Nagib Mahfuz

Nagib

Nagib Mahfuz ((arapski: نجيب محفوظ, Kairo,rođen 11. Decembra 1911, a umro 30 augusta 2006)

Nedžib Mahfuz bio je egipatski pisac i dobitnik je egipatskog odlikovanja "Ogrlica Nila" te Nobelove nagrade za književnost (1988) i time postao prvi arapski pisac koji je dobio ovu nagradu. Mahfuz se počeo baviti pisanjem sa sedamnaest godina i u svojoj 70-ogodišnjoj karijeri objavio je 34 romana, preko 350 kratkih priča, desetine filmskih scenarija i pet predstava. Prema njegovim djelima snimljeni su mnogi filmovi. Prije osvajanja Nobelove nagrade samo nekoliko njegovih romana se pojavilo na Zapadu. Mahfuz je bio sedmo dijete u porodici i odgajan je strogo islamski. U jednom intervjuu je izjavio da niko nebi pomislio da će umjetnik doći iz takve porodice. Diplomirao je 1934. godine u Kairu na filozofskom fakultetu. Radio je kao novinar, direktor fondacije za podršku kinima i na kraju kao savjetnik u Ministarstvu kulture. Nije se ženio do svoje 43 godine života, jer je vjerovao da bi brak sa svojim brojnim ograničenjima ugrozio njegov književni rad. Oženio se 1954. godine egipćankom Atiyom sa kojom je imao dvije kćerke.

Svoj književni rad Mahfuz počinje historijskim romanom da bi se kasnije skoncentrisao na aktuelnu problematiku. Mahfuzove priče su gotovo uvijek smještene u gusto naseljenim gradskim četvrtima u Kairu, gdje njegovi likovi, uglavnom obični ljudi, pokušavaju da se izbore sa modernizacijom društva i iskušenjima zapadnih vrijednosti. Vjerovatno njegov najpoznatiji rad „Kairska trilogija“ prikazuje život starješine Sejid Ahmeda i njegove porodice kroz tri generacije od Prvog svjetskog rata do vojnog udara 1952. godine kojim je svrgnut kralj Faruk. Godine 1959. objavljuje "Sinove naše mahale" koje zbog bogohulnosti biva zabranjeno u Egiptu.

Većina njegovih djela bave se uglavnom politikom, što je on i priznao: „U svim mojim tekstovima, naći ćete politiku. Možete naći priču koja zanemaruje ljubav ili bilo koju drugu temu, ali ne i politiku.“  Vjerovao je u slobodu mišljenja te je branio Salamana Rušdija koji je u svom djelu „Sotonski stihovi“ pokušao diskreditirati poslanika Muhammeda. Ajatolah Homeini je izdao fetvu u kojem osuđuje Rušdija i njegovo djelo. Mahfuz je Homeinija nazvao teroristom.

Pojava „Sotonskih stihova“ vratila je sporno djelo "Sinovi naše mahale" u centar dešavanja. Mahfuzu su upućene prijetnje smrću, uključujući i jednu od „Slijepog šejha“ egipatskog teologa Omera Abdul-Rahmana. Mahfuz je dobio policijsku zaštitu, ali je došlo do pokušaja atentata 1994. godine, nakon kojeg je Mahfuz bio pod stalnom pratnjom tjelohranitelja. Preživio je sa trajno oštećenim  živcima desne ruke, tako da nije bio u mogućnosti da piše više od nekoliko minuta dnevno.

Djela :Poigravanje sa sudbinom (1939), Radobis(1943), Novi Kairo (1945), Tijesni sokak (1943), Put (1964), Razgovori na Nilu (1966), Ogledalo(1972) itd.

Nedovršeni članak Nagib Mahfuz koji govori o dobitnicima Nobelove nagrade treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.