugoslavija]] |
|država = [[Datoteka:Flag of SFR Yugoslavia.svg|20px|border]] [[SFR Jugoslavija]] |
||
|jezik = [[srpsko-hrvatski]], [[slovenski]], [[makedonski]] |
|jezik = [[srpsko-hrvatski]], [[slovenski]], [[makedonski]] |
||
|tekstopisac = Samuel Tomášik |
|tekstopisac = [[Samuel Tomášik]] |
||
|kompozitor = |
|kompozitor = |
||
|ostali_nazivi = Hej, Slovani<br/> Hej, Slovenci |
|ostali_nazivi = Hej, Slovani<br/> Hej, Slovenci |
||
Red 16: | Red 16: | ||
|bilješke = |
|bilješke = |
||
}} |
}} |
||
[[Datoteka:Hej Slaveni 1944.png|mini|Početak pjesme na hrvatskom jeziku |
[[Datoteka:Hej Slaveni 1944.png|mini|Početak pjesme na hrvatskom jeziku; slika iz 1944.]] |
||
[[Datoteka:United States Navy Band - Hey, Slavs.ogg|desno|mini| |
[[Datoteka:United States Navy Band - Hey, Slavs.ogg|desno|mini|"Hej, Slaveni"]] |
||
'''Hej, Slaveni''' ili '''Hej, Sloveni''' je pjesma posvećena svim [[Slaveni]]ma i naslov himne bivše [[SFRJ|Socijalističke federativne republike Jugoslavije]]. Prva verzija pjesme napisana je 1834. pod naslovom ''Hej, Slaveni'' (ili na [[Slovački jezik|slovačkom]] ''Hej, Slováci'').<ref>Na [[albanski jezik|albanskom jeziku]] naslov je '''Hej Sllavët''', na [[mađarski jezik|mađarskom]] '''Hej Szlávok''', a na [[turski jezik|turskom]] '''Hey Slavlar'''.</ref> Pjesmu je napisao [[Samuel Tomášik]].<ref>[http://www.iarelative.com/nss1946/slovaci.htm Priča o "Hej, Slováci"]</ref> Otad je ova pjesma himna [[Panslavizam|panslavizma]], nezvanična himna [[Slovaci|Slovaka]] te himna SFRJ. Kompozicija pjesme ''Hej Slaveni'' vrlo je slična kompoziciji [[Himna Poljske|himne Republike Poljske]]. |
|||
== |
== "Hej, Slováci" – prva verzija == |
||
⚫ | |||
⚫ | :''"U matici Pragu, biseru zapadnoslavenskog svijeta, koji će biti izgubljen u njemačkom moru, šta čeka moja draga domovina, Slovačka, koja u Pragu vidi svog duhovnog odgajatelja? Uznemiren tom mišlju, sjetio sam se stare poljske pjesme "Poljska nije nestala dok god mi živimo"<ref>''Jeszcze Polska nie zginęła, póki my żyjemy''</ref>. Ta poznata melodija je izazvala da moje srce stvori "Hej, Slovaci, naš slovački jezik još živi"<ref>Hej, Slovaci, ešte naša slovenska reč žije.</ref>... Otrčao sam u svoju sobu, zapalio svijeću i napisao tri verzije u svoj dnevnik. Pjesma je završena u trenu.'' <ref>Dnevnik Samuela Tomášika, nedjelja, 2. novembar 1834.</ref> |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | :''"U matici Pragu, biseru zapadnoslavenskog svijeta, koji će biti izgubljen u njemačkom moru, šta čeka moja draga domovina, Slovačka, koja |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | |||
{{Citat2| |
{{Citat2| |
||
Red 60: | Red 59: | ||
kto odstúpi zradne!|}} |
kto odstúpi zradne!|}} |
||
== |
== "Hej Slaveni" u Slovačkoj == |
||
⚫ | U Slovačkoj se kroz historiju, a i danas, ova pjesma smatrala nezvaničnom himnom Slovaka. Iako nakon stjecanja nezavisnosti [[1993.]] Slovačka dobija [[Nad Tatrou sa blska|drugu himnu]], "Hej, Slaveni" još se smatra ''drugom himnom Slovaka''. Ova pjesma nikad nije bila zvanična na teritoriji Slovačke, ali je favorizirana od strane vladajuće stranke u državi.<ref>[http://www.iarelative.com/nss1946/slovaci.htm Priča o <3Hej, Slováci"]</ref> |
||
⚫ | |||
⚫ | U |
||
⚫ | [[Dragutin Rakovac]] je 1838. napisao<ref>Horvat, Josip. ''Politička povijest Hrvatske'', "August Cesarec", [[Zagreb]], 1989; ISBN 86-393-0151-4, [http://books.google.hr/books?id=KpDiAAAAMAAJ&q=Dragutin+Rakovac+1838 str. 405.]</ref> a [[1842]]. objavio prvi prijevod Tomášikove pjesme pod naslovom [[s:hr:Duh slavjanski|''Duh slavjanski'']].<ref>Bošković, Ivan J: ''Hrvatska književnost neoklasicizma i romantizma (sveučilišni priručnik)'', Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, [[Split]], 2008; ISBN 978-953-7395-13-1, str. 65–66.</ref> Uslijedio je prijevod na [[slovenski jezik]], koji je 1863. uradio [[Radoslav Razlag]]. Prijevod je nosio naslov "Duh slovanski", da bi u sljedećem izdanju bio objavljen pod naslovom [[s:sl:Hej Slovenci!|"Hej Slovenci!"]].<ref>Plevnik, Danko: ''Smisao Bosne (vodič u Haag za autostopere)'', Naklada "Jesenski i Turk", Zagreb, 1997; ISBN 953-6483-04-1, [http://books.google.hr/books?id=SIbiAAAAMAAJ&q=Hej+Slaveni str. 237.]</ref> Pjesma je bila popularna za vrijeme [[Ilirski pokret|Hrvatskog narodnog preporoda]] te za [[revolucije 1848.]] (kad je pjesma bila poznata i u Hrvatskoj i u Sloveniji). Muziku za "Hej, Slaveni" komponirao je [[Vatroslav Lisinski]], a nalazi se u petom izdanju pjesmarice [[Đuro Stjepan Deželić|Đure Stjepana Deželića]] (1903). Pjesma se u hrvatskim zemljama javlja pod različitim nazivima: "Duh slavjanski", "Duh ilirski", "Duh hrvatski" (s prvim stihom "O, Hrvati! Jošte živi"), "Pěsma domorodna" (s prvim stihom "Oj Iliri! Jošte živi rěč naših dědovah"), ali se najčešće javlja pod nazivom "O, Hrvati", odnosno "Oj Hrvati" i pod tim naslovom ostaje u upotrebi do kraja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]].<ref>Zečević, 1988, 57.</ref> |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
⚫ | Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pjesmu su koristile sve zaraćene strane. [[Jugoslavenski partizani]] koristili su nekoliko verzija. U [[Užička republika|Užičkoj republici]] korišten je tekst [[s:sr:Хеј, Словени|"Hej, Sloveni"]], a na teritoriji pod kontrolom [[ZAVNOBiH]]-a i [[ZAVNOH]]-a [[s:hr:Oj Slaveni|"Oj Slaveni"]]. Pjesmu su u njenoj starijoj verziji "Oj Hrvati" pjevali i pripadnici [[Ustaše|ustaškog pokreta]]. |
||
⚫ | [[Dragutin Rakovac]] je |
||
⚫ | |||
⚫ | Tokom [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] pjesmu su koristile sve zaraćene strane. [[Jugoslavenski partizani]] koristili su nekoliko verzija. U [[Užička republika|Užičkoj republici]] korišten je tekst [[s:sr:Хеј, Словени| |
||
== Zvanična upotreba == |
== Zvanična upotreba == |
||
"Hej, Slaveni" bila je državna himna SFRJ od 1943. do 1991 (48 godina). Nakon raspada SFRJ "Hej Sloveni" bila je državna himna [[SRJ|Savezne republike Jugoslavije]], tj. [[SCG|Srbije i Crne Gore]]. Nakon raspada Državne zajednice Srbije i Crne Gore Srbija je zakonom iz 2009. usvojila svoju današnju himnu "Bože pravde", a Crna Gora svoju "Oj, svijetla majska zoro" te je tako prestala zvanična upotreba ove popularne pjesme. Danas nekadašnje jugoslavenske republike koriste sljedeće himne: |
|||
* [[Bosna i Hercegovina]]: ''[[Intermezzo (himna)|Intermezzo]]'' ( |
* [[Bosna i Hercegovina]]: ''[[Intermezzo (himna)|Intermezzo]]'' (1998–danas); ''[[Jedna si jedina]]'' (1992–1998) |
||
* [[Crna Gora]]: ''[[Oj svijetla majska zoro]]'' |
* [[Crna Gora]]: ''[[Oj, svijetla majska zoro]]'' |
||
* [[Hrvatska]]: ''[[Lijepa naša domovino]]'' |
* [[Hrvatska]]: ''[[Lijepa naša domovino]]'' |
||
* [[Makedonija]]: ''[[Denes nad Makedonija]]'' |
* [[Makedonija]]: ''[[Denes nad Makedonija]]'' |
||
Red 81: | Red 79: | ||
== Ime i tekst == |
== Ime i tekst == |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
{|class="wikitable" |
{|class="wikitable" |
||
Red 88: | Red 85: | ||
|- |
|- |
||
|rowspan=5|[[Zapadnoslavenski jezici|zapadnoslavenski]] |
|rowspan=5|[[Zapadnoslavenski jezici|zapadnoslavenski]] |
||
|[[Češki jezik|češki]] ||[[:cs:Hej, Slované| |
|[[Češki jezik|češki]] ||[[:cs:Hej, Slované|"Hej, Slované"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpski]]||[[:dsb:Hej, Słowjany| |
|[[Donjolužičkosrpski jezik|donjolužičkosrpski]]||[[:dsb:Hej, Słowjany|"Hej, Słowjany"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Gornjolužičkosrpski jezik|gornjolužičkosrpski]]|| |
|[[Gornjolužičkosrpski jezik|gornjolužičkosrpski]]|| [[:hsb:Słowjenjo|"Hej, Słowjenjo]]“ |
||
|- |
|- |
||
|[[Poljski jezik|poljski]] ||[[:pl:Hymn wszechsłowiański#polskie:| |
|[[Poljski jezik|poljski]] ||[[:pl:Hymn wszechsłowiański#polskie:|"Hej Słowianie"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Slovački jezik|slovački]] ||[[:sk:Hej, Slováci| |
|[[Slovački jezik|slovački]] ||[[:sk:Hej, Slováci|"Hej, Slovania"]] |
||
|- |
|- |
||
|rowspan=4|[[Istočnoslavenski jezici|istočnoslavenski]] |
|rowspan=4|[[Istočnoslavenski jezici|istočnoslavenski]] |
||
|[[Bjeloruski jezik|bjeloruski]] ||[[:be:Гэй, славяне| |
|[[Bjeloruski jezik|bjeloruski]] ||[[:be:Гэй, славяне|"Гэй, славяне"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Rusinski jezik|rusinski]] ||[[:rue:Гий Славляне| |
|[[Rusinski jezik|rusinski]] ||[[:rue:Гий Славляне|"Гий Славляне"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Ruski jezik|ruski]] ||[[:ru:Гей, славяне| |
|[[Ruski jezik|ruski]] ||[[:ru:Гей, славяне|"Гей, славяне"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Ukrajinski jezik|ukrajinski]] ||[[:uk:Гей, Слов'яни| |
|[[Ukrajinski jezik|ukrajinski]] ||[[:uk:Гей, Слов'яни|"Гей, Слов'яни"]] |
||
|- |
|- |
||
|rowspan=7|[[Južnoslavenski jezici|južnoslavenski]] |
|rowspan=7|[[Južnoslavenski jezici|južnoslavenski]] |
||
|[[Bosanski jezik|bosanski]] ||[[s:bs:Hej Slaveni| |
|[[Bosanski jezik|bosanski]] ||[[s:bs:Hej Slaveni|"Hej, Slaveni"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Bugarski jezik|bugarski]] ||[[:bg:Химн на Югославия| |
|[[Bugarski jezik|bugarski]] ||[[:bg:Химн на Югославия|"Хей, славяни"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Crnogorski jezik|crnogorski]] ||[[:oldwikisource:Hej Sloveni| |
|[[Crnogorski jezik|crnogorski]] ||[[:oldwikisource:Hej Sloveni|"Hej Sloveni" / "Хеј Словени"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Hrvatski jezik|hrvatski]] ||[[:hr:Hej Slaveni| |
|[[Hrvatski jezik|hrvatski]] ||[[:hr:Hej Slaveni|"Hej, Slaveni"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Makedonski jezik|makedonski]] ||[[s:mk:Еј, Словени| |
|[[Makedonski jezik|makedonski]] ||[[s:mk:Еј, Словени|"Еј, Словени"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Slovenski jezik|slovenski]] ||[[:sl:Hej Slovani| |
|[[Slovenski jezik|slovenski]] ||[[:sl:Hej Slovani|"Hej Slovani"]] |
||
|- |
|- |
||
|[[Srpski jezik|srpski]] ||[[:sr:Хеј, Словени| |
|[[Srpski jezik|srpski]] ||[[:sr:Хеј, Словени|"Хеј, Словени"]] ("Hej, Sloveni") |
||
|- |
|- |
||
|} |
|} |
||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
*Zečević, Divna |
*Zečević, Divna: ''Hrvatske pučke pjesmarice 19. stoljeća: (svjetovne i nabožne)'', Radničko sveučilište "Božidar Maslarić", Izdavački centar "Revija", [[Osijek]], 1988; ISBN 86-7209-031-4, {{COBISS|ID=86793}} |
||
{{Citat|( |
{{Citat|(...) i 'Hej, Slaveni' kao jugoslavenska himna, koja se u pučkim pjesmaricama najčešće javlja, sve do II svjetskog rata, u varijanti: 'O, Hrvati'.|Zečević 1988: 57}} |
||
*Pavlović, Milivoje |
*Pavlović, Milivoje: ''Knjiga o himni: jugoslovenski narodi u himni i himna među narodima'', 3. prerađeno i dopunjeno izdanje, "Dečje novine", [[Gornji Milanovac]], 1990; ISBN 86-7335-009-3; {{COBISS|ID=1377292}} |
||
== Reference == |
== Reference == |
||
Red 138: | Red 135: | ||
== Vanjski linkovi == |
== Vanjski linkovi == |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
{{Commonscat|Hey, Slavs}} |
{{Commonscat|Hey, Slavs}} |
||
⚫ | |||
⚫ | |||
{{Himne Evrope}} |
|||
[[Kategorija:Bivše državne himne]] |
[[Kategorija:Bivše državne himne]] |
Verzija na dan 28 februar 2015 u 04:23
Hej Slaveni Hej, Sloveni Hej, Slovani Еј, Словени | |
---|---|
Država | SFR Jugoslavija |
Jezik | srpsko-hrvatski, slovenski, makedonski |
Tekstopisac | Samuel Tomášik |
Ostali nazivi | Hej, Slovani Hej, Slovenci |
Zvučna datoteka | |
Hej Slaveni |
Hej, Slaveni ili Hej, Sloveni je pjesma posvećena svim Slavenima i naslov himne bivše Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Prva verzija pjesme napisana je 1834. pod naslovom Hej, Slaveni (ili na slovačkom Hej, Slováci).[1] Pjesmu je napisao Samuel Tomášik.[2] Otad je ova pjesma himna panslavizma, nezvanična himna Slovaka te himna SFRJ. Kompozicija pjesme Hej Slaveni vrlo je slična kompoziciji himne Republike Poljske.
"Hej, Slováci" – prva verzija
Izvorni tekst pjesme komponirao je slovački svećenik Samuel Tomášik za vrijeme svoje posjete Pragu 1834. Primijetio je da se njemački jezik tamo može češće čuti nego maternji, češki jezik. Tim povodom je napisao:
- "U matici Pragu, biseru zapadnoslavenskog svijeta, koji će biti izgubljen u njemačkom moru, šta čeka moja draga domovina, Slovačka, koja u Pragu vidi svog duhovnog odgajatelja? Uznemiren tom mišlju, sjetio sam se stare poljske pjesme "Poljska nije nestala dok god mi živimo"[3]. Ta poznata melodija je izazvala da moje srce stvori "Hej, Slovaci, naš slovački jezik još živi"[4]... Otrčao sam u svoju sobu, zapalio svijeću i napisao tri verzije u svoj dnevnik. Pjesma je završena u trenu. [5]
Tako je nakon ovog unutrašnjeg nemira Tomášik prvi put zapisao sljedeći tekst na slovačkom jeziku:[6]
“ |
Hej, Slováci, ešte naša Žije, žije, duch slovenský, Jazyka dar sveril nám Boh, I nechže je koľko ľudí, I nechže sa aj nad nami My stojíme stále pevne, |
” |
"Hej Slaveni" u Slovačkoj
U Slovačkoj se kroz historiju, a i danas, ova pjesma smatrala nezvaničnom himnom Slovaka. Iako nakon stjecanja nezavisnosti 1993. Slovačka dobija drugu himnu, "Hej, Slaveni" još se smatra drugom himnom Slovaka. Ova pjesma nikad nije bila zvanična na teritoriji Slovačke, ali je favorizirana od strane vladajuće stranke u državi.[7]
"Hej, Slaveni" u južnoslavenskim zemljama
Dragutin Rakovac je 1838. napisao[8] a 1842. objavio prvi prijevod Tomášikove pjesme pod naslovom Duh slavjanski.[9] Uslijedio je prijevod na slovenski jezik, koji je 1863. uradio Radoslav Razlag. Prijevod je nosio naslov "Duh slovanski", da bi u sljedećem izdanju bio objavljen pod naslovom "Hej Slovenci!".[10] Pjesma je bila popularna za vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda te za revolucije 1848. (kad je pjesma bila poznata i u Hrvatskoj i u Sloveniji). Muziku za "Hej, Slaveni" komponirao je Vatroslav Lisinski, a nalazi se u petom izdanju pjesmarice Đure Stjepana Deželića (1903). Pjesma se u hrvatskim zemljama javlja pod različitim nazivima: "Duh slavjanski", "Duh ilirski", "Duh hrvatski" (s prvim stihom "O, Hrvati! Jošte živi"), "Pěsma domorodna" (s prvim stihom "Oj Iliri! Jošte živi rěč naših dědovah"), ali se najčešće javlja pod nazivom "O, Hrvati", odnosno "Oj Hrvati" i pod tim naslovom ostaje u upotrebi do kraja Drugog svjetskog rata.[11]
"Hej Slaveni" tokom Drugog svjetskog rata
Tokom Drugog svjetskog rata pjesmu su koristile sve zaraćene strane. Jugoslavenski partizani koristili su nekoliko verzija. U Užičkoj republici korišten je tekst "Hej, Sloveni", a na teritoriji pod kontrolom ZAVNOBiH-a i ZAVNOH-a "Oj Slaveni". Pjesmu su u njenoj starijoj verziji "Oj Hrvati" pjevali i pripadnici ustaškog pokreta.
Zvanična upotreba
"Hej, Slaveni" bila je državna himna SFRJ od 1943. do 1991 (48 godina). Nakon raspada SFRJ "Hej Sloveni" bila je državna himna Savezne republike Jugoslavije, tj. Srbije i Crne Gore. Nakon raspada Državne zajednice Srbije i Crne Gore Srbija je zakonom iz 2009. usvojila svoju današnju himnu "Bože pravde", a Crna Gora svoju "Oj, svijetla majska zoro" te je tako prestala zvanična upotreba ove popularne pjesme. Danas nekadašnje jugoslavenske republike koriste sljedeće himne:
- Bosna i Hercegovina: Intermezzo (1998–danas); Jedna si jedina (1992–1998)
- Crna Gora: Oj, svijetla majska zoro
- Hrvatska: Lijepa naša domovino
- Makedonija: Denes nad Makedonija
- Slovenija: Zdravljica
- Srbija: Bože pravde
Ime i tekst
Ova pjesma poznata je u svim slavenskim zemaljama. Ispod slijedi spisak naziva himne:[12]
Literatura
- Zečević, Divna: Hrvatske pučke pjesmarice 19. stoljeća: (svjetovne i nabožne), Radničko sveučilište "Božidar Maslarić", Izdavački centar "Revija", Osijek, 1988; ISBN 86-7209-031-4, Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija.
(...) i 'Hej, Slaveni' kao jugoslavenska himna, koja se u pučkim pjesmaricama najčešće javlja, sve do II svjetskog rata, u varijanti: 'O, Hrvati'.
– Zečević 1988: 57
- Pavlović, Milivoje: Knjiga o himni: jugoslovenski narodi u himni i himna među narodima, 3. prerađeno i dopunjeno izdanje, "Dečje novine", Gornji Milanovac, 1990; ISBN 86-7335-009-3; Koristite šablon odgovarajuće zemlje. Pročitajte dokumentaciju za više informacija.
Reference
- ^ Na albanskom jeziku naslov je Hej Sllavët, na mađarskom Hej Szlávok, a na turskom Hey Slavlar.
- ^ Priča o "Hej, Slováci"
- ^ Jeszcze Polska nie zginęła, póki my żyjemy
- ^ Hej, Slovaci, ešte naša slovenska reč žije.
- ^ Dnevnik Samuela Tomášika, nedjelja, 2. novembar 1834.
- ^ Priča o "Hej, Slováci"
- ^ Priča o <3Hej, Slováci"
- ^ Horvat, Josip. Politička povijest Hrvatske, "August Cesarec", Zagreb, 1989; ISBN 86-393-0151-4, str. 405.
- ^ Bošković, Ivan J: Hrvatska književnost neoklasicizma i romantizma (sveučilišni priručnik), Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, 2008; ISBN 978-953-7395-13-1, str. 65–66.
- ^ Plevnik, Danko: Smisao Bosne (vodič u Haag za autostopere), Naklada "Jesenski i Turk", Zagreb, 1997; ISBN 953-6483-04-1, str. 237.
- ^ Zečević, 1988, 57.
- ^ "Hej, Slaveni" na slobodnajugoslavija.com
Također pogledajte
Vanjski linkovi
Commons ima datoteke na temu: Hej, Slaveni |