Razlika između verzija stranice "Srpska demokratska stranka"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Red 30: Red 30:


===Osnivanje===
===Osnivanje===
Osnivanje stranke počinje u [[Socijalistička republika Hrvatska|SR Hrvatskoj]] gdje se angažuje [[Jovan Rašković]], koji je radio kao [[Psihijatrija|psihijatar]] u Splitu. Pored toga postojali su odbori u [[Socijalistička republika Slovenija|SR Sloveniji]] i [[SR Srbiji]]. Kasnije će se u maju 1990., na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine (RBiH), osnovati Inicijativni odbor stranke. Kao vođa stranke profilisao se u početku Vladimir Srebrov (pravo ime Milan Nikolić). 28. juna 1990 održana je obnoviteljska skupština kulturnog udruženja "Prosvjeta" koju su pokrenuli profesor filozofije Aleksa Buha i književnik Vladimir Nastić. Veliki utjecaj u organizivanju stranke imalu su profesori Milorad Ekmečić i Nikola Koljević. Inače akademik Dobrica Ćosić ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je Karadžić po profesiji bio psihijatar kao i Rašković. Karadžić je radio tada u pokretu "Zelenih" a sumnjalo se da je bio doušnik Službe državne bezbjednosti. U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj da promijeni svoje mišljenje. Pored toga podrazumijevalo i pridobiti dr. Nenada Kecmanovića, koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio stranci Ante Markovića Savezu reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ). Nakon što je Stranka demokratske akcije SDA bila već formirana Karadžić je pozvao Aliju Izetbegovića, na zakazanom sastanku pojavio se Muhamed Čengić, s namjerom da
Osnivanje stranke počinje u [[Socijalistička republika Hrvatska|SR Hrvatskoj]] gdje se angažuje [[Jovan Rašković]], koji je radio kao [[Psihijatrija|psihijatar]] u Splitu. Pored toga postojali su odbori u [[Socijalistička republika Slovenija|SR Sloveniji]] i [[Socijalistička republika Srbija|SR Srbiji]]. Kasnije će se u maju 1990., na teritoriji [[Socijalistička republika Bosna i Hercegovina|SR Bosne i Hercegovine]] (SR BiH), osnovati Inicijativni odbor stranke. Kao vođa stranke profilisao se u početku [[Vladimir Srebrov]] (pravo ime Milan Nikolić). 28. juna 1990 održana je obnoviteljska skupština kulturnog udruženja "Prosvjeta" koju su pokrenuli profesor filozofije [[Aleksa Buha]] i književnik [[Vladimir Nastić]]. Veliki utjecaj u organizivanju stranke imalu su profesori [[Milorad Ekmečić]] i [[Nikola Koljević]]. Inače akademik [[Dobrica Ćosić]] ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je Karadžić po profesiji bio psihijatar kao i Rašković. Karadžić je radio tada u pokretu "Zelenih". U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj da promijenu mišljenja. Pored toga pokušavalo se pridobiti dr. [[Nenad Kecmanović|Nenada Kecmanovića]], koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio [[Savez reformnih snaga Jugoslavije|Savezu reformnih snaga Jugoslavije]] (SRSJ), stranci [[Ante Marković]]<nowiki/>a. Nakon što je [[Stranka demokratske akcije]] (SDA) bila već formirana Karadžić poziva Aliju Izetbegovića, na zakazanom sastanku pojavio se [[Muhamed Čengić]], s namjerom da
ponudi koaliciju SDA i SDS-a. SDS je otvoreno pozivao na rušenje komunizma. Kasnije će na sastanku Izvršnog odbora "Prosvjete" Koljević, Ekmečić i dr. izvršiti pritisak na Srebrova da mjesto ustupi Karadžiću uz argument "veliki Srbin iz četničke porodice". Uz to je Srebrov organizovao omladinsko krilo "Mlada Bosna" koja je trebala biti udarna pesnica stranke. Izjave Srebrova poput "neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH" prikazivalo je Karadžića kao politički umjerenijeg. Kasnije će Srebrov, pod utiskom da je iskorišten, prepustiti svoje mjesto u stranci Karadžiću.<ref>{{cite news|last1=Delalić|first1=Medina|last2=Šačić|first2=Suzana|title=Kako je nastao SDS Svi u državu (2|url=http://www.e-novine.com/feljton/32031-Kako-nastao-SDS-Svi-dravu.html|accessdate=17. 7. 2017|work=Feljton knjige "Balkan bluz"|agency=[[e-novine.com]]|publisher=samizdat|date=10. 11. 2009}}</ref>
ponudi koaliciju SDA i SDS-a. SDS je otvoreno pozivao na rušenje [[Komunizam|komunizma]]. Kasnije će na sastanku Izvršnog odbora "Prosvjete" Koljević, Ekmečić i dr. izvršiti pritisak na Srebrova da mjesto ustupi Karadžiću uz argument "da je veliki Srbin iz četničke porodice"(Karadžić je u Jugoslaviji, između ostalog, osuđivan zbog pisanja pjesama nacionalističkog sadržaja)<ref>{{Cite book|title=Kojim putem ide Bosna|last=Mahić|first=Derviš|publisher=Univerzitet Oslo|year=2003|isbn=|location=|pages=14|web=https://www.duo.uio.no/bitstream/handle/10852/33977/MicrosoftxWordx-xBKS4590-MASTERxOPPGxHvilkenxveixgxrxBosnia.DervisxMahic.pdf?sequence=1}}</ref>. Uz to je Srebrov organizovao omladinsko krilo "Mlada Bosna" koja je trebala biti udarna pesnica stranke. Izjave Srebrova poput "neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH" prikazivalo je Karadžića kao politički umjerenijeg. Kasnije će Srebrov, pod utiskom da je iskorišten, prepustiti svoje mjesto u stranci Karadžiću.<ref>{{cite news|last1=Delalić|first1=Medina|last2=Šačić|first2=Suzana|title=Kako je nastao SDS Svi u državu (2|url=http://www.e-novine.com/feljton/32031-Kako-nastao-SDS-Svi-dravu.html|accessdate=17. 7. 2017|work=Feljton knjige "Balkan bluz"|agency=[[e-novine.com]]|publisher=samizdat|date=10. 11. 2009}}</ref>
===Miting u Banjoj Luci===
===Miting u Banjoj Luci===
Nakon konsultacija s Beogradom Karadžić organizuje, uz prisustvo Raškovića (SDS Hrvatske) i historičara Rastislava Petrovića veliki miting u Banjaluci uz slogan "BiH u Jugoslaviji". Okupljenima su se obratili parolama: "Tući ćemo se pošteno", "Srpski narod ima pravo na svoju državu", "Niko nas ne može odvojiti od Jugoslavije".<ref>{{cite news|last1=Delalić|first1=Medina|last2=Šačić|first2=Suzana|title=Duhovni krov "Velike Srbije" (6)|url=http://www.e-novine.com/feljton/32506-Duhovni-krov-Velike-Srbije.html|accessdate=17. 7. 2017|work=Feljton knjige "Balkan bluz"|agency=[[e-novine.com]]|publisher=samizdat|date=24. 11. 2009}}</ref>
Nakon konsultacija s Beogradom Karadžić organizuje, uz prisustvo Raškovića (SDS Hrvatske) i historičara Rastislava Petrovića veliki miting u Banjaluci uz slogan "BiH u Jugoslaviji". Okupljenima su se obratili parolama: "Tući ćemo se pošteno", "Srpski narod ima pravo na svoju državu", "Niko nas ne može odvojiti od Jugoslavije".<ref>{{cite news|last1=Delalić|first1=Medina|last2=Šačić|first2=Suzana|title=Duhovni krov "Velike Srbije" (6)|url=http://www.e-novine.com/feljton/32506-Duhovni-krov-Velike-Srbije.html|accessdate=17. 7. 2017|work=Feljton knjige "Balkan bluz"|agency=[[e-novine.com]]|publisher=samizdat|date=24. 11. 2009}}</ref>

Verzija na dan 20 juli 2017 u 22:59

Srpska demokratska stranka

Srpska demokratska stranka
Datoteka:Ba-sds.gif
PredsjednikVukota Govedarica[1]
Osnovana1990.
BojeCrvena
Veb-sajt
http://www.sdsrs.com/

Srpska demokratska stranka (SDS) je nacionalna desničarska stranka Srba, koja je bila još osnovana tokom postojanja SFRJ.

SDS imala je vodeću političku ulogu u ratovima u Bosni i Hercegovini, ali i u Hrvatskoj, s tim da je organizirala naoružavanje Srba a sumnja se i da je podržavala ubijanje, protjerivanje i druge ratne zločine[nedostaje referenca] nad nesrpskim stanovništvom.

Historija

Srpska demokratska stranka (SDS) je partija čiji je osnivač Jovan Rašković. U toku 1991. stranka je podjeljena na SDS Bosne i Hercegovine (kasnije Republike Srpske), SDS Hrvatske (kasnije Republike srpske krajine) i filijalu u SRJ odnosno u Srbiji i Crnoj Gori. Krovna organizacija je bila SDS Srpskih zemalja čiji je predsjednik do 1996. godine bio Radovan Karadžić.

U Bosni i Hercegovini SDS je osnovana u julu 1990. Među prvim članovima bili su Radovan Karadžić (predsjednik stranke), Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić.

Osnivanje

Osnivanje stranke počinje u SR Hrvatskoj gdje se angažuje Jovan Rašković, koji je radio kao psihijatar u Splitu. Pored toga postojali su odbori u SR Sloveniji i SR Srbiji. Kasnije će se u maju 1990., na teritoriji SR Bosne i Hercegovine (SR BiH), osnovati Inicijativni odbor stranke. Kao vođa stranke profilisao se u početku Vladimir Srebrov (pravo ime Milan Nikolić). 28. juna 1990 održana je obnoviteljska skupština kulturnog udruženja "Prosvjeta" koju su pokrenuli profesor filozofije Aleksa Buha i književnik Vladimir Nastić. Veliki utjecaj u organizivanju stranke imalu su profesori Milorad Ekmečić i Nikola Koljević. Inače akademik Dobrica Ćosić ponudio je obojici da budu glavni agitatori stranke, poput Raškovića u Hrvatskoj. Zanimljivo je da je Karadžić po profesiji bio psihijatar kao i Rašković. Karadžić je radio tada u pokretu "Zelenih". U početku Karadžić nije pokazivao interes u organizaciji stranke ali se smatra da je akademik Ćosić imao znatan utjecaj da promijenu mišljenja. Pored toga pokušavalo se pridobiti dr. Nenada Kecmanovića, koji je odbio pristupanje SDS-u te se priključio Savezu reformnih snaga Jugoslavije (SRSJ), stranci Ante Markovića. Nakon što je Stranka demokratske akcije (SDA) bila već formirana Karadžić poziva Aliju Izetbegovića, na zakazanom sastanku pojavio se Muhamed Čengić, s namjerom da ponudi koaliciju SDA i SDS-a. SDS je otvoreno pozivao na rušenje komunizma. Kasnije će na sastanku Izvršnog odbora "Prosvjete" Koljević, Ekmečić i dr. izvršiti pritisak na Srebrova da mjesto ustupi Karadžiću uz argument "da je veliki Srbin iz četničke porodice"(Karadžić je u Jugoslaviji, između ostalog, osuđivan zbog pisanja pjesama nacionalističkog sadržaja)[2]. Uz to je Srebrov organizovao omladinsko krilo "Mlada Bosna" koja je trebala biti udarna pesnica stranke. Izjave Srebrova poput "neću da budem lider, već samo buntovnik svog naroda u BiH" prikazivalo je Karadžića kao politički umjerenijeg. Kasnije će Srebrov, pod utiskom da je iskorišten, prepustiti svoje mjesto u stranci Karadžiću.[3]

Miting u Banjoj Luci

Nakon konsultacija s Beogradom Karadžić organizuje, uz prisustvo Raškovića (SDS Hrvatske) i historičara Rastislava Petrovića veliki miting u Banjaluci uz slogan "BiH u Jugoslaviji". Okupljenima su se obratili parolama: "Tući ćemo se pošteno", "Srpski narod ima pravo na svoju državu", "Niko nas ne može odvojiti od Jugoslavije".[4]

Referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine

Donošenje zahtjeva, od strane SDA, u Skupštini RBiH o Memorandumu o suverenosti bojkotovano je od poslanika SDS-a. Momčilo Krajišnik predsjednik Skupštine formirao je Radnu grupu koja je tražila kompromis. Na zatvorenoj sjednici, od 12-13. oktobra 1991 raspravlano je o samopoopredljejenju tj. otcjepljenju. Noć između 14. i 15. oktobra ostat će upamćena po Karadžićevoj prjetnji u Skupštini nakon što su poslanici SDS-a odbili prijedlog o izglasavanju suvereniteta BiH-a:[5]

Želite da povedete BiH istim putem pakla i stradanja kojim su krenuli Slovenija i Hrvatska. Ne zavaravajte se da BiH nećete odvesti pravo u pakao, i da upravo vi nećete snositi krivicu ako nestane cijeli jedan narod. Jer, ako dođe do rata, Muslimani se ne mogu braniti.

Rat u Bosni i Hercegovini

Već u proljeće 1991. SDS je proglasio neke dijelove Bosne i Hercegovine kao "srpske autonomne regije". 1992. godine SDS je pozvala Srbe na bojkot referenduma o nezavisnosti Bosni i Hercegovini, ali ipak nije mogla spriječiti nezavisnost Bosne i Hercegovine od tadašnje Jugoslavije.

U januaru 1992. SDS je proglasio tzv. Srpsku republiku na teritoriji BIH, a današnju Republiku Srpsku.

SDS je, po mišljenju mnogih historičara,[nedostaje referenca] glavni krivac za rat, ubistva i progon u Bosni i Hercegovini. Uoči dolaska Richard Holbrooke u Banja Luku 2000., tvorcaDejtonskog sporazuma, Međunarodna krizna grupa (International Crisis Group,ICG) zatražila je zabranu te stranke,[6] jer su većina njenih (tadašnjih) vođa bila osumnjičena za ratne zločine. Međutim, tom prijedlogu se usprotivila, među ostalim, i bošnjačka Stranka demokratske akcije.

Poslijeratni period

Poslije rata u Bosni i Hercegovini, SDS je jedna od vodećih stranaka u Republici Srpskoj. Poslije parlamentarnih izbora 1998. SDS odlazi u opoziciju.[7] Na čelu sa Draganom Čavićem, SDS se (djelimično) distancirao od prošlosti svoje stranke, tako da je 2004. priznao masakr počinjen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici.[8] Trenutno je na čelu stranke Mladen Bosić, koji zastupa nacionalističku politiku. SDS i dalje vodi politiku podjele Bosne i Hercegovine.

Razno

  • Munir Alibabić bivši kadar SDB RBiH i FOSS-a navodi da je Jovan Rašković u zadnjim danima pred smrt samokritično ponavljao da je zapalio fitilj srpskog nacionalizma.[9]
  • Avdo Husejnović bosansko-hercegovački autor i režiser navodi u dokumentarnom filmu "Bosna ili smrt", tematizirajući događaje 2. i 3. maja 1992, da je Srebrov podržao građane Sarajeva.[10]

Također pogledajte

Literatura

  • Alibabić, Munir (2014). Tajni rat za Bosnu i Hercegovinu između SDB BiH i KOS-a JNA. Sarajevo: samizdat. ISBN 978-9958-0321-0-3. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Reference

  1. ^ "Predsjednik". Zvanična stranica. Pristupljeno 17. 7. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Mahić, Derviš (2003). Kojim putem ide Bosna. Univerzitet Oslo. str. 14. Nepoznati parametar |web= zanemaren (pomoć)
  3. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (10. 11. 2009). "Kako je nastao SDS Svi u državu (2". Feljton knjige "Balkan bluz". samizdat. e-novine.com. Pristupljeno 17. 7. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (24. 11. 2009). "Duhovni krov "Velike Srbije" (6)". Feljton knjige "Balkan bluz". samizdat. e-novine.com. Pristupljeno 17. 7. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  5. ^ Delalić, Medina; Šačić, Suzana (1. 12. 2009). "Raspad bosanske skupštine (8)". Feljton knjige "Balkan bluz". samizdat. e-novine.com. Pristupljeno 17. 7. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  6. ^ "Zabrana SDS-a". Arhiva BH Dani. BH Dani. 10. 11. 2000. Pristupljeno 20. 7. 2017. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Историјат". Zvanična stranica. Pristupljeno 20. 7. 2017. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ Smoljanović, Stanko (23. 6. 2004.). "Čavić priznao masakr u Srebrenici". Deutsche Welle. Pristupljeno 20. 7. 2017. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |date= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ (Alibabić i str. 69)
  10. ^ Husejnović, Avdo (2. 5. 2017). "Face TV specijal". Bosna ili smrt. Face TV.