Razlika između verzija stranice "Niki Lauda"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 45: Red 45:
{{Scuderia Ferrari}}
{{Scuderia Ferrari}}
{{Autosportova nagrada}}
{{Autosportova nagrada}}
{{Laureus - životno djelo}}


[[Kategorija:Vozači Formule 1]]
[[Kategorija:Vozači Formule 1]]

Verzija na dan 28 oktobar 2017 u 11:23

Niki Lauda
Rođenje22. februar 1949
Beč, Austrija
NacionalnostŠablon:ZD-A austrijsko
Početak karijere1971.
Kraj karijere1985.
Formula 1 karijera
Trke177
Prvenstva3 (1975., 1977. i 1984.)
Pobjede25
Podiji54
Bodovi420.5
Prve startne pozicije24
Najbrži krug24
Prva trkaVelika nagrada Austrije, 1971. godine
Prva pobjedaVelika nagrada Španije, 1974. godine
Posljednja pobjedaVelika nagrada Holandije, 1985. godine
Posljednja trkaVelika nagrada Austrije , 1985. godine
Posljednja sezona1985.

Andreas Nikolaus "Niki" Lauda (rođen 22. februara 1949. godine) je bivši austrijski vozač Formule 1. Trostruki je svjetski prvak a titule je osvajao u sezoni 1975., 1977. i 1984. U posljednje je vrijeme preduzetnik u avijaciji te je osnovao i vodi dvije kompanije (Lauda Air i Niki). Također je menadžer Mercedesovog Formula 1 tima. Ozbiljno se povrijedio prilikom sudara u trci voženoj za VN Njemačke na stazi u Nürburgringu, 1976. godine. Njegov Ferrari je planuo a Niki je bio blizu smrti zbog udisanja dimnih plinova i posljedica teških opekotina. Međutim, brzo se oporavio i vratio se opet na stazu samo šest sedmica kasnije, na utrci za VN Italije. Ožiljci, kao posljedica teških opekotina i danas su vidljivi na njegovom tijelu.

Biografija

Rane godine karijere

Niki Lauda je rođen 22. februara 1949. godine u austrijskom glavnom gradu Beču, u bogatoj porodici.[1][2] Njegov djed bio je bečki biznismen Hans Lauda. Lauda je postao vozač iako porodica nije odobravala taj njegov čin. Nakon što je prošao periode vožnje u kategorijama Mini i Formuli Vee, Lauda je vrlo brzo počeo voziti u privatnim Porsche i Chevron sportskim automobilima. U periodu zastoja u karijeri, podigao je kredit u banci u iznosu od 30.000 £,[3] i uplatio polisu životnog osiguranja, te počeo voziti za tim March 1971. godine koji se u to doba takmičio u Formuli 2. Ubrzo je promovisan u F1 tim, te je u 1972. godini vozio za March i u Formuli 1 i Formuli 2. Iako su F2 bolidi bili dobri (vozačke vještine Laude impresionirale su glavnog čovjeka ekipe March), March-ova sezona 1972. u Formuli 1 je bila katastrofalna. Lauda, u očaju i zbog velikog duga, razmišljao je i o samoubistvu, ali je na kraju uzeo još jedan kredit od banke i pristupio BRM-u (British Racing Motors) 1973. godine. Međutim, tim kojem se Lauda pridružio bio je u padu te se na prijedlog svog kolege iz tima, Claya Regazzonija, pridružio ekipi Ferrari za takmičarsku sezonu 1974. Vlasnik Enzo Ferrari je pitao Regazzonija o Laudi i nakon što je dobio samo pohvale na račun Laude, ugovor je potpisan a Niki Lauda je dobio dovoljan iznos za ugovor da riješi svoje novčane dugove.

Ferrari 1974-1977

Nakon neuspješnog početka 1970-tih a što je rezultiralo katastrofalnim startom u sezoni 1973., ekipa Ferrarija je potpuno pregrupisana pod vodstvom Luce di Montezemola. Vjeru u tim vratio je malo poznati Niki nakon što je osvojio drugo mjesto u svom debiju za Ferrari, na otvaranju sezone za VN Argentine. Svoju prvu pobjedu ostvario je u 4. utrci prvenstva za VN Španije. Iako je ostvario 6 uzastopnih pole positionsa, zbog neiskustva i mehaničkih problema na bolidu, Lauda je osvojio tek još jednu pobjedu u toku sezone 1974. i to za VN Holandije. Sezonu je završio kao četvrti, sa ukupno 38 osvojenih bodova i 2 prva i 3 druga osvojena mjesta.

Reference