Razlika između verzija stranice "Otto Hahn"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNo edit summary
No edit summary
Red 20: Red 20:
'''Otto Hahn''' bio je [[Njemačka|njemački]] [[hemičar]] i [[fizičar]].
'''Otto Hahn''' bio je [[Njemačka|njemački]] [[hemičar]] i [[fizičar]].


Zajedno sa [[Fritz Strassmann|Fritzem Strassmannom]] otkrio je [[1939]]. cijepanje jezgre atoma [[Uranij|urana]] pomoću [[neutron]]a, čime je otvorio eru [[atomski reaktor|atomskih reaktora]], koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako "''otac [[atomska bomba|atomske bombe]]''", Hahn je protivnik [[atomsko naoružanje|atomskog naoružanja]]. Godine [[1944]]. dobio je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelovu nagradu za hemiju]].<ref name="hdg">[http://www.hdg.de/lemo/html/biografien/HahnOtto/ Biografija na stranici ''Haus der Geschichte''] ''hdg.de'' pristupljeno 28.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>
Zajedno sa [[Fritz Strassmann|Fritzem Strassmannom]] otkrio je [[1939]]. cijepanje jezgre atoma [[Uranij|uranija]] pomoću [[neutron]]a, čime je otvorio eru [[Nuklearni reaktor|atomskih reaktora]], koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako "''otac [[atomska bomba|atomske bombe]]''", Hahn je protivnik [[Nuklearno oružje|atomskog naoružanja]]. Godine [[1944]]. dobio je [[Nobelova nagrada za hemiju|Nobelovu nagradu za hemiju]].<ref name="hdg">[http://www.hdg.de/lemo/html/biografien/HahnOtto/ Biografija na stranici ''Haus der Geschichte''] ''hdg.de'' pristupljeno 28.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>


== Biografija ==
== Biografija ==
Red 26: Red 26:


=== Obrazovanje <ref name="hdg"/>===
=== Obrazovanje <ref name="hdg"/>===
Nakon što je završio studij fizike od 1901. Hahn je promovisao za dr. phil. na [[Marburg|marburškom]] univerzitetu gdje radi isprva kao asistent. Od 1904. radi kao istraživač u [[London|Londonu]], [[Montreal|Montrealu]] ([[Kanada]]) i Berlinu. Već tada se usmjerava na [[radiohemija |radiohemiju]].
Nakon što je završio studij fizike od 1901. Hahn je promovisao za dr. phil. na [[Marburg|marburškom]] univerzitetu gdje radi isprva kao asistent. Od 1904. radi kao istraživač u [[London|Londonu]], [[Montréal|Montrealu]] ([[Kanada]]) i Berlinu. Već tada se usmjerava na [[radiohemija |radiohemiju]].


=== Otkriće torija <ref name="hdg"/>===
=== Otkriće torija <ref name="hdg"/>===
1905. otkriva [[hemijski element]] [[torij]], koje je prvobitno poznat pod imenom ''radiothor''. Radi od 1910. kao član međunarodne komisije "Radium-Standard" za standardizaciju u [[Bruxelles]]u. Zajedno sa [[Lise Meitner|Lisom Meitner]] (Liza Majtner) i [[Otto von Baeyer|Ottom von Baeyerom]] (Oto fon Bejer) uspijeva izdvojiti [[Beta-zraci|beta zrake]] iz spektra [[radioaktivnost |radioaktivnog zračenja]]. Ovaj postupak je značajan u [[atomska fizika|atomskoj fizici]]. Radi kao [[profesor]] [[hemija|hemije]] u [[Berlin]]u.
1905. otkriva [[hemijski element]] [[torij]], koje je prvobitno poznat pod imenom ''radiothor''. Radi od 1910. kao član međunarodne komisije "Radium-Standard" za standardizaciju u [[Bruxelles]]u. Zajedno sa [[Lise Meitner|Lisom Meitner]] i [[Otto von Baeyer|Ottom von Baeyerom]] uspijeva izdvojiti [[Beta-zraci|beta zrake]] iz spektra [[radioaktivnost |radioaktivnog zračenja]]. Ovaj postupak je značajan u [[atomska fizika|atomskoj fizici]]. Radi kao [[profesor]] [[hemija|hemije]] u [[Berlin]]u.


=== Element 91 <ref name="hdg"/>===
=== Element 91 <ref name="hdg"/>===
Zajedno s [[Lisa Meitner|Lisom Meitner]] 1918. otkriva [[protaktinij]], koji je ključan za objašnjenje [[Vrijeme poluraspada|poluraspada]] radioaktivnih elemenata.
Zajedno s Lisom Meitner 1918. otkriva [[protaktinij]], koji je ključan za objašnjenje [[Vrijeme poluraspada|poluraspada]] radioaktivnih elemenata.


=== Drugi svjetski rat <ref name="hdg"/>===
=== Drugi svjetski rat <ref name="hdg"/>===
{{glavni|Drugi svjetski rat}}
{{glavni|Drugi svjetski rat}}


Od 1928. do 1945. radi kao direktor Instituta cara Wilhelma ([[Njemački jezik|njem.]] ''Kaiser-Wilhelm-Institut''). Dok je [[Hitler]] bio na vlasti, Meitner, kao [[Židovi|Židovka]], napušta Njemačku. Novi Hahnov saradnik postaje Strassmann, s kojim uspijeva pomoću neutrona cijepati uransko jezgro. Količina oslobođene energije je tolika da se razmatra upotreba kao [[Nuklearna energija|novog izvora energije]] kao i u vojne svrhe. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hahn se koncentriše na isoliranje i otkrivanje nepoznatih atoma, koji nastaju prilikom cijepanjem urana.
Od 1928. do 1945. radi kao direktor Instituta cara Wilhelma ([[Njemački jezik|njem.]] ''Kaiser-Wilhelm-Institut''). Dok je [[Adolf Hitler|Hitler]] bio na vlasti, Meitner, kao [[Jevreji|Jevrejka]], napušta Njemačku. Novi Hahnov saradnik postaje Strassmann, s kojim uspijeva pomoću neutrona cijepati uransko jezgro. Količina oslobođene energije je tolika da se razmatra upotreba kao [[Nuklearna energija|novog izvora energije]] kao i u vojne svrhe. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hahn se koncentriše na izoliranje i otkrivanje nepoznatih atoma, koji nastaju prilikom cijepanjem uranija.


=== Nobelova nagrada <ref name="hdg"/>===
=== Nobelova nagrada <ref name="hdg"/>===
Red 43: Red 43:


=== Stav protiv nuklearnog naoružanja <ref name="hdg"/>===
=== Stav protiv nuklearnog naoružanja <ref name="hdg"/>===
Od 1948. do 1960. radi kao predsjednik "Društva Maxa Plancka za podsticanje nauke" ([[Njemački jezik|njem]]. ''Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften''). U ovoj poziciji zahtijeva zabranu atomskog oružja. 1954 je odlikovan "Velikim saveznim krstom zasluge" ([[Njemački jezik|njem.]] ''Großer [[Bundesverdienstkreuz]]''). Od 1956 radi kao član njemačkog vijeća koje se zauzimalo za upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Potpisuje "Deklaraciju 18 atomskih naučnika" ([[Njemački jezik|njem]]. ''Erklärung der 18 Atomwissenschaftler'') u [[Göttingen]]u protiv nuklearnog naoružavanja njemačke vojske. 1959. otvara se ''Hahn-Meitnerov institut'' u Berlinu. Hahn umire 28. jula 1968 u Göttingenu.
Od 1948. do 1960. radi kao predsjednik "Društva Maxa Plancka za podsticanje nauke" ([[Njemački jezik|njem]]. ''Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften''). U ovoj poziciji zahtijeva zabranu atomskog oružja. 1954 je odlikovan "Velikim saveznim krstom zasluge" ([[Njemački jezik|njem.]] ''Großer [[Bundesverdienstkreuz]]''). Od 1956 radi kao član njemačkog vijeća koje se zauzimalo za upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Potpisuje "Deklaraciju 18 atomskih naučnika" ([[Njemački jezik|njem]]. ''Erklärung der 18 Atomwissenschaftler'') u [[Göttingen]]u protiv nuklearnog naoružavanja njemačke vojske. 1959. otvara se ''Hahn-Meitnerov institut'' u Berlinu. Hahn umire 28. jula 1968. u Göttingenu.


== Reference ==
== Reference ==

Verzija na dan 29 oktobar 2017 u 21:01

Otto

Otto Hahn bio je njemački hemičar i fizičar.

Zajedno sa Fritzem Strassmannom otkrio je 1939. cijepanje jezgre atoma uranija pomoću neutrona, čime je otvorio eru atomskih reaktora, koji rade na osnovi te nuklearne reakcije. Iako "otac atomske bombe", Hahn je protivnik atomskog naoružanja. Godine 1944. dobio je Nobelovu nagradu za hemiju.[1]

Biografija

Rođen je u Frankfurtu na Majni. Njegov otac bio je investitor.

Obrazovanje [1]

Nakon što je završio studij fizike od 1901. Hahn je promovisao za dr. phil. na marburškom univerzitetu gdje radi isprva kao asistent. Od 1904. radi kao istraživač u Londonu, Montrealu (Kanada) i Berlinu. Već tada se usmjerava na radiohemiju.

Otkriće torija [1]

1905. otkriva hemijski element torij, koje je prvobitno poznat pod imenom radiothor. Radi od 1910. kao član međunarodne komisije "Radium-Standard" za standardizaciju u Bruxellesu. Zajedno sa Lisom Meitner i Ottom von Baeyerom uspijeva izdvojiti beta zrake iz spektra radioaktivnog zračenja. Ovaj postupak je značajan u atomskoj fizici. Radi kao profesor hemije u Berlinu.

Element 91 [1]

Zajedno s Lisom Meitner 1918. otkriva protaktinij, koji je ključan za objašnjenje poluraspada radioaktivnih elemenata.

Drugi svjetski rat [1]

Glavni članak: Drugi svjetski rat

Od 1928. do 1945. radi kao direktor Instituta cara Wilhelma (njem. Kaiser-Wilhelm-Institut). Dok je Hitler bio na vlasti, Meitner, kao Jevrejka, napušta Njemačku. Novi Hahnov saradnik postaje Strassmann, s kojim uspijeva pomoću neutrona cijepati uransko jezgro. Količina oslobođene energije je tolika da se razmatra upotreba kao novog izvora energije kao i u vojne svrhe. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Hahn se koncentriše na izoliranje i otkrivanje nepoznatih atoma, koji nastaju prilikom cijepanjem uranija.

Nobelova nagrada [1]

Nakon kraja rata Hahn je, kao i mnogi drugi njemački naučnici, bio u pritvoru u Engleskoj. Još u novembru 1944. je bio kandidat za Nobelovu nagradu, a zvanično mu je dodijenjena krajem 1945.

Stav protiv nuklearnog naoružanja [1]

Od 1948. do 1960. radi kao predsjednik "Društva Maxa Plancka za podsticanje nauke" (njem. Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften). U ovoj poziciji zahtijeva zabranu atomskog oružja. 1954 je odlikovan "Velikim saveznim krstom zasluge" (njem. Großer Bundesverdienstkreuz). Od 1956 radi kao član njemačkog vijeća koje se zauzimalo za upotrebu nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Potpisuje "Deklaraciju 18 atomskih naučnika" (njem. Erklärung der 18 Atomwissenschaftler) u Göttingenu protiv nuklearnog naoružavanja njemačke vojske. 1959. otvara se Hahn-Meitnerov institut u Berlinu. Hahn umire 28. jula 1968. u Göttingenu.

Reference

  1. ^ a b c d e f g Biografija na stranici Haus der Geschichte hdg.de pristupljeno 28.6.2014 (de)

Vanjski linkovi

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Otto_Hahn&oldid=2870271"