Razlika između verzija stranice "Somitomera"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
N-Somatomera
 
Red 28: Red 28:


==Vanjski linkovi==
==Vanjski linkovi==
*http://dev.biologists.org/content/132/11/2503|journal
*http://www.embryology.ch/anglais/hdisqueembry/triderm03.html Human Embryology]
*http://www.palaeos.com/Vertebrates/Units/030Conodonta/030.000.html
* http://www.palaeos.com/Vertebrates/Units/Unit060/060.000.htmlkovi==
{{commons|Somite}}
{{commons|Somite}}
{{Embriologija}}
{{Embriologija}}

Verzija na dan 25 februar 2016 u 00:11

Somatomere
(Somitomera)
Transverzalni presjek pilećeg embriona, nakon 45-satne nkubacije
Hordomezoderm: žut, na notohordu.
* Paraaksijalni mezoderm: crven, na somitu.
* Intermedijarni mezoderm: purpurni, blizu Wolffovog kanal.
* Mezoderm bočne ploče: purpurni, pored "somatskog mezoderma" i "splanhnog mezoderma".
Dani Treća sedmica trudnoće
Prekursor Paraaksijalni mezoderm
Razvojem postaje Somiti

Somitomere ili somatomere – u embriologiji kičmenjaka – su ćelije koje su izvedene iz labave mase paraosovinskog mezoderma , u toku razvoja nervne cijevi. U embriogenezi čovjeka se pojavljuju pred kraj treće sedmice trudnoće. Oko 50 parova somitomera ljudskog embriona, počinje razvoj u kranijalnoj (glava) regiji, nastavljajući u kaudalnom (rep) pravcu do kraja četvrte sedmice.[1][2][3][4]

Razvoj

Prvih sedam somitomera se razvijaju u prugaste mišiće lica, vilice i grlo. Preostale somitomere, vjerovatno prelaze u periodično ispoljavanje gena koji kontrolira pojavu dlaka , počevši djelovanjem adhezijskih proteina, kao što su kompaktni N-kaderin i fibronektin i pupoljci za formiranje segmenata. Somiti se razvijaju u kičmeni stub (sklerotom), mišićne veze (miotom) i prekrivajuči dermis (dermatom).[5][6]

Koncem pete nedelje razvoja, iza prvog potiljačnog segmenta, postoji ukupno 37 parova segmenata, a 5-7 trtičnih somita nestaje, od originalna 42-44 somita.[7]

Reference

  1. ^ Gilbert S. F. (2010): Developmental biology, 9th Ed. Sinauer Associates, ISBN 978-0-87893-558-1.
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 1, Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-16-8.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Harrison L. G. (2011): The shaping of life: The generation of biological pattern. Cambridge University Press, ISBN 978-0-521-55350-6; http://books.google.com/books?id=-IPG-vg7Pr8C.
  5. ^ Mader S. S. (2000): Human biology. McGraw-Hill, New York, ISBN 0-07-290584-0; ISBN 0-07-117940-2.
  6. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  7. ^ Larsen W. J. (201): Human embryology, 3rd Ed. Churchill Livingstone, ISBN 0-443-06583-7

Vanjski linkovi