Razlika između verzija stranice "Srpska demokratska stranka"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
| Red 13: | Red 13: | ||
===Osnivanje=== |
===Osnivanje=== |
||
| ⚫ | Osnivanje stranke počinje u Hrvatskoj gdje se angažuje Jovan Rašković, koji je radio kao psihijatar u Splitu. Pored toga postojali su odbori u SR Sloveniji i SR Srbiji. Kasnije će se u maju 1990., na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), osnovati Inicijativni odbor stranke. Kao vođa stranke profilisao se u početku Vladimir Srebrov (pravo ime Milan Nikolić). 28. juna 1990 održana je obnoviteljska skupština kulturnog udruženja "Prosvjeta" koju su pokrenuli profesor filozofije Aleksa Buha i književnik Vladimir Nastić. Veliki utjecaj u organizivanju stranke imalu su profesori Milorad Ekmečić i Nikola Koljević. Inače akademik Dobrica Ćosić ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je Karadžić po profesiji bio psihijatar kao i Rašković. Karadžić je radio tada u pokretu "Zelenih" a sumnjalo se da je bio doušnik Službe državne bezbjednosti. U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj da promijeni svoje mišljenje. Pored toga podrazumijevalo i pridobiti dr. Nenada Kecmanovića, koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio stranci Ante Markovića Savezu reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ). Nakon što je Stranka demokratske akcije SDA bila već formirana Karadžić je pozvao Aliju Izetbegovića, na zakazanom sastanku pojavio se Muhamed Čengić, s namjerom da |
||
Osnivanje stranke počinje u Hrvatskoj gdje se angažuje Jovan Rašković, koji je radio kao psihijatar u Splitu. Pored toga |
|||
| ⚫ | ponudi koaliciju SDA i SDS-a. SDS je otvoreno pozivao na rušenje komunizma. Kasnije će na sastanku Izvršnog odbora "Prosvjete" Koljević, Ekmečić i dr. izvršiti pritisak na Srebrova da mjesto ustupi Karadžiću uz argument "veliki Srbin iz četničke porodice". Uz to je Srebrov organizovao omladinsko krilo "Mlada Bosna" koja je trebala biti udarna pesnica stranke. Izjave Srebrovog poput "neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH" prikazivalo je Karadžića kao politički umjerenijeg. Kasnije će Srebrov, pod utiskom da je iskorišten, prepustiti svoje mjesto u stranci Karadžiću. |
||
postojali su odbori u SR Sloveniji i SR Srbiji. Kasnije će se u maju 1990., na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine |
|||
| ⚫ | (RBiH), osnovati Inicijativni odbor stranke. Kao vođa stranke profilisao se u početku Vladimir Srebrov (pravo ime Milan Nikolić). 28. juna 1990 održana je obnoviteljska skupština kulturnog udruženja "Prosvjeta" koju su pokrenuli profesor filozofije Aleksa Buha i književnik Vladimir Nastić. Veliki utjecaj u organizivanju stranke imalu su profesori Milorad Ekmečić i Nikola Koljević. Inače akademik Dobrica Ćosić ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je Karadžić po profesiji bio psihijatar kao i Rašković. Karadžić je radio tada u pokretu "Zelenih" a sumnjalo se da je bio doušnik Službe državne bezbjednosti. U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj da promijeni svoje mišljenje. Pored toga podrazumijevalo i pridobiti dr. Nenada Kecmanovića, koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio stranci Ante Markovića Savezu reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ). Nakon što je Stranka demokratske akcije SDA bila već formirana Karadžić je pozvao Aliju Izetbegovića, na zakazanom sastanku pojavio se Muhamed Čengić, s namjerom da |
||
| ⚫ | ponudi koaliciju SDA i SDS-a. SDS je otvoreno pozivao na rušenje komunizma. Kasnije će na sastanku Izvršnog odbora "Prosvjete" Koljević, Ekmečić i dr. izvršiti pritisak na Srebrova da mjesto ustupi Karadžiću uz argument "veliki Srbin iz četničke porodice". Uz to je Srebrov organizovao omladinsko krilo "Mlada Bosna" koja je trebala biti udarna pesnica stranke. Izjave Srebrovog poput "neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH" prikazivalo je Karadžića kao politički umjerenijeg. Kasnije će Srebrov, pod utiskom da je iskorišten, prepustiti svoje mjesto u stranci Karadžiću. |
||
===Miting u Banjoj Luci=== |
===Miting u Banjoj Luci=== |
||
Nakon konsultacija s Beogradom Karadžić organizuje, uz prisustvo Raškovića (SDS Hrvatske) i historičara Rastislava Petrovića veliki miting u Banjaluci uz slogan "BiH u Jugoslaviji". Okupljenima su se obratili parolama: "Tući ćemo se pošteno", "Srpski narod ima pravo na svoju državu", "Niko nas ne može odvojiti od Jugoslavije". |
Nakon konsultacija s Beogradom Karadžić organizuje, uz prisustvo Raškovića (SDS Hrvatske) i historičara Rastislava Petrovića veliki miting u Banjaluci uz slogan "BiH u Jugoslaviji". Okupljenima su se obratili parolama: "Tući ćemo se pošteno", "Srpski narod ima pravo na svoju državu", "Niko nas ne može odvojiti od Jugoslavije". |
||
Verzija na dan 17 juli 2017 u 22:04
 | Trenutno se rade izmjene na stranici. |
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Srpska demokratska stranka (SDS) je nacionalna desničarska stranka Srba, koja je bila još osnovana tokom postojanja SFRJ.
SDS imala je vodeću političku ulogu u ratovima u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, s tim da je organizirala naoružavanje Srba a sumnja se i da je podržavala ubijanje, protjerivanje i druge ratne zločine nad nesrpskim stanovništvom.
Historija
Srpska demokratska stranka (SDS) je partija čiji je osnivač Jovan Rašković. U toku 1991. stranka je podjeljena na SDS Bosne i Hercegovine (kasnije Republike Srpske), SDS Hrvatske (kasnije Republike srpske krajine) i filijalu u SRJ odnosno u Srbiji i Crnoj Gori. Krovna organizacija je bila SDS Srpskih zemalja čiji je predsjednik do 1996. godine bio Radovan Karadžić.
U Bosni i Hercegovini SDS je osnovana u julu 1990. Među prvim članovima bili su Radovan Karadžić (predsjednik stranke), Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić.
Osnivanje
Osnivanje stranke počinje u Hrvatskoj gdje se angažuje Jovan Rašković, koji je radio kao psihijatar u Splitu. Pored toga postojali su odbori u SR Sloveniji i SR Srbiji. Kasnije će se u maju 1990., na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), osnovati Inicijativni odbor stranke. Kao vođa stranke profilisao se u početku Vladimir Srebrov (pravo ime Milan Nikolić). 28. juna 1990 održana je obnoviteljska skupština kulturnog udruženja "Prosvjeta" koju su pokrenuli profesor filozofije Aleksa Buha i književnik Vladimir Nastić. Veliki utjecaj u organizivanju stranke imalu su profesori Milorad Ekmečić i Nikola Koljević. Inače akademik Dobrica Ćosić ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je Karadžić po profesiji bio psihijatar kao i Rašković. Karadžić je radio tada u pokretu "Zelenih" a sumnjalo se da je bio doušnik Službe državne bezbjednosti. U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj da promijeni svoje mišljenje. Pored toga podrazumijevalo i pridobiti dr. Nenada Kecmanovića, koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio stranci Ante Markovića Savezu reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ). Nakon što je Stranka demokratske akcije SDA bila već formirana Karadžić je pozvao Aliju Izetbegovića, na zakazanom sastanku pojavio se Muhamed Čengić, s namjerom da ponudi koaliciju SDA i SDS-a. SDS je otvoreno pozivao na rušenje komunizma. Kasnije će na sastanku Izvršnog odbora "Prosvjete" Koljević, Ekmečić i dr. izvršiti pritisak na Srebrova da mjesto ustupi Karadžiću uz argument "veliki Srbin iz četničke porodice". Uz to je Srebrov organizovao omladinsko krilo "Mlada Bosna" koja je trebala biti udarna pesnica stranke. Izjave Srebrovog poput "neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH" prikazivalo je Karadžića kao politički umjerenijeg. Kasnije će Srebrov, pod utiskom da je iskorišten, prepustiti svoje mjesto u stranci Karadžiću.
Miting u Banjoj Luci
Nakon konsultacija s Beogradom Karadžić organizuje, uz prisustvo Raškovića (SDS Hrvatske) i historičara Rastislava Petrovića veliki miting u Banjaluci uz slogan "BiH u Jugoslaviji". Okupljenima su se obratili parolama: "Tući ćemo se pošteno", "Srpski narod ima pravo na svoju državu", "Niko nas ne može odvojiti od Jugoslavije".
Rat u Bosni i Hercegovini
Već u proljeće 1991. SDS je proglasio neke dijelove Bosne i Hercegovine kao "srpske autonomne regije". 1992. godine SDS je pozvala Srbe na bojkot referenduma o nezavisnosti Bosni i Hercegovini, ali ipak nije mogla spriječiti nezavisnost Bosne i Hercegovine od tadašnje Jugoslavije.
U januaru 1992. SDS je proglasio tzv. Srpsku republiku na teritoriji BIH, a današnju Republiku Srpsku.
SDS je, po mišljenju mnogih historičara,[nedostaje referenca] glavni krivac za rat, ubistva i progon u Bosni i Hercegovini. Glavni "arhitekt" Dejtonskog sporazuma Richard Holbrooke tražio je zabranu te stranke, jer su većina njenih (tadašnjih) vođa bila osumnjičena za ratne zločine. Međutim, tom prijedlogu se usprotivila, među ostalim, i bošnjačka Stranka demokratske akcije.
Poslije rata u Bosni i Hercegovini, SDS je jedna od vodećih stranaka u Republici Srpskoj. Na čelu sa Draganom Čavićem, SDS se (djelimično) distancirao od prošlosti svoje stranke, tako da je 2004. priznao masakr počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici. Trenutno je na čelu stranke Mladen Bosić, koji zastupa nacionalističku politiku. SDS i dalje vodi politiku podjele Bosne i Hercegovine.