Razlika između verzija stranice "El-Kehf"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
mNo edit summary |
mNo edit summary |
||
| Red 20: | Red 20: | ||
== Sadržaj == |
== Sadržaj == |
||
=== Stanovnici pećine i pas === |
|||
| ⚫ | Od 9. do 26. ajeta ove sure govori se o ''stanovnicima pećine'' tj. o nekoliko mladića, vjernika koji su se sklonili u pećinu u blizini svoga grada i tražili od svog Gospodara da im daruje milost i pruži smjernost u tom njihovom postupku. Pa su zatim uspavani i u pećini ostali punih 309 godina (lunarnih godina) iako su pomislili da su u pećini ostali tek dan ili dio dana. Prema ovom opisanom događaju sura je i dobila naziv. |
||
U suri se eksplicitno ne navodi broj mladića već se kaže da ih je bilo ''nekoliko'' iako kršćani smatraju da ih je bilo sedam. S njima je bio i njihov pas, koji je ležao na ulazu u pećinu i također prespavao 309 godina. |
|||
| ⚫ | Od 9. do 26. ajeta ove sure govori se o ''stanovnicima pećine'' tj. o nekoliko mladića, vjernika koji su se sklonili u pećinu u blizini svoga grada i tražili od svog Gospodara da im daruje milost i pruži smjernost u tom njihovom postupku. Pa su zatim uspavani i u pećini ostali punih 309 godina iako su pomislili da su u pećini ostali tek dan ili dio dana. Prema ovom opisanom događaju sura je i dobila naziv. |
||
{{Citat|I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio."|Kur'an, sura El-Kehf, ajet 18.<ref>http://www.ummet.at/html/multimedia/tefsir/018.pdf Ibn Kesir: Tefsir sure el-Kehf</ref>}} |
|||
=== Oholi čovjek i vrtovi === |
|||
Osim toga, od 32. do 44. ajeta se govori o dva čovjeka. Kada jedan od njih, kojem su dati vrtovi i njive koje su rađale plodovima reče onom drugom: |
Osim toga, od 32. do 44. ajeta se govori o dva čovjeka. Kada jedan od njih, kojem su dati vrtovi i njive koje su rađale plodovima reče onom drugom: |
||
Verzija na dan 17 august 2016 u 14:45
| سورة الكهف El-Kehf "Pećina" | |
|---|---|
 Prva stranica sure "El-Kehf" | |
| Klasifikacija | Mekanska |
| Džuz | 15 |
| Red. br. u Kur'anu | 18 |
| Br. ajeta u suri | 110 |
Sura El-Kehf (arapski: سورة الكهف) je osamnaesta sura svete muslimanske knjige Kur'ana. Ima 110. ajeta i spada u mekanske sure (sure koje su objavljene u Meki).
Sadržaj
Stanovnici pećine i pas
Od 9. do 26. ajeta ove sure govori se o stanovnicima pećine tj. o nekoliko mladića, vjernika koji su se sklonili u pećinu u blizini svoga grada i tražili od svog Gospodara da im daruje milost i pruži smjernost u tom njihovom postupku. Pa su zatim uspavani i u pećini ostali punih 309 godina (lunarnih godina) iako su pomislili da su u pećini ostali tek dan ili dio dana. Prema ovom opisanom događaju sura je i dobila naziv.
U suri se eksplicitno ne navodi broj mladića već se kaže da ih je bilo nekoliko iako kršćani smatraju da ih je bilo sedam. S njima je bio i njihov pas, koji je ležao na ulazu u pećinu i također prespavao 309 godina.
I pomislio bi da su budni, ali oni su spavali; i Mi smo ih prevrtali sad na desnu sad na lijevu stranu, a pas njihov, opruženih prednjih šapa, na ulazu je ležao; da si ih vidio, od njih bi pobjegao i strah bi te uhvatio."
– Kur'an, sura El-Kehf, ajet 18.[1]
Oholi čovjek i vrtovi
Osim toga, od 32. do 44. ajeta se govori o dva čovjeka. Kada jedan od njih, kojem su dati vrtovi i njive koje su rađale plodovima reče onom drugom:
Od tebe sam bogatiji i jačeg sam roda![2]
te ulazeći u svoju baštu sebi nanese nasilje i reče:
Ne mislim da će ovaj ikada propasti, i ne mislim da će smak svijeta ikada doći; a ako budem vraćen Gospodaru svome, sigurno ću nešto bolje od ovoga naći."[2]
Međutim, ovaj drugi ga prekori na njegovoj nezahvalnosti Allahu dž. š. i uistinu propadoše njegovi plodovi i on se pođe kajati zbog svoje nezahvalnosti svome Gospodaru.
Također pogledajte
- Članak Kur'an
- Tefsir Ibn-Kesira
Reference
- ^ http://www.ummet.at/html/multimedia/tefsir/018.pdf Ibn Kesir: Tefsir sure el-Kehf
- ^ a b https://www.scribd.com/doc/32553501/Ibn-Kesir-Tefsir Ibn Kesir: Tefsir str. 805