Razlika između verzija stranice "Aktivni transport"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
No edit summary |
|||
Red 21: | Red 21: | ||
==Vanjski linkovi== |
==Vanjski linkovi== |
||
{{Commons|Active transport}} |
{{Commons|Active transport}} |
||
* [http://www.physiologyweb.com/lecture_notes/membrane_transport/secondary_active_transport.html Secondary Active Transport] |
|||
[[Kategorija:Membranska biologija]] |
[[Kategorija:Membranska biologija]] |
||
[[Kategorija:Biološka materija]] |
[[Kategorija:Biološka materija]] |
Verzija na dan 3 maj 2016 u 12:14
Aktivni transport se odvija nasuprot gradijentu hemijskog sastava pa se materije prenose iz sredine sa manjom, u sredinu sa većom koncentracijom, pomoću proteinskog nosača, ali uz utrošak energije.[1][2][3][4]
Energija za funkcioniranje aktivnog transporta dobija se hidrolizom Adenozin trifosfata u ADP. Proteini nosači djeluju kao pumpe i kao enzimi ATP-aze (adenozin trifosfataze) koje kataliziraju razlaganje ATP. Najbolje je proučena Na-K pumpa koja, nasuprot hemijskom gradijentu, iz ćelije aktivno ispumpava Na+, a upumpava K+. Na+ je vanćelijski ion i ima ga više izvan, nego unutar ćelije, dok je K+ unutarćelijski ion.
U stvaranju membranskog potencijala životinjskih ćelija, glavnu ulogu imanatrij-kalij pumpa. Membranski potencijal ili potencijal mirovanja je električni napon koji postoji između unutrašnje (negativno naelektrisane) i spoljašnje (pozitivno naelektrisane) strane membrane nervne i mišićne ćelije u stanju mirovanja, odnosno prije njihovog nadraživanja. Nakon podraživanja ovih ćelija, potencijal mirovanja postaje akcioni potencijal, tj. nervi impuls, pri kome se obrće polarizacija membrane, tako da unutrašnja strana postaje pozitivno, a spoljna negativno naelektrisana.
Tipovi transportera
U ćelijskim membranama, postoje tri glavna tipa prenosa proteina.[5]
- Uniporteri: upotrebljavaju energiju ATP za unos to molekula.
- Simporteri: koriste kretanje ulaženja jedne molekule za povlačenje druge molekule protiv gradijenta.
- Antiporteri: jednu supstancu pokreeću protiv njenog gradijenta, koristeći energiju druge supstance (većinom Na+, K+ ili H+), smanjujući njen gradijent.
Također pogledajte
Reference
- ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=
(pomoć) - ^ Voet D., Voet J. G. Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0.
- ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Alberts B. et al, Molecular Biology of the Cell, 5th ed. (New York: Garland Science, 2008), pp. 619–631
Vanjski linkovi
Active transport na Wikimedia Commonsu. |