Razlika između izmjena na stranici "Obrazovanje"

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dodana 42 bajta ,  prije 3 godine
nema sažetka izmjene
m (Vraćene izmjene korisnika 193.198.174.26 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika KWiki)
{{Nedostaju izvori}}
Izraz škola je [[grčka]] riječ. Bukvalno bi značila ''dokolica'', ''rekreacija''. U starim društvima školovanje je bilo dostupno samo malom broju ljudi, onima koji su imali novca ili vremena. Vjerski velikodostojnici, često su bile jedine pismene grupe ljudi, koji su znanje koristili za čitanje i tumačenje religijskih tekstova. Za većinu, odrastanje je značilo učenje naprimjerima starijih. Bilo je uobičajeno da djeca veoma rano počnu pomagati u domačimdomaćim poslovima, u radu na poljima i u zanatskom radu. čitanjeČitanje nije bilo potrebno a ni korisno. Još jedan razlog ne čitanja je bio to što su se svi tekstovi umnožavali ručno, što je bilo dugotrajno i teško.
 
Štampanje kao pronalazak ušlo je u [[Evropa|Evropu]] iz [[Kina|Kine]]. Pronalaskom štamparske mašine 1454. godine olakšano je umnožavanje tekstova. To je dovelo do višeg nivoa pismenosti.
 
Obrazovanje u svojoj modernoj formi, što podrazumijeva nastavu u posebno izgrađenim zgradama, počeo je da se razvija postepeno. I pored toga do prije 150 godina djecu imučnih podučavali su privatni učitelji. većina stanovništva nije imala nikakvog obrazovanja do prvih decenija 19. st.vijeka kada se u [[Evropa|Evropi]] i [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]] počeo da uvodi sistem osnovnih škola. Proces industrijalizacije i širenje gradova izazvali su potrebu za specijalnim obrazovanjem. Ljudi danas rade u mnogim profesijama i koriste razna stručna znanja, tako da više nije moguće prenošenje znanja sa roditelja na djecu. Sve više dolazi do izražaja apstraktno učenje pojedinih disciplina, a ne kao ranije praktično prenošenje nekih specifičnih vještina.
 
U modernom društvu ljudi treba da savladaju osnovne vještine kao što su: čitanje, pisanje, računanje i steknu opće znanje o svom fizičkom, društvenom i ekonomskom okruženju. U isto vrijeme je važno da znaju kako da uče da bi bili u stanju ovladati novim, i tehnički veoma složenim, oblicima informacija. Moderni obrazovni sistem počeo se oblikovati na zapadu početkom 19.st vijeka. Iako je Britanija, za razliku od drugih zemalja, oklijevala da prihvati jedan integrisani sistem na nacionalnom nivou (obavezno školovanje je uvedeno 1870. godine). Kod njih je razvijen i sistem privatnih škola u kome se nastava plaća, naročito na nivoima višim od osnovnog. S tim u vezi i danas se vodi oštra debata o sistemu školstva gdje postoji i školstvo pod okriljem vjerskih zajednica. Školstvo u [[Sjedinjene Američke Države|SAD-u]] polazi od prakse ''disciplinovanja'' djece, u čemu je u 17.st. veliku ulogu igralo uvjerenje da djeca moraju slušati roditelje bez pogovora, što je kao načelo bilo uvedeno i u propise prvih američkih kolonija. Prema jednoj odredbi iz 1642. godine prijetilo se oštrim kaznama roditeljima i odgajateljima ako zanemare obučavanje i rad svoje djece. Pošto ovo nije bilo djelotvorno puritanske vlasti su 1647. godine naredile da same organizuju školovanje. Trebalo je preko 200 godina da se obrazovanje uvede kao sveobuhvatni sistem za brojno pluralno stanovništvo [[Sjedinjene Američke Države|SAD-a]]. Poseban je problem raznorodnost doseljenika koje je trebalo kroz obrazovanje jezički unificirati, a donekle i kulturno anglicizirati. U školama su ispoljavani i američki ideali jednakih mogučnostimogućnosti za svakogasvakog, što je dovelo do razvoja školstva i do masovnog širenja obrazovanja znatno ranije nego u drugim zemljama. Zajedno sa tim idealom o jednakosti i druge američke vrijednosti i shvatanja nastavile su do danas da se više ili manje eksplicitno predaju u školama.
 
== Društvena uslovljenost obrazovanja ==
 
Obrazovanje ima značajnu funkciju u svakom društvu. Zbog važnosti obrazovanja svaka vlast želi odrediti njegovu koncepciju i sadržinu, kako bi preko najsnažnijeg instrumenta društvene percepcije i oblika socijalizacije pojedinci prihvatili vrijednosti i norme sistema. Zato države preuzimaju brigu o finansiranju obrazovanja. Pored toga u sadržajnom smislu pokušavaju kroz obrazovanje utvrditi društvene norme i vrijednosti i izgraditi osječanje pripadnosti svojoj zajednici, društvenoj grupi, ili religiji.
 
Kroz obrazovni sistem također se razvijaju i osječanjaosjećanja za vlastitu kulturu, poštivanje principa i solidarnost. Preko školovanja se oblikuje svijest i gledište pojedinca, kada su u pitanju procesi u društvu i sistem vlasti. Svi obrazovni sistemi su utemeljenizasnovani na historiji znanja i historiji društva. Institucionalizacija obrazovanja pored toga što se zasniva na usvajanju niza pravila i društvenih vrijednosti, ogleda se i kroz znanje i sposobnosti kojima pojedinac ovladava u procesu osposobljavanja. Putem sistema obrazovanja snažno se mijenja struktura društva, porodice i profesija. Po [[Talkot Parsons|Talkotu Parsonsu]]{{izvor}} škola je most između porodice i društva kao cjeline. Škola priprema dijete za njegovu ulogu. Obrazovanje je u stvari izraz društvenog sistema. Ono danas znači jednakost šansi koje otvara mogućnost mijenjanja položaja koje pojedinci stiču rođenjem ili nasljedstvom. Ono je osnova emancipacije čovjeka, veoma funkcionalan instrument preko koga se ostvaruje identitet pojedinca. Veoma je važno za društveni ugled, autoritet i moć. Stečena znanja i obrazovne vještine su veoma su veoma primjenljivi i upotrebljivi u privrednom i praktičnom životu. Iako se znanje individualno stiće ono je postalo bogatstvo svih pripadnika zajednice. To je skoro jedina individualna osobenost koja u praksi postaje zajednička vrijednost i korist cijele zajednice.
 
== Sociološke teorije o obrazovanju ==
=== Funkcionalna teorija ===
 
Prema ovim predstavnicima socijalizacijska funkcija obrazovanja je najvažnija. Naprimjer, [[Emil Dirkem]] smatra{{izvor}} da je "škola most između pojedinca i društva". Prema njemu, moderna su društva su heterogena, sa razvijenom podjelom rada i mnoštvom uloga, koje obnašajuvrše vrlo različiti pojedinci. U toj različitosti koju nije moguće spriječiti potrebno je unijeti neku količinu homogenosti, ujednačenosti, kako bi se osigurala integracija društva.
 
Škola je glavno sredstvo za postizanje ujednačenosti. [[Talkot Parsons]] je također smatrao{{izvor}} da je "škola žarište socijalizacije u modernim društvima". Škola uči djecu o tome kako se društvo ne sastoji od roditelja, rođaka, prijatelja, nego su u razredu uvjeti i mogućnosti jednaki za sve. Škola uči djecu da prihvate razliku između partikularističkih i univerzalističkih normi vrednovanja, a to je važno za uključivanje u svijet odraslih.
 
* Partikularne norme znače vrednovanje pojedinca po onome što je a ne ko je. Roditelji vrednuju dijete kao svoje, kao iznimnoizuzetno, kao posebno, a ne kao ostalu djecu. Ovi su standardi povezani su sa pripisanim položajem.
* Univerzalističke norme znače da je pojedinac samo jedan od mnogih (jednakih) te da je njegov položaj uslovljen poređenjem sa drugima, a ne zagarantovan unaprijed. To znači da su njegova dostignuća vrednovana sa stajališta općih mjerila, prihvaćenih u društvu, a ne sa stajališta posebnih mjerila (biti nečijim djetetom ili pripadati rasi, vjeri, naciji i slično).
 
Upravo djete uči tu razliku što je veoma važno za pripremu u budućem životu. Sa stajališta socijalizacije, obrazovanje ne znači samo prenošenje vrijednosti i normi društva, nego je prema [[Talkot Parsons|Parsonsu]] "škola društvo u malom- tu se uče najvažnija pravila života".
 
=== Manifestna funkcija škole ===
* Škola znači funkcionisanje društvenog sistema kao cjeline. Škola je društvena institucija koja služi selekciji i alokaciji na društvene položaje
 
U školi bi trebalo poštivati meritokratska pravila-, sistem ne pristrasnihnepristrasnih, objektivnih mjerila vrednovanja sposobnosti, truda i dostignuća pojedinca (eng. ''merit''-zasluga). Ova načela bi trebala vrijediti u čitavom društvu (tkoko radi složeniji posao trebao bi biti bolje plaćen), ali su posebno važna u školi. To znači da učenici koji se više trude i imaju bolje sposobnosti, trebali bi dobijati bolje ocijene, što će im omogućiti dalje školovanje i bolje plaćen posao, a samim tim i bolji društveni položaj.
 
Škola bi tako trebala služiti kao društveni mehanizam selekcije- izbor najsposobnijih pojedinaca koji će zauzimati najvažnije položaje u društvu. Istodobno škola je društveni mehanizam alokacije-razmještaj ljudi u određene profesionalne uloge.
73.705

izmjena

Navigacija