Razlika između verzija stranice "Isparavanje"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Poništene izmjene koje je napravio 193.34.64.239 (razgovor), vraćeno na zadnju verziju koju je sačuvao Addbot
(review)+Dopuna
Red 1: Red 1:
{{FizikaPortal}}
{{FizikaPortal}}
[[Image:watervapor cup.jpg|thumb|right|[[Aerosol]] mikroskopskih kapljica suspeddiranih u zraku iznad vrele posude posude za čaj; kada se nakon toga vodena para dovoljno ohladi, ona [[kondenzacija|kondenzira]]. Vodenena para je ovdje nevidljivi [[plin]], ali [[oblak|oblaci]] kondenziranih kapljica vode prelamaju i dispergiraju sunčane zrake i tako postaju vidljivi]].


'''Isparavanje''' ili '''[[evaporacija]]''' je tip [[vaporizacija|vaporizacije]] [[tečnost]]i, koji se javlja na njenoj slobodnoj površini u [[plin]]ovitom stanju, kada nije zasićeno isparavajućom tvari. Druga vrsta isparavanja je [[kipljenje]], koji se odlikuje mjehurićima zasićenih parom tokom formiranja u tekućoj fazi. Para proizvedena u kotlu je još jedan primjer isparavanja koje se javlja direktno iz čvrste u zasićenu fazu pare. Isparavanje koje nastaje izravno iz čvrste faze ispod tačke topljenja, što se obično javlja kod leda na ili ispod nule ili kristala [[naftalin]]]a ili [[1,4-paradihlorobenzena, naziva se [[sublimacija|sublimacijom]].
[[Fazni prijelaz]] neke supstance iz tečne u gasovitu fazu naziva se '''isparavanje'''. ''[[Kondenzacija]]'' je obrnut proces (prelazak iz gasovite u tečnu fazu). Fazni prijelaz se dešava na karakterističnoj [[temperatura|temperaturi]] pri određenom [[pritisak|pritisku]].

U prosjeku, mali dio molekula u čaši vode ima dovoljno toplotne energije za napuštanje tekućine. Molekula vode iz zraka uđe u vodu u čaši, ali sve dok je relativna vlažnost kontaktnog zraka manja od 100% (zasićenje), u zraku će biti ostatak prenenenih molekula vode. Vode u čaši se hladi evaporacijom, sve dok se ne postigne ravnoteža u kojoj atmosfera snabdijevanja toplotom ne bude otklonjenja isparavajućom vodom. U zatvorenom okruženju, voda bi isparavala dok zrak ne bude zasićen.

Pri dovoljnoj temperaturi, tekućina će se brzo pretvoriti u paru (vidi [[vrelište]]). Kada se molekule sudaraju, prenose energiju jedne drugima u različitim stepenima, na osnovu toga koliko su se sudarale. Ponekad je taj prenos je tako jednostrano za molekule koje su blizu površine, što završava s dovoljno energije za “bijeg”.
Brzina evaporacije je bitan dio [[vodni ciklus|vodnog ciklusa]]. Sunce (solarna energija) omogućava isparavanje vode iz okeana, jezera, vlage u tlu, i drugih izvora vode. U [[hidrologija|hidrologiji]], isparavanje i [[transpiracije]] (koja uključuje isparavanja kod biljaka (preko [[stoma]]) su skupno naziva [[evapotranspiracija]].

Evaporacija vode se javlja kada je površina tekućina izložena spoljašnosti, omogućavajući molekulama da odu u obliku vodene pare; ova para onda može dovesti i do formiraju oblakea. Praćenje evaporacije iz njenih izvora na površini Zemlje, kroz atmosferu (kao pare ili oblaka), može se zaključiti da se njena sudbina završava formiranjem padavina, čime se zatvara vodni ciklus utjelovljuje koncept kruženja vode u atmosferi.

''[[Kondenzacija]]'' je obrnut proces (prelazak iz gasovite u tečnu fazu). Fazni prijelaz se dešava na karakterističnoj [[temperatura|temperaturi]] pri određenom [[pritisak|pritisku]].


== Tačka ključanja ==
== Tačka ključanja ==

Verzija na dan 6 maj 2015 u 12:05

Aerosol mikroskopskih kapljica suspeddiranih u zraku iznad vrele posude posude za čaj; kada se nakon toga vodena para dovoljno ohladi, ona kondenzira. Vodenena para je ovdje nevidljivi plin, ali oblaci kondenziranih kapljica vode prelamaju i dispergiraju sunčane zrake i tako postaju vidljivi

.

Isparavanje ili evaporacija je tip vaporizacije tečnosti, koji se javlja na njenoj slobodnoj površini u plinovitom stanju, kada nije zasićeno isparavajućom tvari. Druga vrsta isparavanja je kipljenje, koji se odlikuje mjehurićima zasićenih parom tokom formiranja u tekućoj fazi. Para proizvedena u kotlu je još jedan primjer isparavanja koje se javlja direktno iz čvrste u zasićenu fazu pare. Isparavanje koje nastaje izravno iz čvrste faze ispod tačke topljenja, što se obično javlja kod leda na ili ispod nule ili kristala naftalin]a ili [[1,4-paradihlorobenzena, naziva se sublimacijom.

U prosjeku, mali dio molekula u čaši vode ima dovoljno toplotne energije za napuštanje tekućine. Molekula vode iz zraka uđe u vodu u čaši, ali sve dok je relativna vlažnost kontaktnog zraka manja od 100% (zasićenje), u zraku će biti ostatak prenenenih molekula vode. Vode u čaši se hladi evaporacijom, sve dok se ne postigne ravnoteža u kojoj atmosfera snabdijevanja toplotom ne bude otklonjenja isparavajućom vodom. U zatvorenom okruženju, voda bi isparavala dok zrak ne bude zasićen.

Pri dovoljnoj temperaturi, tekućina će se brzo pretvoriti u paru (vidi vrelište). Kada se molekule sudaraju, prenose energiju jedne drugima u različitim stepenima, na osnovu toga koliko su se sudarale. Ponekad je taj prenos je tako jednostrano za molekule koje su blizu površine, što završava s dovoljno energije za “bijeg”. Brzina evaporacije je bitan dio vodnog ciklusa. Sunce (solarna energija) omogućava isparavanje vode iz okeana, jezera, vlage u tlu, i drugih izvora vode. U hidrologiji, isparavanje i transpiracije (koja uključuje isparavanja kod biljaka (preko stoma) su skupno naziva evapotranspiracija.

Evaporacija vode se javlja kada je površina tekućina izložena spoljašnosti, omogućavajući molekulama da odu u obliku vodene pare; ova para onda može dovesti i do formiraju oblakea. Praćenje evaporacije iz njenih izvora na površini Zemlje, kroz atmosferu (kao pare ili oblaka), može se zaključiti da se njena sudbina završava formiranjem padavina, čime se zatvara vodni ciklus utjelovljuje koncept kruženja vode u atmosferi.

Kondenzacija je obrnut proces (prelazak iz gasovite u tečnu fazu). Fazni prijelaz se dešava na karakterističnoj temperaturi pri određenom pritisku.

Tačka ključanja

Ako se isparavanje dešava u otvorenoj posudi, pritisak para supstance raste. Kada se pritisak para supstance izjednači sa vanjskim pritiskom, isparavanje se dešava i u unutrašnjem dijelu tečne faze što nazivamo ključanjem. Temperatura pri kojoj je pritisak para tečnosti jednak vanjskom pritisku naziva se tačka ključanja. Kada je vanjski pritisak 1 atm, tačka ključanja se naziva normalna tačka ključanja.

Kritična temperatura

Kada se isparavanje dešava u zatvorenoj posudi, pritisak para supstance raste i povećava se gustoća para. Kada je gustoća para jednaka gustoći tečnosti, nestaje granica između faza i ta temperatura se naziva kritična temperatura (Tc).[1]

Toplota isparavanja

Toplota isparavanja ili entalpija isparavanja je promjena entalpije po molu supstance, kada 1 mol čiste tečnosti na pritisku 1 bar ispari u gas, npr. za vodu toplota isparavanja pri temperaturi 373 K iznosi 40.66 kJ/mol.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ P.W.Atkins: Physical Chemistry, Fourth Ed., 1990