Razlika između verzija stranice "Hemijska sinteza"

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 26 mart 2016 u 20:34

Hemijska sinteza je ciljano postavljanje ulaznih spojeva za izazivanje hemijskih reakcija koje, kao proizvod formiraju jedan ili više poželjnih proizvoda. Ovaj proces tipski uključuje niz fizičkih i hemijskih promjena. U suvremenim laboratorijskim uvjetima, procesi hemijske sinteze su ponovljivi, produktivni i pouzdani. ^[1]^[2]^[3]^[4]

Hemijska sinteza se izvodi izborom takvih spojeva (reagensi) ili reaktanti, od kojih se očekuje interakcija koja rezultira dobijanjem ciljnog produkta. U takav aranžman mogu biti uključeni različiti tipovi reakcija ili međuprodukata. Za odvijanje reakcije neophodno je reaktante dovesti u kontakt i pomiješati u reakcijskom sudu kao što je hemijski reaktor ili jednostavni balon. ^[5]^[6]

Da bi se izolirao krajnji proizvod, nakon mnogih od reakcija, neophodno primijeniti neki od oblika post-reakcijske procedure i/ili prečišćavanja (purifikacije). Količina proizvoda u datoj hemijskoj sintezi se označava kao prinos reakcije. Hemijski prinos se ipski se izražava u težinskim jedinicama (npr. gramima) ili kao postotak ukupne teorijske količine proizvoda. Sporedna reakcija je neželjena hemijska reakcija koja umanjuje prinos željenog produkta, ali ponekad može dati i upotrebljive produkte. ^[7]

Termin hemijska sinteza može se usko i ograničeno odnositi na specifičnu vrstu reakcije, tj. direktnu kombinacijsku reakciju, kada se dva ili više reaktanata kombiniraju da formiraju jedan proizvod. Opći oblik direktne reakcije je:

$A$ + $B$ → $AB$

gdje su $A$ i su $B$ elementi ili spoja, a $AB$ je spoj su $A$ i su $B$ reaktanta. Primjeri kombinacijskih reakcija mogu biti:

2Na + Cl₂ → 2 NaCl (formiranje kuhinjske soli)

S + O₂ → SO₂ (formiranje sumpor dioksida)
4 Fe + 3 O₂ → 2 Fe₂O₃ (korozija željeza)

CO₂ + H₂O → H₂CO₃ (ugljik-dioksid rastvoren u vodi reagira sa vodom, pri čemu se formira ugljična kiselina)

Reference

^ Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8
^ Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.
^ Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.
^ Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.
^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
^ Vogel A. I., Tatchell A. R., Furnis B.S., Hannaford A. J., Smith P. W. G. (1966): Vogel's Textbook of Practical Organic Chemistry, 5th Edition. Prentice Hall, ISBN 0-582-46236-3.

Vanjski linkovi

http://www.synarchive.com Arhiva organske sinteze]
http://www.chem.wisc.edu/areas/reich/syntheses/syntheses.htm Sinteza prirodnih proizvoda]

Logo Commonsa

Chemical synthesis na Wikimedia Commonsu.

Portal Hemija

[1] Atkins P., de Paula J. (2006): Physical chemistry, 8th Ed. W. H. Freeman, San Francisco, ISBN 0-7167-8759-8

[2] Whitten K.W., Gailey K. D. and Davis R. E. (1992): General chemistry, 4th Ed. Saunders College Publishing, Philadelphia, ISBN 0-03-072373-6.

[3] Petrucci R.H., Harwood W.S. and Herring F.G. (2002): General Chemistry, 8th Ed. Prentice-Hall, New York, ISBN 0-13-014329-4.

[4] Laidler K. J. (1978): Physical chemistry with biological applications. Benjamin/Cummings, Menlo Park, ISBN 0-8053-5680-0.

[5] Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.

[6] Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.

[7] Vogel A. I., Tatchell A. R., Furnis B.S., Hannaford A. J., Smith P. W. G. (1966): Vogel's Textbook of Practical Organic Chemistry, 5th Edition. Prentice Hall, ISBN 0-582-46236-3.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

@@ Red 18: / Red 18: @@
 ;4 [[željezo|Fe]] + 3 [[kisik|O<sub>2</sub>]] → 2 [[željezo (III) oksid|Fe<sub>2</sub>O<sub>3</sub>]] (korozija željeza)
-;[[ugljik-dioksid|CO<sub>2</sub>]] + [[voda|H<sub>2</sub>O]] → [[ugljikovodik|H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>]] ([[ugljendioksid]] rastvoren u vodi reagira sa [[voda|vodom]], pri čemu se  formira [[ugljikovodik|ugljična kiselina]])
+;[[ugljik-dioksid|CO<sub>2</sub>]] + [[voda|H<sub>2</sub>O]] → [[ugljična kiselina|H<sub>2</sub>CO<sub>3</sub>]] ([[ugljik-dioksid]] rastvoren u vodi reagira sa [[voda|vodom]], pri čemu se  formira [[ugljična kiselina]])
 == Reference ==