Razlika između verzija stranice "Mokoš"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Također pogledajte
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Nedostaju izvori}}
{{Preuređivanje}}
{{Preuređivanje}}
[[Datoteka:Makosh Kaluga.jpg|300px|mini|desno|Vez s ruskog sjevera. XIX stoljeća.]]
[[Datoteka:Makosh Kaluga.jpg|300px|mini|Vez s ruskog sjevera iz 19. vijeka.]]
'''Mokoš''' je ostatak kulta Majke Zemlje koji je bio naročito snažan kod naroda s [[Ratarstvo|ratarskim]] običajima. Korijenje imena jest –mok (značenja : mokra, močiti), ali isto tako ukazuje se na sanskritsku etimologiju od –makha (značenja: plemenito, bogato). Bila je to tzv. mat syraja zemlja - vlažna zemlja (povezano sa ženskom spolnošću).
'''Mokoš''' je ostatak kulta ''Majke [[Zemlja (planeta)|Zemlje]]'' koji je bio naročito snažan kod naroda s [[Ratarstvo|ratarskim]] običajima. Korijen imena je ''mok'' (značenja: mokra, močiti), ali isto tako ukazuje se na [[Sanskrt|sanskritsku]] etimologiju od ''makha'' (značenja: plemenito, bogato). Bila je to tzv. ''mat syraja zemlja,'' vlažna zemlja (povezano sa ženskom spolnošću).


Zemlju, vrlo često zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseća i uskoro će rađati novi život - «Ko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu». Čak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo ispričati svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada (lomova ili uganuća). Zabrana čupanja trave u tom vremenu bio je također odraz poštivanja prema nosećoj Zemlji - «Ko travu čupa, taj čupa kosu majci svojoj». Vrlo često se o zemlji narod izražavao kao o «onoj koja je bogata». Kod mnogih [[Slaveni|Slavena]] Mokoš je kasnije bila shvaćana kao kućni duh, čuvarica ženskih poslova i polja - «Mokoš nadgleda kuću, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored škara za šišanje, ostavlja se i pramen vune».
Zemlju, vrlo često zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseća i uskoro će rađati novi život: ''Ko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu''. Čak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo izviniti svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada (lomova ili uganuća). Zabrana čupanja trave u tom vremenu bio je također odraz poštivanja prema nosećoj Zemlji: ''Ko travu čupa, taj čupa kosu majci svojoj''. Vrlo često se o zemlji narod izražavao kao o "onoj koja je bogata". Kod mnogih [[Slaveni|Slavena]] Mokoš je kasnije bila shvatana kao kućni duh, čuvarica ženskih poslova i polja: "''Mokoš nadgleda kuću, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored makaza za šišanje, ostavlja se i pramen vune''".


Kao žensko božanstvo ostala je najduže u sjećanju žena, no svi su ju slavili kao ženski aspekt kosmičkog poretka. Još do XVI vijeka kršćanski svećenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: «Jesi li išla k Mokoši?». Unatoč tome, ostala je Mokoš u sjećanju naroda sve do današnjih dana.
Kao žensko božanstvo ostala je najduže u sjećanju žena, međutim svi su je slavili kao ženski aspekt kosmičkog poretka. Još do 16. vijeka kršćanski sveštenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: "''Jesi li išla k Mokoši?''". Uprkos tome, Mokoš je ostala u sjećanju naroda sve do danas.


== Također pogledajte ==
== Također pogledajte ==

Verzija na dan 9 oktobar 2016 u 10:47

Vez s ruskog sjevera iz 19. vijeka.

Mokoš je ostatak kulta Majke Zemlje koji je bio naročito snažan kod naroda s ratarskim običajima. Korijen imena je mok (značenja: mokra, močiti), ali isto tako ukazuje se na sanskritsku etimologiju od makha (značenja: plemenito, bogato). Bila je to tzv. mat syraja zemlja, vlažna zemlja (povezano sa ženskom spolnošću).

Zemlju, vrlo često zvanu svetom, okružuje niz tabua kao npr. zabrana zabijanja kolaca u nju prije proljetnog praznika, ona je tada noseća i uskoro će rađati novi život: Ko udara zemlju, udara majku svoju po trbuhu. Čak i pad na zemlju bio je negdje smatran uvredom nanesenu njoj. Tada se trebalo izviniti svetoj zemlji da ne bi došlo do posljedica nakon pada (lomova ili uganuća). Zabrana čupanja trave u tom vremenu bio je također odraz poštivanja prema nosećoj Zemlji: Ko travu čupa, taj čupa kosu majci svojoj. Vrlo često se o zemlji narod izražavao kao o "onoj koja je bogata". Kod mnogih Slavena Mokoš je kasnije bila shvatana kao kućni duh, čuvarica ženskih poslova i polja: "Mokoš nadgleda kuću, štiti prelje, ponekad uznemiri žene koje predu, nadgleda ovce, striže ih... Za nju, pored makaza za šišanje, ostavlja se i pramen vune".

Kao žensko božanstvo ostala je najduže u sjećanju žena, međutim svi su je slavili kao ženski aspekt kosmičkog poretka. Još do 16. vijeka kršćanski sveštenici prilikom ispovijedi obavezno su pitali svaku ženu: "Jesi li išla k Mokoši?". Uprkos tome, Mokoš je ostala u sjećanju naroda sve do danas.

Također pogledajte