23.119
izmjena
((review)) |
mNo edit summary |
||
'''Afiks''' ([[latinski jezik|lat.]] ''affigere'' = pričvrstiti, prikovati, ''affixum'') – u [[gramatika|gramatici]] – je dodatak korijenu neke riječi. U [[indoevropski jezici|indoevropskim jezicma]] to je onaj dio riječi koji mijenja značenja, funkcije i ostale odrednice u odnosu na opći korijen tako izvedene ili složene riječi.<ref>Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7.</ref><ref>Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.</ref>
Ovakvi novi oblici se rijetko javljaju pa je broj afiksa u jeziku ograničen. U širem smislu afiks je i morfološka (oblikujuća) jezična jedinica, koja se dodaje osnovi u tvorbi određenih oblika, kao npr. poslovati/posl-''u''-jem, djed/djed-''ov''-i.
Prema položaju u novonastaloj riječi, afiks može biti [[prefiks]] (početak),
[[infiks]] (sredina) i [[sufiks]] (kraj).<br>
'''Primjeri''':
*prefiks - '''''pra'''''djed), '''''na'''''javiti;
*infiks rod'''''o'''''načelnik, vol'''''o'''''vi;
*sufiks - djed'''''ov''''', negovatelj'''''ica'''''.
Broj afiksa je u jeziku ograničen, jer se novi javljaju rijetko. U širem značenju afiks je i jezična jedinica u morfologiji koja se dodaje osnovi u tvorbi pojedinih oblika, kao što su,npr., školovati/škol-'''''u'''''-jem, djed/djed-'''''ov'''''-i. Sinonimi: formant, formativ.
==Reference==
{{reference}}
|