Razlika između verzija stranice "Osmoza"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m Uklanjanje Link FA/FL/GA |
Osmoza nije difuzija, to je logična pogreška! |
||
Red 1: | Red 1: | ||
{{Nedostaju izvori}} |
{{Nedostaju izvori}} |
||
'''Osmoza''' je [[difuzija]] vode koja se očituje pri odjeljivanju dviju otopina ''selektivno polupropusnom membranom'' ([[membrana (biologija)|membrana]] propusna na vodu, ali ne i na otopljenu tvar). Voda se, zbog razlika u koncentracijama otopljenih tvari ([[ion]]a i manjih [[molekula]]), preko membrane kreće s mjesta više na mjesto niže slobodne [[energija|energije]]. |
|||
'''Osmoza''' (prema grč. : guranje, tiskanje) je proces gibanja molekula otapala kroz ''polupropusnu membranu'' (membrana) koja odvaja dvije otopine različitih koncentracija. Polupropusna membrana propušta molekule otapala dok ne propušta čestice otopljenih tvari ([[ion]]a i manjih [[molekula]]). Molekule otapala se zbog razlike u koncentracijama otopina gibaju s mjesta manje koncentracije prema mjestu veće koncentracije. Proces ima težnju odvijanja sve do izjednačenja koncentracija s obje strane membrane; manje koncentrirana otopina postaje koncentriranija, više koncentriranoj otopini se smanjuje koncentracija. Pojava se može najjednostavnije objasniti kinetičkom teorijom i činjenicom da na strani otopine s manjom koncentracijom otopljenih tvari ima više molekula otapala (vode) koje zato prelaze na stranu s manje molekula otapala. |
|||
⚫ | [[Voda]] pri prelasku |
||
⚫ | [[Voda]] pri prelasku kroz membranu, zbog svojstva polarnosti, ne ovisi o potencijalu membrane, već o razlici u koncentracijama otopljenih tvari. Molekule vode teže gibanju iz otopine s nižom ([[hipotonična otopina]]) u otopinu s višom koncentracijom otopljene tvari ([[hipertonična otopina]]). '''Osmolaritet''' je relativna koncentracija otopljene tvari u sredini u kojoj se nađe [[ćelija]]. |
||
== Ćelijska osmoza == |
== Ćelijska osmoza == |
Verzija na dan 1 januar 2017 u 14:00
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Osmoza (prema grč. : guranje, tiskanje) je proces gibanja molekula otapala kroz polupropusnu membranu (membrana) koja odvaja dvije otopine različitih koncentracija. Polupropusna membrana propušta molekule otapala dok ne propušta čestice otopljenih tvari (iona i manjih molekula). Molekule otapala se zbog razlike u koncentracijama otopina gibaju s mjesta manje koncentracije prema mjestu veće koncentracije. Proces ima težnju odvijanja sve do izjednačenja koncentracija s obje strane membrane; manje koncentrirana otopina postaje koncentriranija, više koncentriranoj otopini se smanjuje koncentracija. Pojava se može najjednostavnije objasniti kinetičkom teorijom i činjenicom da na strani otopine s manjom koncentracijom otopljenih tvari ima više molekula otapala (vode) koje zato prelaze na stranu s manje molekula otapala.
Voda pri prelasku kroz membranu, zbog svojstva polarnosti, ne ovisi o potencijalu membrane, već o razlici u koncentracijama otopljenih tvari. Molekule vode teže gibanju iz otopine s nižom (hipotonična otopina) u otopinu s višom koncentracijom otopljene tvari (hipertonična otopina). Osmolaritet je relativna koncentracija otopljene tvari u sredini u kojoj se nađe ćelija.
Ćelijska osmoza
Osmoza u ćeliji nastupa zbog razlike u osmolaritetu citoplazme s unutrašnje, i otopine s vanjske strane membrane, što dovodi do smežuravanja i bubrenja ćelije. Češća pojava bubrenja i lize ćelije nastupa zbog veće koncentracije otopljenih iona i malih organskih molekula u ćeliji, zbog čega je ona hipertonična u odnosu na svoju okolinu, pa voda ulazi u ćeliju.
Ćelije se problemu visokog osmolariteta prilagođavaju, ovisno o carstvu kojem pojedini organizam pripada:
- Ćelije biljaka, alga, gljiva, i većine bakterija su obavijene ćelijskim zidom koja je dovoljno čvrsta da spriječi rasprsnuće ćelije u hiptonočnoj otopini. U njima se, uslijed ulaska vode, stvara turgorski tlak koji količinu vode koja uđe tjera vani, pa su biljna tkiva izuzetno jaka. U hipetoničnoj otopini izlazak vode uzrokuje odvajanje membrane od ćelijske stijenke, te dovodi do procesa plazmolize i uvenuća biljke.
- Životinjske ćelije problem osmolariteta rješavaju aktivnim izbacivanjem anorganskih iona i smanjivanjem razlike u koncentracijama otopljenih tvari (prvenstveno natrija) između ćelije i njene okoline (Na|K pumpa). Pri tome troše značajne količine energije.
Također pogledajte
Commons ima datoteke na temu: Osmoza |