Prijeko Brdo

Prijeko Brdo je selo koje se nalazi u sjevernom dijelu općine Gračanica na nadmorskoj visini od 250 - 500 metara. Zahvata površinu od deset kvadratnih kilometara. Prema popisu stanovništva iz 1991. go­dine imalo je 670 stanovnika isključivo bošnjačke nacionalnosti. Udaljeno je od Gračanice 21 kilo­metar.

Geografija

U Prijeko Brdo dolazi se putem od Doboro­vaca, preko Džakila i Trnovaca, dolinom Ćetovil­jske rijeke. Od Doborovaca do Džakula vodi as­faltni put, a odatle dobar makadam u dužini od pet kilometara. Mahale su razbacane i odvojene jedne od drugih, ali su povezane dobrim makad­amskim putevima. Kuće po mahalama grade se "ugustu", ali čitavo selo ima karakteristike na­selja razabacanog tipa.

Prijeko Brdo danas je, po broju stanovnika jedna od manjih, ali i najudaljenijih mjesnih zajednica na području opštine Gračanica. Iz sas­tava mjesne zajednice Soko izdvojilo se 1974/ 75. godine, od kada se razvija kao posebna mje­sna zajednica. Selo ima četvororazrednu osnovnu školu od 1955.godine, koja je u sastavu osmog­odišnje škole u Džakulama. Sadašnja školska zgrada izgrađena je 1967. godine nakon požara na prvoj školskoj zgradi. Prve savremene trgo­vine otvorene su 1978. i 1979. godine, zatim poljoprivredna apoteka, ambulanta, dom kulture i džamija. Brojni pečalbari iz Prijekog Brda raz­vedoše telefonsku mrežu i povezaše svoje selo sa svijetom. U međuvremenu stigli su i autobusi i stalna veza sa Gračanicom, a električna struja je kao i u ostala sela ovog područja stigla još davnih pedesetih godina.

Sve što je urađeno u selu djelo je vrijednih ruku ovdašnjih ljudi, posebno onih koji su dugo godina radili po Hrvatskoj i Sloveniji jer zapos­lenje na području opštine nije imao ni jedan Pr­ijekovljanin sve do najnovijeg doba.

Demografija

Selo Prijeko Brdo danas ima sedam maha­la. To su: Džinići, Drndići, Straše, Jahići, Okići, Rijeka i Hadžići.

Prema pomenutom kazivaču, postoji pre­danje da su teren mahale Džinića nekada nasel­javali džinovi (šejtani), zbog čega su ga ljudi dugo izbjegavali, bojeći se na tom mjestu graditi kuće. Kasnije, kada su savladali strah, počeli se dosel­javati i graditi kuće, toj su mahali dali ime Džinići. I danas u njoj uglavnom žive Džinići, a ima i Muharemovića. Salih Muharemović dugo godina bio je imam u Prijekom Brdu, a tu je bio i oženjen..

Postoji priča da su Drndići dobili ime po nekom veoma bogatom čovjeku koji je bio glav­ni u selu i njime drmao (upravljao) po vlastitoj volji. Zna se, ipak, da su Drndići, koji dominira­ju tom mahalom doselili iz Trnovaca, gdje više ne postoji ni jedna porodica sa tim prezimenom.

Na teritoriju današnjih Straša prvi su se doselili neki Salih i Redžo. Bili su mnogo udal­jeniji od ostalih mahala i, kako priča kaže, po prirodi strašlj ivi ljudi, pa po njima čitava mahala dobi naziv Straševići, u kojoj i nema drugih fa­milija osim Straševića.

Mahala Jahići najveća je u Prijekom Brdu. Pričaju da su se doselili iz okoline Sarajeva. Sa sobom su doveli konje za trke i bili su vrsni ja­hači, pa ih narod i prozva Jahićima. Prije će biti da su prezime dobili po nekom pretku koj i se zvao Jahija.

Mahala Okići leži visoko iznad toka Će­toviljske rijeke. Prema priči pomenutog kazivača Jahića, stanovnici te mahale uvijek su bili u poziciji da prvi primijete nekoga ili nešto u dal­jini što se približavali selu, pa ih komšije proz­vaše Okićima. O porijeklu Okića nije se održala tradicija, a I ova priča ne djeluje uvjerljivo.

Idući od Trnovaca prema Prijekom Brdu, prvo ćemo ući u mahalu Rijeka, koja se proteže duž toka Ćetoviljske rijeke. Do unazad dvadesetak godina ovdje nije bilo ni jedne kuće. Ljudi su se tek u novije vrijeme počeli spuštati s brda, iz okolnih mahala i naseljavati plodne li­vade pored rijeke. Tako nastade posve nova ma­hala koju nazvaše Rijeka. U njoj dana žive mnoge familije kao što su: Bešići, Jahići, Drndići, Taletovići, Džinići, Huskići, Gadžići... Bešići vode porijeklo iz Džakula, gdje je sa smrću Mus­tafe Bešića ova porodica potpuno izumrla.

Mahala Hadžići je takođe novijeg datuma. Njen osnivač je Ibro Umić, koji je ovdje doselio iz Sokola i otkupio prezime Hadžić, pa se tako danas zove čitava mahala od desetak kuća.

Historija

Prijeko Brdo spada u kategoriju mlađih naselja gračaničke opštine. Sve do drugog sv­jetskog rata i u administrativnom pogledu pri­padalo je Sokolu kao jedna od njegovih mahala. Kao samostalno naselje nalazimo ga u popisu tek 1948. Godine kada je imalo 200 stanovnika i 50 kuća.

Prije nego što su se trajno nastanili na ovim prostorima, preci današnjih Prijekovljana koji su živjeli u Sokolu dolazili su da obrađuju svoje posjede na području današnjeg Prijekog Brda, pa kad bi ih neko pitao kuda će, odgovarali su ­"preko brda". Kako su ti posjedi bili dosta udal­jeni od njihovih kuća, prvo su se na njima privre­meno zadržavali (u vrijeme sezone poljskih ra­dova), da bi se kasnije i trajno nastanili "preko brda" i formirali mahalu pod tim nazivom.

Prema kazivanju Nurije (Omera) Jahića, njegova nena Hata, koja je1985. doživjela devedesetu, prisjećala se da je kao mlada dovedena u Prijeko Brdo kada je ta mahala imala svega tri kuće. Iz toga je ovaj kazivač zaključio da je Prijeko Brdo staro oko 220 godina.

Privreda

Glavno zanimanje stanovništva i u ovom selu oduvijek je bila poljoprivreda. Neki su se pomalo bavili i seoskim zanatima. Kovačku rad­nju imao je Nail Jahić (na mjestu gdje se danas nalazi kuća Edisa Jahića), koji je bio i majstor za gradnju kuća. Radio je savremenije kuće, a znao je praviti šakatore (plafone) i šišeta. Pored Nila Jahića, gradnjom kuća bavili su se još Ibro Huskić i Himzo Jahić. Pravili su kuće šeperuše kojih ima i danas.

Majstor za izradu drvenih zaprežnih kola i jarmova bio je Jahić H. Omer. Torkulje, blanje kao i zemljane furune sa lončićima najbl­je je pravio Ahmet Jahić, kao i pomenuti kazivač Omer N. Jahić Furune u pušnicama (sušarama) pravio je Nail Džinić. Prvu trgovinu (dućan) u Prijekom Brdu otvorio je Salih Serhatlić u kući Sabita Jahića koja se nalazila na mjestu gdje je danas kuća Juse Huskića.

Zemljoradnja

Najčešći nazivi njiva u Prijekom Brdu su: Duge njive, Pivnice, Krčevine, Oglavci, Doline, Krševlja, Dolovi, Vinogradi...

Na mjestu na kojem se nalaze njive Piv­nice predanje kaže da se nalazio neki ugostitel­jski objekat, a to se povezuje sa uzgajanjem grožđa i pravljenjem vina koje se tu, valjda, pilo. U blizini su i njive Vinogradi na kojima se uzga­jala vinova loza. Na njivama koje se zovu Oglavci nekada je bilo veliko ispasište konja. Tu se nala­zilo i jedno granato drvo na kojem su ljudi, po dolasku s konjima, ostavljali konjske oglavare bez bojazni da će ih neko skinuti s drveta i odni­jeti. Po oglavarima te njive i dobiše ime Oglav­ci. Krševlja su, po priči kazivača, dobila ime po tome što su se tu navodno dogodila nekakva kršenja, gdje se nešto skršilo, najvjerovatnije drveće ili kamenje. Ostali nazivi njiva uobičaje­ni su toponimi i na mnogim drugim mjestima­

U Prijekom se Brdu kao i u ostalim susjed­nim selima sve negdje do tridesetih godina ovoga stoljeća oralo drvenim plugom na kojem je bilo jedno crtalo. Prvi plug obrtač u ovom selu počeo je upotrebljavati neko iz familije Jahića. I danas u doba savremene poljoprivredne mehanizacije, zbog teškog pristupa zemljišnim parcelama, ovd­je se najčešće ore zapregama.

Vodosnabdijevanje

Konfiguracija terena u Prijekom Brdu veoma je nepovoljna, pa je i sabdijevanje pit­kom vodom otežano. Prvi vodovod Prijekovljani su doveli 1973. godine sa udaljenosti od 9 kilo­metara sa područja Sijedog krša. Taj vodovod, međutim, nije mogao dugo podmirivati potrebe svih domaćinstava Prijekog Brda, pa mještani kaptiraše izvorište Slane bare, udaljeno četiri ki­lometra i tako izgradiše još jedan vodovod, odak­le se napaja centralna mahala Rijeka. Mahala Džinići ima poseban vodovod iz Cikota.

Postoji još nekoliko vodovoda sa obližnjih izvora slabijeg kapaciteta, a mnoga domaćinstva uz vodovod imaju i vlastite bunare iz kojih se snabdijevaju vodom.

Voćarstvo

Na području Prijekog Brda najzastupl­jenije su šljive, zatim jabuke, kruške i orasi. U posljednje vrijeme mnogo je šljiva obo­ljelo i uništeno. Ranije su se šljive uglavnom sušile, danas mahom "idu" u rakiju. I danas dominira madžarica, ali ima i drugih vrsta tog voća. Od jabuka, na ovom području susrećemo ove vrste: samoniklice, kanjiške, zelenike, šarenike kao i još neke druge vrste. Najčešće sorte krušaka su: ječ­menjače, kanjuške, batve, karamut, sarajke, ok­rugljače, mesnjače i glibnjače. Susrećemo i tradi­cionalne vrste trešanja: ašlame, karašlame, bjeli­ce, hrušteve i mrkice.

Oraha nema mnogo jer su sasječeni kao kvalitetno drvo, a ne vrši se ni njihov rasad jer postoji vjerovanje da će svako ko rasadi orah umrijeti kad se njegovo stablo razvije za debl­jinu ljudskog vrata.

Groblja

Glavno, najveće i, svakako, najstarije grobl­je u Prijekom Brdu je Okićko groblje. Niko mu ne zna starost. Sljedeće po veličini je Džinićko groblje. Postoje još i manja mahalska groblja: Drndićko, Huskića, Straševačko i Ajkunićko. Ovo posljednje dobi ime po Ajkuni Jahić, koja je poklonila zemljište za to groblje.

O narodnoj nošnji

Ranije su u ovom selu muškarci nosili čak­šire ili šalvare koje su opasivali pojasom, a nos­ili su i gunjeve. Šalvare su pravljene od crnog glota i imale su spušten zadnji dio (tur). Nošeni su i jeleci, a ispod njih košulje od pamuka. Na glavama su nosili fesove omotane pamrama ili krmezovima. Na nogama su nosili opanke pu­trovce i debele vunene čarape.

Žene su nosile dimije od pamuka i košul­jce koji su bili ukrašeni vezenim uzvodima. Na glavama su nosile šamije ili feredže sa zavicima kojima su skrivale lice. Po košuljcima su se zavis­no do godišnjeg doba, nosili jeleci ili pamuklije, a na nogama cipele ili opanci. Samo poneki star­iji čovjek ili žena mogu se vidjeti ovako obuče­ni, ali sve rjeđe i rjeđe, pa se može reći da je ovakav način odijevanja potpuno izobičajen.

Vodenice

Prema kazivanju Omera Jahića, sina Nur­ije, Prijeko Brdo je u prošlosti imalo dvije voden­ice koje su se nalazile na Ćetoviljskoj rijeci. Mještani su ih zvali "Gornja" i "Donja". "Gorn­ja" je bila na lokaciji Palučak, vlasništvo Mus­tafe Taletovića, a "Donja" nizvodno prema Trnovcima na zemljištu Rame Jukića. Obje su bile poredovničke.

Gornja vodenica više ne postoji, dok je Donja akcijom mještana obnovljena 1992. god­ine, opet kao poredovnička. Mještani su za mli­nara u toj vodenici postavili Kasima Drndića, koji se o njoj brine i za to dobija naknadu u vidu ujma.

Vanjski linkovi

• Općina Gračanica
• Gračanica.net internet portal
• Gračanički glasnik - časopis za kulturnu historiju
• Privredni portal Općine Gračanica