Razlika između verzija stranice "Poliester"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
N-Poliester |
|||
Red 50: | Red 50: | ||
===Osnovni podaci=== |
===Osnovni podaci=== |
||
=== Osnovni podaci === |
|||
Poliester je sintetički polimer napravljen od pročišćene tereftalne kiseline (PTA) ili njegove dimetil ester [[dimetil tereftalat]]a (DMT) i [[monoetilenglikol]]a (MEG). Sa tržišnim udjelom od 18% svih proizvedenih plastičnih materijala, treći je, nakon [[polietilen]]a (33.5%) i [[polipropilen]]a (19,5%). |
Poliester je sintetički polimer napravljen od pročišćene tereftalne kiseline (PTA) ili njegove dimetil ester [[dimetil tereftalat]]a (DMT) i [[monoetilenglikol]]a (MEG). Sa tržišnim udjelom od 18% svih proizvedenih plastičnih materijala, treći je, nakon [[polietilen]]a (33.5%) i [[polipropilen]]a (19,5%). |
||
Red 83: | Red 82: | ||
| 59 |
| 59 |
||
|} |
|} |
||
==Sinteza== |
|||
Sinteza poliestera općenito se obavlja polikondenzacijskom reakcijom, prema obrascu: |
|||
;(n+1)R(OH<sub>2</sub> + nR´(COOH)<sub>2</sub> → HO[ROOCR´COO]<sub>n</sub>ROH + 2n H<sub>2</sub>O |
|||
===Azeotropna esterifikacija=== |
|||
U ovom klasičnom metodu, reagiraju [[alkohol]] i [[karboksilna kiselina]] da a se formira karboksilni [[ester]] . |
|||
Za sastavljanje polimera, voda koja je dobijena reakcijom mora biti stalno uklonjena [[azeotrop]]nom destilacijom. |
|||
===Alkoholna transesterifikacija=== |
|||
{{Glavni|Transesterifikacija}} |
|||
[[Datoteka:Transesterification.png|center|thumb|800px|'''Transesterifikacija''': Alkoholom i esterom terminirani oligomer se kondenzira i formira estersku vezu, sa gubitkom molekule alkohola<br>R and R' su dva [[oligomer]]na lanca;<br> R' je otpuštena jedinica, kao što je [[metil grupa]] ([[metanol]]), nusprodukt u reakciji [[esterifikacija| esterifikacije]].]] |
|||
==Također pogledajte== |
==Također pogledajte== |
Verzija na dan 24 mart 2016 u 23:29
Poliester je polimer koji u glavnom lancu sadrži estre. Mada postoji mnoštvo oblika poliestera, ovaj pojam se obično veže za sintetske tkanine i specifične materijale od polietilentereftalata (PET). Hemijski sastav poliestara je raznolik. Svi prirodni, a samo nekoliko sintetskih poliestera su biorazgradivi (većina sintetskih nije).[1][2]
Kao tkanina, poliester se upotrebljava za proizvodnju raznih odjevnih predmeta, kao što su: košulje, hlače, jakne, kape, kao i za izradu plahti, deka, tapeciranog namještaja, podloga za kompjuterske miševe i sl. Koristi se i za izradu sigurnosnih pojaseva i opreme u automobilima , užadi, tranportnih traka, za pojačanje izdržljivosti gume i plastike, kao i za amortizaciju i izolacijske materijale.[3][4][5] Iako se sintetska odjeća obično smatra manje prirodnom u poređenju sa tkaninama od prirodnih vlakana kao što su pamuk i vuna, poliesterske tkanine mogu pružiti određene prednosti, kao što su poboljšana otpornost, trajnost. zadržavanje boje i toplote. Zato se poliesterska vlakna ponekad koriste u kombinaciji s prirodnim, za proizvodnju tkaninea s poboljšanim svojstvima i većom otpornošću na vodu, vjetar i sl. [6][7]
Poliestri također služe za proizvodnju: PET boca, traka za filmove, cerada, raznih čamaca, zaslona s tekućim kristalima, holograma, filtera, izolacijskih traka i dr. Poliestri se naširoko upotrebljavaju u proizvodnji u kombinaciji sa visoko kvalitetnim proizvodima od drveta, kao što su muzički instrumenti (gitare, klaviri) i interijer i raznih vozila i plovila.
Tipovi
Poliester kao termoplastika, nakon primjene topline, može promijeniti oblik. Dok je zapaljiv na visokim temperaturama, poliestri imaju tendenciju da se smanjuje od plamena i gase nakon paljenja. Poliesterska vlakna imaju visoku otpornost, kao i nisku mogućnost apsorpcije vode i minimalno skupljanje, u poređenju sa drugim industrijskim vlaknima .
- Prema sastavu glavnog lanca, poliestri mogu biti
Industrija
Osnovni podaci
Poliester je sintetički polimer napravljen od pročišćene tereftalne kiseline (PTA) ili njegove dimetil ester dimetil tereftalata (DMT) i monoetilenglikola (MEG). Sa tržišnim udjelom od 18% svih proizvedenih plastičnih materijala, treći je, nakon polietilena (33.5%) i polipropilena (19,5%).
Proizvodnja poliesterskih boca, smola i filmskih poliestera uglavnom za pakovnje i ostalih poliestera za inženjersku plastiku već je dugo u porastu. Prema nekim podacimai, ukupna proizvodnja poliester na svijetu, do 2010. je premašila 50 miliona tona godišnje . [8][9]
- Svjetska proizvodnja poliesra
Proizvod | 2002. [Milioni tona/god.] |
2008. [Milioni tonea/god.] |
Tekstil-PET | 20 | 39 |
Smola, boce/A-PET | 9 | 16 |
Film-PET | 1,2 | 1,5 |
Specialni poliester | 1 | 2,5 |
Ukupno | 31,2 | 59 |
Sinteza
Sinteza poliestera općenito se obavlja polikondenzacijskom reakcijom, prema obrascu:
- (n+1)R(OH2 + nR´(COOH)2 → HO[ROOCR´COO]nROH + 2n H2O
Azeotropna esterifikacija
U ovom klasičnom metodu, reagiraju alkohol i karboksilna kiselina da a se formira karboksilni ester . Za sastavljanje polimera, voda koja je dobijena reakcijom mora biti stalno uklonjena azeotropnom destilacijom.
Alkoholna transesterifikacija
Također pogledajte
Reference
- ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
- ^ Berberović Lj., Hadžiselimović R., Dizdarević I. (1987): Medicinska antropologija. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-00364-8.
- ^ Rosato D. V., Rosato D. V., Rosato M. V. (2004): Plastic product material and process selection handbook. Elsevier, ISBN 978-1-85617-431-2.
- ^ Mendelson C. (2005): Home komforts: The art and science of keeping house. Simon and Schuster, ISBN 9780743272865.
- ^ Cappitelli F., Principi P., Sorlini C. (2006): Biodeterioration of modern materials in contemporary collections: can biotechnology help? Trends in biotechnology 24 (8): 350–354. doi:10.1016/j.tibtech.2006.06.001. PMID 16782219.
- ^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
- ^ Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.
- ^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
- ^ Binder H. H. (1999): Lexikon der chemischen Elemente. S. Hirzel Verlag, Stuttgart, ISBN 3-7776-0736-3.
Vanjski linkovi
Polyester na Wikimedia Commonsu. |