Razlika između verzija stranice "Hemijska sinteza"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
No edit summary
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Fischer Indole Reaction Scheme.png|thumb|mini|400px|Primjer hemijske sinteze: produkt [[indol]]]]
[[Datoteka:Fischer Indole Reaction Scheme.png|thumb|mini|400px|Primjer hemijske sinteze: produkt [[indol]]]]


'''Hemijska sinteza''' je ciljano postavljanje ulaznih [[hemijski spoj|spojeva]] za izazivanje [[hemijska reakcija|hemijskih reakcija]] koje, kao [[proizvod (hemija)|proizvod]] formiraju jedan ili više poželjnih proizvoda. Ovaj proces tipski uključuje niz [[fizika|fizičkih]] i hemijskih promjena. U suvremenim [[laboratorija|laboratorijskim]] uvjetima, procesi hemijske sinteze su ponovljivi, produktivni i pouzdani. <ref>Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8</ref><ref>Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.</ref><ref>Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.</ref><ref> Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.</ref>
'''Hemijska sinteza''' je ciljano postavljanje ulaznih [[hemijski spoj|spojeva]] za izazivanje [[hemijska reakcija|hemijskih reakcija]] koje, kao [[produkt (hemija)|proizvod]] formiraju jedan ili više poželjnih proizvoda. Ovaj proces tipski uključuje niz [[fizika|fizičkih]] i hemijskih promjena. U suvremenim [[laboratorija|laboratorijskim]] uvjetima, procesi hemijske sinteze su ponovljivi, produktivni i pouzdani. <ref>Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8</ref><ref>Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.</ref><ref>Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.</ref><ref> Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.</ref>


Hemijska sinteza se izvodi izborom takvih [[hemijski spoj|spojeva]] ([[reagens]]i) ili reaktanti, od kojih se očekuje [[hemijska reakcija|interakcija]] koja rezultira dobijanjem ciljnog produkta. U takav aranžman mogu biti uključeni različiti tipovi reakcija ili međuprodukata. Za odvijanje reakcije neophodno je reaktante dovesti u kontakt i pomiješati u reakcijskom sudu kao što je [[hemijski reaktor]] ili jednostavni [[Balon (laboratorijski pribor)|balon]]. <ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref>
Hemijska sinteza se izvodi izborom takvih [[hemijski spoj|spojeva]] ([[reagens]]i) ili reaktanti, od kojih se očekuje [[hemijska reakcija|interakcija]] koja rezultira dobijanjem ciljnog produkta. U takav aranžman mogu biti uključeni različiti tipovi reakcija ili međuprodukata. Za odvijanje reakcije neophodno je reaktante dovesti u kontakt i pomiješati u reakcijskom sudu kao što je [[hemijski reaktor]] ili jednostavni [[Balon (laboratorijski pribor)|balon]]. <ref>Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.</ref><ref>Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.</ref>
Red 11: Red 11:
;<math>A</math> + <math>B</math> → <math>AB</math>
;<math>A</math> + <math>B</math> → <math>AB</math>


gdje su <math>A</math> i su <math>B</math> [[hemijski element|elementi]] ili [[hemijski spoj|spoja]], a su <math>AB</math> je spoj su <math>A</math> i su <math>B</math> reaktanta . Primjeri kombinacijskih reakcija mogu biti:
gdje su <math>A</math> i su <math>B</math> [[hemijski element|elementi]] ili [[hemijski spoj|spoja]], a <math>AB</math> je spoj su <math>A</math> i su <math>B</math> reaktanta. Primjeri kombinacijskih reakcija mogu biti:


;2[[natrij|Na]] + [[hlor|Cl]]<sub>2</sub> → 2 [[natrij-hlorid|NaCl]] (formiranje [[so|kuhinjske soli]])
;2[[natrij|Na]] + [[hlor|Cl]]<sub>2</sub> → 2 [[natrij-hlorid|NaCl]] (formiranje [[so|kuhinjske soli]])
Red 18: Red 18:
;4 [[željezo|Fe]] + 3 [[kisik|O<sub>2</sub>]] → 2 [[željezo (III) oksid|Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub>]] (korozija željeza)
;4 [[željezo|Fe]] + 3 [[kisik|O<sub>2</sub>]] → 2 [[željezo (III) oksid|Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub>]] (korozija željeza)


;[[ugljik-dioksid|CO<sub>2</sub>]] + [[voda|H<sub>2</sub>O]] → [[ugljična kiselina|H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>]] ([[ugljik-dioksid]] rastvoren u vodi reagira sa [[voda|vodom]], pri čemu se formira [[ugljična kiselina]])
;[[ugljik-dioksid|CO<sub>2</sub>]] + [[voda|H<sub>2</sub>O]] → [[ugljikovodik|H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>]] ([[ugljendioksid]] rastvoren u vodi reagira sa [[voda|vodom]], pri čemu se formira [[ugljikovodik|ugljična kiselina]])


== Reference ==
== Reference ==

Verzija na dan 26 mart 2016 u 19:32

Primjer hemijske sinteze: produkt indol

Hemijska sinteza je ciljano postavljanje ulaznih spojeva za izazivanje hemijskih reakcija koje, kao proizvod formiraju jedan ili više poželjnih proizvoda. Ovaj proces tipski uključuje niz fizičkih i hemijskih promjena. U suvremenim laboratorijskim uvjetima, procesi hemijske sinteze su ponovljivi, produktivni i pouzdani. [1][2][3][4]

Hemijska sinteza se izvodi izborom takvih spojeva (reagensi) ili reaktanti, od kojih se očekuje interakcija koja rezultira dobijanjem ciljnog produkta. U takav aranžman mogu biti uključeni različiti tipovi reakcija ili međuprodukata. Za odvijanje reakcije neophodno je reaktante dovesti u kontakt i pomiješati u reakcijskom sudu kao što je hemijski reaktor ili jednostavni balon. [5][6]

Da bi se izolirao krajnji proizvod, nakon mnogih od reakcija, neophodno primijeniti neki od oblika post-reakcijske procedure i/ili prečišćavanja (purifikacije). Količina proizvoda u datoj hemijskoj sintezi se označava kao prinos reakcije. Hemijski prinos se ipski se izražava u težinskim jedinicama (npr. gramima) ili kao postotak ukupne teorijske količine proizvoda. Sporedna reakcija je neželjena hemijska reakcija koja umanjuje prinos željenog produkta, ali ponekad može dati i upotrebljive produkte. [7]

Termin hemijska sinteza može se usko i ograničeno odnositi na specifičnu vrstu reakcije, tj. direktnu kombinacijsku reakciju, kada se dva ili više reaktanata kombiniraju da formiraju jedan proizvod. Opći oblik direktne reakcije je:

+

gdje su i su elementi ili spoja, a je spoj su i su reaktanta. Primjeri kombinacijskih reakcija mogu biti:

2Na + Cl2 → 2 NaCl (formiranje kuhinjske soli)
S + O2SO2 (formiranje sumpor dioksida)
4 Fe + 3 O2 → 2 Fe2O3 (korozija željeza)
CO2 + H2OH2CO3 (ugljendioksid rastvoren u vodi reagira sa vodom, pri čemu se formira ugljična kiselina)

Reference

  1. ^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
  2. ^ Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.
  3. ^ Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
  4. ^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
  5. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  6. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
  7. ^ Vogel A. I., Tatchell A. R., Furnis B.S., Hannaford A. J., Smith P. W. G. (1966): Vogel's Textbook of Practical Organic Chemistry, 5th Edition. Prentice Hall, ISBN 0-582-46236-3.

Vanjski linkovi