Novopazarski sandžak

Datoteka:Sandjak-Novibazar-1910.jpg

Novopazarski sandžak 1910. godine

Novopazarski sandžak bio je jedan od sandžaka u Osmanlijskom carstvu, osnovan poslije 1790. godine u sastavu Bosanskog pašaluka.

Skopsko Krajište (1392-1463)

Glavni članak: Skopsko Krajište

Poslije Kosovskog boja 1389. godine Osmanlijama je otvoren put osvajanja ka zapadu i sjeveru. Već 1392. godine Turci su osvojili Skoplje, a 1396. osvojena su mnoga mjesta u oblasti gdje će se kasnije osnovati grad Novi Pazar, kao što su Zvečan, Jeleč i Gluhavica. 1399. godine Paša Jigit-beg otvara pogranični prijelaz na Limu. Dugo vremena u oblasti današnjeg Sandžaka vladala je dvovlast Turaka i Srba. Osmanlije ove krajeve u potpunosti osvajaju 1455. godine. Do osvajanja Bosne 1463. godine teritorija Sandžaka je pripadala skopskom Krajištu. Kada je Sultan Mehmed Fatih sa svojim vezirom Mahmud-pašom osvojio Bosnu odmah je osnovan Bosanski sandžak, kome je priključena teritorija kasnijeg Novopazarskog sandžaka.

Osnivanje Novog Pazara

Kada je tačno osnovan Novi Pazar ne zna se sigurno, ali se smatra da ga je 1456. godine osnovao Isa-beg sin Ishak-bega, odmah poslije osvajanja Rasa (1455). Već 1461. godine primjećuje se dolazak Dubrovačkih trgovaca u Novi Pazar. Kada su Turci osvojili Ras dali su mu naziv Pazar, jer se u Ras još od 1382. godine nazivao Trgovištem zbog trgovinskog sajma koji se organizirao u njegovoj blizini. Zbog toga su Turci novoosnovani grad nazvali Jeni Pazar (Novi Pazar), a Ras Eski Pazar (Stari Trg). Novi Pazar se po prvi put u zvaničnim izvorima spominje 1477.

Novi Pazar u sastavu Bosne (1463-1877)

Novi Pazar je od 1463. godine do negdje poslije 1790. godine pripadao Bosanskom sandžaku, ali je već od početka turske vlasti predstavljao neki corpus separatum.

Novopazarski sandžak (1790-1817)

Negdje poslije 1790. godine je osnovan prvi put Novopazarski sandžak sa kadilucima: Novi Pazar, Stari Vlah (ili Nova Varoš sa Sjenicom), Kosovsku Mitrovicu i Trgovište. Već 1817. godine je ukinut i njegova teritorija opet priključena Bosanskom sandžaku.

Novopazarski kajmakamluk (1850-1865)

Za vrijeme vladavine Omer-paše Latasa (1850-1852) je osnovan Novopazarski kajmakamluk koji se dijelio na šest mudirluke i četiri nahije: Novi Pazar (s Mitrovicom i Banjskom), Višegrad, Sjenica (glavno mjesto), Akovo (Bijelo Polje s Bihorom), Trgovište (s Rožajem) i Nova Varoš.

Novopazarski sandžak (1865-1877)

1865. godine je obnovljen bosanski vilajet a time i Novopazarski sandžak. On se dijelio na deset kaze: Novi Pazar, Sjenica, Pljevlja (Taslidža), Nova Varoš, Prijepolje, Bijelo Polje (Ak-ova), Mitrovica, Berane, Kolašin i Trgovište. Jula 1872. godine je izdvojen Novopazarski sandžak i sa Niškim sandžakom iz Rumelijskog vilajeta je osnovan poseban Novopazarski vilajet, ali je to stanje trajalo kratko i ponovo uvedeno ranije stanje. 2. februara 1877. godine je sandžak priključen Kosovskom vilajetu.

Novi Pazar u sastavu Kosova (1877-1912)

Kosovski vilajet (1881-1912)

Balkanski ratovi

Glavni članak: Prvi balkanski rat

Sve do balkanskih ratova 1912. - 1913., Sandžak je činio jedinstveno-administrativnu cjelinu s upravom i kulturnim sjedištem u Novom Pazaru. Mirom u Bukureštu iz 1913. godine Crnoj Gori se ustupa teritorija površine od oko 5.000 km² sa gradovima: Pljevlja, Bijelo Polje, Berane, Rožaje, Plav, Gusinje, Tuzi i dio Skadarskog jezera. Srbija dobija slijedeće gradove u Sandžaku: Novi Pazar, Sjenicu, Tutin, Prijepolje, Priboj i Novu Varoš. Pred sami balkanski rat štampa u Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj i Grčkoj svakodnevno objavljuje napise o navodno teškom stanju potčinjenih kršćana. Ona je isticala da je došao "posljednji tren obračuna između križa i polumjeseca". Prema tome, bošnjačko stanovništvo na Balkanskom poluotoku nije moglo očekivati nikakvo oslobođenje od armija balkanskih buržoaskih država. Neizvjesna situacija uslovljavala je da ono nastavi sa iseljavanjem u Tursku. Poslije završetka balkanskih ratova nastavljen je proces iseljavanja bošnjačkog stanovništva u Tursku. Preko luke Bar u Tursku se iz crnogorskog dijela Sandžaka tokom aprila i juna 1914. godine iselilo 16.500, a iz srbijanskog dijela 40.000 stanovnika.

Također pogledajte

• Sandžak