Razlika između verzija stranice "Elizabeta Kotromanić"

Ovaj članak je dobar.
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
No edit summary
m Vraćene izmjene korisnika Polovinaz (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Golden Bosnian Lily
Red 18: Red 18:
|}}
|}}


'''Elizabeta Kotromanić''' ([[1340]] - [[1387]]) je bila kćerka [[spisak bosanskih vladara#banovi|bosanskog bana]], te brakom [[ugarska|ugarsko]]-[[hrvatska]] i [[poljska]] [[kraljica]].
'''Elizabeta Kotromanić''' (1340. - 16. januar 1387.) je bila kraljica [[Kraljevina Ugarska|Ugarske]] i [[Kraljevina Poljska|Poljske]]. Kao kćerka [[Bosanska banovina|Bosanskog bana]] [[Stjepan II Kotromanić|Stjepana II Kotromanića]], Elizabeta se udala za kralja Ugarske [[Ludovik I, kralj Ugarske|Ludovika I]] 1353. godine. 1370. godine rađa dugo očekivanog nasljednika, [[Katarina Ugarska|Katarinu]], i postaje kraljica Poljske pošto je Ludovik naslijedio svog strica [[Kazimir III, kralj Poljske|Kazimira III]]. Kraljevski par je imao još dvije kćeri, [[Marija, kraljica Ugarske|Mariju]] i [[Jadviga, kraljica Poljske|Jadvigu]], a Katarina umire 1378. godine. U početku je bila supruga koja nije imala veliki uticaj, a kasnije se okružila lokalnim plemićima na čelu sa [[Nikolas I Garai|Nikolasom I Garaiom]]. Nakon smrti Ludovika 1382. godine, Marija je došla na vlast kao kraljica Ugarske sa Elizabetom kao regentom. U nemogućnosti da sačuva [[Personalna unija|personalnu uniju]] [[Poljsko-ugarska unija|Ugarske i Poljske]], Elizabeta je osigurala [[Spisak poljskih vladara|poljski tron]] za svoju najmlađu kćerku Jadvigu.

Tokom regenstva u Ugarskoj, Elizabeta je bila suočena sa nekoliko pobuna od strane [[Ivaniš Horvat|Ivana Horvata]] i [[Ivan Paližna|Ivana Paližne]], koji su pokušali da iskoriste nesigurnost tokom Marijine vladavine. Oni su 1385. godine pozvali kralja Napulja [[Karlo III, kralj Napulja|Karla III]] da svrgne Mariju i preuzme krunu. Elizabeta je odgovorila tako što je Karlo ubijen dva mjeseca nakon krunisanja 1386. godine. Ona je vratila krunu svojoj kćerki i stavila sebe za regenta još jednom, međutim ubrzo je zarobljena i stavljena u zatvor gdje su je njeni neprijatelji ubili.


== Porijeklo i mladost ==
== Porijeklo i mladost ==

Verzija na dan 7 januar 2016 u 20:02

Elizabeta Kotromanić
Elizabeta sa kćerkom Marijom nad grobom Ludovika I
SupružnikLudovik I, kralj Ugarske i Poljske
DjecaMarija, kraljica Ugarske
Jadviga, kraljica Poljske
DinastijaKotromanić
OtacStjepan II Kotromanić
MajkaElizabeta Pjast
Rođenje1340
Smrt16. januar 1387
Novigrad, Dalmacija

Elizabeta Kotromanić (1340 - 1387) je bila kćerka bosanskog bana, te brakom ugarsko-hrvatska i poljska kraljica.

Porijeklo i mladost

Bila je kćerka bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i poljske princeze Elizabete Pjast. Prema nekim historičarima, Elizabeta je bila jedino preživjelo dijete svojih roditelja, dok drugi vjeruju da je celjska grofica Katarina bila Elizabetina sestra.

Stjepan II je odbio ponudu srpskog cara Dušana, koji je želio oženiti svoga sina Elizabetom, koja bi u miraz donijela bosansku teritoriju oko Huma. Poslana je na ugarski dvor kod kraljice Elizabete, majke ugarskog kralja, a nakon smrti kraljeve prve supruge Margarete, kraljica majka i Stjepan II aranžirali su brak između Ludovika I i Elizabete.

Ugarska i poljska kraljica

Kraljica Elizabeta na replici škrinje sv. Šimuna, čije je stvaranje naručila.

Brak je sklopljen 20. juna 1353. godine i Stjepanu se pokazao kao koristan politički potez koji mu je povećao ugled među evropskim vladarima. Nakon sklapanja braka, međutim, otkriveno je da su kralj i kraljica rođaci u četvrtom koljenu preko jednog poljskog vojvode, zbog čega je papino odobrenje braka bilo neophodno za njegovu valjanost. Papa je izdao nalog za odobrenje braka i time priznao njegovu valjanost, uprkos tome što se protivio crkvenom zakonu.

Elizabeta nikada nije bila okrunjena, kao što je bio običaj u Ugarskoj i Poljskoj. Potpuno se potčinila svojoj dominantnoj svekrvi i vjerovatno nije imala ni vlastite dvorjane sve dok Ludovik nije poslao svoju majku da upravlja Poljskom u njegovo ime.

Ludovik i Elizabeta nisu imali djece prvih sedamnaest godina svoga braka, te se vjerovalo da je Elizabeta neplodna. Međutim, Elizabeta je 1370-ih rodila tri kćerke zaredom, od kojih je najstarija, Katarina (rođena 1370. godine), umrla s osam godina. Dvije mlađe kćerke koje su nadživjele roditelje bile su Marija (rođena 1371. godine) i Jadviga (rođena 1373. godine). Elizabeta i njene kćeri su predstavljene na škrinji svetog Šimuna, čiju je izradu naredila i finansirala sama Elizabeta. Kako nije uspjela mužu roditi muškog nasljednika, u to doba neophodnog, Ludovik se morao potruditi da osigura svojim kćerima nasljeđivanje njegovih kruna.

Regent Ugarske

Otmica kraljice Marije i kraljice majke Elizabete.

Nakon Ludovikove smrti 1382. godine Marija je postala kraljica Ugarske. Elizabeta je igrala ulogu regenta od trenutka ustoličenja njene desetogodišnje kćerke Marije pa do trenutka njene udaje.[1] Kada su Poljaci izrazili želju da prekinu personalnu uniju s Ugarima, Elizabeta je za poljskog monarha predložila svoju kćerku Jadvigu. Jadviga je bila izabrana, ali ju je majka zadržavala na svom dvoru dvije godine prije nego što je konačno bila primorana poslati je u Poljsku. Pregovarala je o Jadviginom braku, te posvojila njenog muža kako bi on imao nasljedna prava na poljsko prijestolje u slučaju Jadvigine smrti.

Elizabetina starija kćerka se trebala udati za Sigismunda Luksemburškog. Elizabeta je znala da bi je Marijin brak sa Sigismundom koštao moći, pa je 1384. pokušala prekinuti njihove zaruke i kćer zaručiti za mlađeg sina francuskog kralja Karla V koji je prethodno bio zaručen za njenu najstariju kćer Katarinu. Njene planove je osujetio sam Sigismund, koji je 1385. godine došao u Ugarsku i oženio Mariju.

Elizabeta i Marija u zatvoreništvu.

Nakon Sigismundovog odlaska iz Ugarske, 1386. godine, Elizabetina kćerka Marija je zbačena s prijestolja u korist napuljskog kralja Karla III. Elizabeta i Marija su bile prisiljene prisustvovati njegovoj krunidbi.[1] Međutim, samo sedam sedmica kasnije, Elizabeta je naručila ubistvo kralja Karla.[1]

Iste godine, Elizabeta je s kćerkom odlučila krenuti u Hrvatsku, gdje su bile otete od strane moćnih plemića koji su željeli osvetiti smrt kralja Karla. Dvije kraljice su bile odvedene na obalu Jadrana, u Novigrad blizu Zadra. Elizabeta je uspjela prokrijumčariti planove za oslobađanje sebe i svoje kćerke, ali oni su otkriveni i Elizabeta je 16. januara 1387. godine, na zahtjev Karlove udovice Margarete, zadavljena pred očima svoje kćerke. Bila je tajno sahranjena u Crkvi svetog Krševana. Na treću godišnjicu smrti, njeno tijelo je prevezeno u Székesfehérvár.

Nijedna od Elizabetinih kćeri nije iza sebe ostavila djecu, pa je njena linija izumrla smrću mlađe kćerke Jadvige. Nakon Elizabete, nijedna žena nije bila de facto vladar Ugarske sve do Marije Terezije.

Genealogija

8. Prijezda I, ban Bosne
4. Stjepan I, ban Bosne
2. Stjepan II, ban Bosne
20. Stefan Uroš I, kralj Srbije
10. Stefan Dragutin, kralj Srbije
21. Jelena Anžujska
5. Elizabeta Nemanjić
22. Stjepan V, kralj Ugarske
11. Katarina od Ugarske
23. Elizabeta Kumanka
1. Elizabeta Kotromanić
24. Kazimir I, vojvoda Kujavske
12. Ziemomysl, knez Inowrocława
25. Konstancija Pjast
6. Kazimir II, vojvoda Kujavske
26. Sambor II, vojvoda Pomorja
13. Saloma od Pomorja
27. Matilda Meklenburška
3. Elizabeta Pjast

Reference

  1. ^ a b c John Carmi Parsons, Medieval Queenship, Palgrave Macmillan, 1997. godine

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Elizabeta_Kotromanić&oldid=2682020"