Razlika između verzija stranice "Infiks"

[pregledana izmjena]

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Verzija na dan 2 juli 2015 u 08:19

Infiks (lat. infixus = usađen) – u gramatici – oznaka je za osobeni oblik afiksa, morfema koji se umeće u sredinu korijena, za razliku od prefiksa, koji je ispred korijena, i sufiksa, koji je iza korijena.^[1]^[2]

Primjeri:

Volovi;
Rodonačelnik,
Grbovnik.

Kao ni u većini indoevropskih jezika, ni bosanskom nema "živih" infiksa, dok u nekim je starim indoevropskim jezicima postoji infiks -n- za tvorbu prezentske osnove. Takav je npr. latinski fingo (=oblikujem), kojeg nema u perfektskoj osnovi figī.

Reference

^ Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7.
^ Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.

Također pogledajte

[1] Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7.

[2] Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.

[1]

[2]

@@ Red 1: / Red 1: @@
 '''Infiks''' ([[latinski jezik|lat.]] ''infixus'' = usađen) – u [[gramatika|gramatici]] – oznaka je  za osobeni oblik [[afiks]]a, [[morfem]]a koji se umeće u sredinu korijena, za razliku od [[prefiks]]a, koji je ispred korijena, i [[sufiks]]a, koji je  iza korijena.<ref>Čedić I. (2008): Osnovi gramatike bosanskog jezika. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 9958-620-04-7. </ref><ref>Čedić I. (2010): Rječnik bosanskog jezika – 2. izdanje. Institut za jezik, Sarajevo, ISBN 978-9958-620-13-3.</ref>
 Primjeri:<br>
 *Vol'''''o'''''vi;