Razlika između verzija stranice "Nagib Mahfuz"
[pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m +{{Nedostaju izvori}} |
Zivotopis, politika |
||
Red 18: | Red 18: | ||
|ženski pol = |
|ženski pol = |
||
|država za kategoriju=Egipat |
|država za kategoriju=Egipat |
||
}} |
}} |
||
'''Nagib Mahfuz''' ({{ArJ|نجيب محفوظ}}, [[Kairo]], [[11. decembar]] [[1911]]. godine - [[30. august]] [[2006]]. godine), je bio [[egipat]]ski književnik. |
|||
'''Nagib Mahfuz''' (({{ArJ|نجيب محفوظ}}, [[Kairo]],rođen |
|||
Mahfuz se počeo baviti pisanjem sa sedamnaest godina i do sada je objavio više od 40 novela i 30 scenarija. "Kairska trilogija" ([[1956]]., [[1957]].) je remek djelo. Godine [[1959]]. objavljuje "Sinove naše mahale" koje zbog bogohulnosti biva zabranjeno u Egiptu. Upravo se ova knjiga smatra razlogom atentata na Mahfuza [[1994]]. godine, nakon kojeg je Mahfuz bio pod stalnom pratnjom tjelohranitelja. |
|||
11. Decembra '''1911''', a umro 30 augusta |
|||
'''2006''') |
|||
Nedžib Mahfuz bio je egipatski Dobitnik je egipatskog |
|||
Dobitnik je egipatskog odlikovanja "Ogrlica Nila" te [[Nobelova nagrada za književnost|Nobelove nagrade za književnost]] (1988) i time postao prvi arapski pisac koji je dobio ovu nagradu. |
|||
odlikovanja "Ogrlica Nila" te Nobelove nagrade za književnost (1988) |
|||
i time postao prvi arapski pisac koji je dobio ovu nagradu. |
|||
Mahfuz se počeo baviti pisanjem sa sedamnaest godina i u svojoj 70-ogodišnjoj |
|||
karijeri objavio je 34 romana, preko 350 kratkih priča, desetine filmskih |
|||
scenarija i pet predstava. |
|||
Prema njegovim djelima snimljeni su mnogi filmovi. Prije osvajanja Nobelove |
|||
nagrade samo nekoliko njegovih romana se pojavilo na Zapadu. |
|||
Mahfuz je bio sedmo dijete u porodici i odgajan je strogo islamski. U jednom |
|||
intervjuu je izjavio da niko nebi pomislio da će umjetnik doći iz takve |
|||
porodice. Diplomirao je 1934. godine u Kairu na filozofskom fakultetu. Radio je |
|||
kao novinar, direktor fondacije za podršku kinima i na kraju kao savjetnik u |
|||
Ministarstvu kulture. |
|||
Nije se ženio do svoje 43 godine života, jer je vjerovao da bi brak sa svojim |
|||
brojnim ograničenjima ugrozio njegov književni rad. Oženio se 1954. godine |
|||
egipćankom Atiyom sa kojom je imao dvije kćerke. |
|||
Svoj književni rad Mahfuz počinje historijskim romanom da |
|||
bi se kasnije skoncentrisao na aktuelnu problematiku. Mahfuzove priče su gotovo |
|||
uvijek smještene u gusto naseljenim gradskim četvrtima u Kairu, gdje njegovi |
|||
likovi, uglavnom obični ljudi, pokušavaju da se izbore sa modernizacijom |
|||
društva i iskušenjima zapadnih vrijednosti. Vjerovatno njegov najpoznatiji rad |
|||
„Kairska trilogija“ prikazuje život starješine Sejid Ahmeda i njegove porodice |
|||
kroz tri generacije od Prvog svjetskog rata do vojnog udara 1952. godine kojim |
|||
je svrgnut kralj Faruk. |
|||
Godine 1959. objavljuje "Sinove naše mahale" koje zbog bogohulnosti |
|||
biva zabranjeno u Egiptu. |
|||
Većina njegovih djela bave se uglavnom politikom, što je |
|||
on i priznao: „U svim mojim tekstovima, naći ćete politiku. Možete naći priču |
|||
koja zanemaruje ljubav ili bilo koju drugu temu, ali ne i politiku.“ Vjerovao je u slobodu mišljenja te je branio |
|||
Salamana Rušdija koji je u svom djelu „Sotonski stihovi“ pokušao diskreditirati |
|||
poslanika Muhammeda. Ajatolah Homeini je izdao fetvu u kojem osuđuje Rušdija i |
|||
njegovo djelo. Mahfuz je Homeinija nazvao teroristom. |
|||
Pojava „Sotonskih stihova“ vratila je sporno djelo |
|||
"Sinovi naše mahale" u centar dešavanja. |
|||
Mahfuzu su upućene prijetnje smrću, uključujući i jednu od „Slijepog šejha“ |
|||
egipatskog teologa Omera Abdul-Rahmana. Mahfuz je dobio policijsku zaštitu, ali |
|||
je došlo do pokušaja atentata 1994. godine, nakon kojeg je Mahfuz bio pod |
|||
stalnom pratnjom tjelohranitelja. Preživio je sa trajno oštećenim živcima desne ruke, tako da nije bio u mogućnosti |
|||
da piše više od nekoliko minuta dnevno. |
|||
'''Djela''' :Poigravanje sa sudbinom (1939), Radobis(1943), Novi Kairo (1945), Tijesni sokak (1943), Put (1964), Razgovori na Nilu (1966), Ogledalo(1972) itd. |
|||
Verzija na dan 22 oktobar 2015 u 16:40
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Nagib | |
---|---|
Nagib Mahfuz ((arapski: نجيب محفوظ, Kairo,rođen 11. Decembra 1911, a umro 30 augusta 2006)
Nedžib Mahfuz bio je egipatski Dobitnik je egipatskog odlikovanja "Ogrlica Nila" te Nobelove nagrade za književnost (1988) i time postao prvi arapski pisac koji je dobio ovu nagradu. Mahfuz se počeo baviti pisanjem sa sedamnaest godina i u svojoj 70-ogodišnjoj karijeri objavio je 34 romana, preko 350 kratkih priča, desetine filmskih scenarija i pet predstava. Prema njegovim djelima snimljeni su mnogi filmovi. Prije osvajanja Nobelove nagrade samo nekoliko njegovih romana se pojavilo na Zapadu. Mahfuz je bio sedmo dijete u porodici i odgajan je strogo islamski. U jednom intervjuu je izjavio da niko nebi pomislio da će umjetnik doći iz takve porodice. Diplomirao je 1934. godine u Kairu na filozofskom fakultetu. Radio je kao novinar, direktor fondacije za podršku kinima i na kraju kao savjetnik u Ministarstvu kulture. Nije se ženio do svoje 43 godine života, jer je vjerovao da bi brak sa svojim brojnim ograničenjima ugrozio njegov književni rad. Oženio se 1954. godine egipćankom Atiyom sa kojom je imao dvije kćerke.
Svoj književni rad Mahfuz počinje historijskim romanom da bi se kasnije skoncentrisao na aktuelnu problematiku. Mahfuzove priče su gotovo uvijek smještene u gusto naseljenim gradskim četvrtima u Kairu, gdje njegovi likovi, uglavnom obični ljudi, pokušavaju da se izbore sa modernizacijom društva i iskušenjima zapadnih vrijednosti. Vjerovatno njegov najpoznatiji rad „Kairska trilogija“ prikazuje život starješine Sejid Ahmeda i njegove porodice kroz tri generacije od Prvog svjetskog rata do vojnog udara 1952. godine kojim je svrgnut kralj Faruk. Godine 1959. objavljuje "Sinove naše mahale" koje zbog bogohulnosti biva zabranjeno u Egiptu.
Većina njegovih djela bave se uglavnom politikom, što je on i priznao: „U svim mojim tekstovima, naći ćete politiku. Možete naći priču koja zanemaruje ljubav ili bilo koju drugu temu, ali ne i politiku.“ Vjerovao je u slobodu mišljenja te je branio Salamana Rušdija koji je u svom djelu „Sotonski stihovi“ pokušao diskreditirati poslanika Muhammeda. Ajatolah Homeini je izdao fetvu u kojem osuđuje Rušdija i njegovo djelo. Mahfuz je Homeinija nazvao teroristom.
Pojava „Sotonskih stihova“ vratila je sporno djelo "Sinovi naše mahale" u centar dešavanja. Mahfuzu su upućene prijetnje smrću, uključujući i jednu od „Slijepog šejha“ egipatskog teologa Omera Abdul-Rahmana. Mahfuz je dobio policijsku zaštitu, ali je došlo do pokušaja atentata 1994. godine, nakon kojeg je Mahfuz bio pod stalnom pratnjom tjelohranitelja. Preživio je sa trajno oštećenim živcima desne ruke, tako da nije bio u mogućnosti da piše više od nekoliko minuta dnevno.
Djela :Poigravanje sa sudbinom (1939), Radobis(1943), Novi Kairo (1945), Tijesni sokak (1943), Put (1964), Razgovori na Nilu (1966), Ogledalo(1972) itd.
Djela
- "Tijesna ulica" (1947.)
- "Put između dva dvorca" (1956.)
- "Razgovori na Nilu" (1966.)
- "Sinovi naše mahale" (1967.)
- "Pansion Miramar" (1967.)
- "Saga o bijednicima" (1977.)
- "Kao u hiljadu i jednoj noći" (1982.)
Wikicitati imaju citate vezane za: Nagib Mahfuz |
Nedovršeni članak Nagib Mahfuz koji govori o dobitnicima Nobelove nagrade treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
Commons ima datoteke na temu: Nagib Mahfuz |