Razlika između verzija stranice "Toplota isparavanja"

[pregledana izmjena]

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Trenutna verzija na dan 7 oktobar 2016 u 23:08

Toplota isparavanja odnosno energija isparavanja ΔQ_v je količina toplote koja je neophodna da se određena količina neke tečnosti pretvori iz tečnog u gasovito agregatno stanje (isparavanje). Toplota isparavanja je jedna od važnijih vrijednosti duž krivulje isparavanja. Uglavnom supstance sa izrazito visokom količinom toplote se u tehničkom smislu koriste za hlađenje. Kod suprotnog procesa (kondenzacija), upravo ta količina toplote se ponovno oslobađa u vidu kondenzacijske toplote.

Rad[uredi | uredi izvor]

Za prelaz od tečnog u gasovito agregatno stanje mora se dovoditi energija, čak i kada se tečnost već nalazi na svojoj tački ključanja. Ovaj rad na odvajanju agregatnih stanja služi za premoštavanje silâ privlačenja između molekula tečnosti. Ipak, dovedena energija se ne gubi bespovratno zbog fizikalnog zakona očuvanja energije, već se "čuva" u gasu kao dio zadržane "unutrašnje" energije U.

Kod ukapljenih plemenitih gasova rad razdvajanja je najmanji, jer se kod njih trebaju premostiti samo Van der Waalsove sile, dok kod drugih tečnosti djeluju još i električni dipolni moment ili vodikove veze. Kod metala toplota isparavanja je još i veća (zbog snažnih metalnih veza), dok je ubjeljivo najviša kod soli zbog uporedivo najsnažijih ionskih veza.

Naprimjer, da bi ispario jedan kilogram vode zagrijan na 100 °C pri pritisku od 1013 mbar potrebno je dovesti energiju od ΔU = 2.088 kJ. Rad na odvajanju molekula vode je relativno visok zbog vrlo snažnih vodikovih veza između njenih molekula.

@@ Red 1: / Red 1: @@
 {{Nedostaju izvori}}
+'''Toplota isparavanja''' odnosno '''energija isparavanja''' ΔQ<sub>v</sub> je količina [[toplota|toplote]] koja je neophodna da se određena količina neke [[tečnost]]i pretvori iz tečnog u [[plin|gasovito]] [[agregatno stanje]] (''isparavanje''). Toplota isparavanja je jedna od važnijih vrijednosti duž krivulje isparavanja. Uglavnom supstance sa izrazito visokom količinom toplote se u tehničkom smislu koriste za hlađenje. Kod suprotnog procesa (''[[kondenzacija]]''), upravo ta količina toplote se ponovno oslobađa u vidu kondenzacijske toplote.
-{{Izmjena u toku}}
-{{Spasi članak}}
-'''Toplota isparavanja''' ili [[entalpija]] isparavanja je promjena entalpije po molu supstance, kada 1 mol čiste [[tečnost]]i na pritisku 1 bar ispari u [[gas]], npr. za [[voda|vodu]] toplota isparavanja pri temperaturi 373 [[kelvin|K]] iznosi 40.66 k[[Džul|J]]/[[mol]].
+== Rad ==
-'''Toplota kondenzacije''' je numerički jednaka toploti isparavanja, samo sa negativnim predznakom.
+[[Datoteka:Wasserkurve.svg|thumb|300px|Promjena u ravnoteži na primjeru vode]]
+Za prelaz od tečnog u gasovito agregatno stanje mora se dovoditi [[energija]], čak i kada se tečnost već nalazi na svojoj [[tačka ključanja|tački ključanja]]. Ovaj rad na odvajanju agregatnih stanja služi za premoštavanje [[hemijska veza|silâ privlačenja]] između [[molekula]] tečnosti. Ipak, dovedena energija se ne gubi bespovratno zbog fizikalnog [[Zakon očuvanja energije|zakona očuvanja energije]], već se "čuva" u gasu kao dio zadržane "unutrašnje" energije ''U''.
+Kod ukapljenih [[Plemeniti plinovi|plemenitih gasova]] rad razdvajanja je najmanji, jer se kod njih trebaju premostiti samo [[Van der Waalsove sile]], dok kod drugih tečnosti djeluju još i električni dipolni moment ili [[vodikova veza|vodikove veze]]. Kod metala toplota isparavanja je još i veća (zbog snažnih metalnih veza), dok je ubjeljivo najviša kod [[Soli (hemijski spojevi)|soli]] zbog uporedivo najsnažijih [[ion]]skih veza.
-== Također pogledajte ==
-* [[Isparavanje]]
+Naprimjer, da bi ispario jedan kilogram [[voda|vode]] zagrijan na 100 °C pri pritisku od 1013 mbar potrebno je dovesti energiju od ''ΔU'' = 2.088 kJ. Rad na odvajanju molekula vode je relativno visok zbog vrlo snažnih vodikovih veza između njenih molekula.
-{{Stub-hem}}
 [[Kategorija:Termohemija]]