Razlika između verzija stranice "Zaim Imamović (oficir)"

[pregledana izmjena]

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Verzija na dan 18 januar 2018 u 16:47

Zaim Imamović (22. april 1961 - 9. oktobar 1995) je za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini bio borac i komandant 14. divizije 1. korpusa Armije RBiH.

Biografija

Zaim Imamović je rođen 22. aprila 1961. godine u podrinjskom mjestu Poratak kod Ilovače,^[1] u općini Goražde. Nakon završetka osnovne škole u rodnom mjestu, upisuje se na vojnu gimnaziju u Beogradu koju i završava 1980. godine. Slijedom završene srednje škole upisuje vojnu akademiju Kopnene vojske u istom gradu koju završava 1984. godine.

Prijeratni period

Početak raspada bivše države dočekao je u kasarni bivše JNA u slovenačkom gradu Vipavi s činom kapetana.^[2]. Sa povlačenjem JNA iz Slovenije, dolazi u Bihać. Nakratko boravi u Travniku, Zenici i napokon u Lukavici kod Sarajeva.

Ratni period

Sa početkom prvim ratnih sukoba na teritoriji Foče, ilegalno napušta kasarnu u Lukavici 8. aprila 1992. godine i dolazi u Hrasnicu gdje se priključuje patriotskim snagama. 10. aprila sa grupom dobrovoljaca preko Igmana i Grepka, stiže u svoj rodni kraj. Polovinom aprila 1992. godine, Foča je bila zauzeta od jedinica Vojske Republike Srpske, ali u slobodnom dijelu općine, u Ustikolini Zaim organizuje otpor sa ciljem spriječavanja prodora neprijatelja niz rijeku Drinu ka slobodnim goraždanskim prostorima. U rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume, organizuje odbranu Goražda. Nedugo poslije toga, u maju osnovana je 1. drinska udarna brigada čiji komandant postaje Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do 1. aprila 1993. godine.^[3] Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti. Ranjavan je 6 puta^[4].

Smrt

Poginuo je 9. oktobra 1995. godine u borbi vođenoj na Rogojskoj gredi, na padinama Treskavice, u okviru završnih borbi koje je vodila Armija RBiH na deblokadi, odnosno povezivanju Sarajeva i Goražda. Ukopan je u haremu Alipašine džamija u Sarajevu.

Priznanja

Posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Armije RBiH Zlatnim ljiljanom, a u čast njemu kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Pazariću nosi naziv Zaim Imamović.^[5]

Reference

[1] ttp://www.zlatniljiljani-ks.org/index.php/aktuelnosti/187-osamnaest-godina-od-pogibije-heroja-sa-drine

[2] ttp://www.source.ba/clanak/3036226163648/

[3] ttp://hasib-musinbegovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=104:sjeanje-na-heroje-zaim-imamovi&catid=1:latest-news&Itemid=18

[4] ttp://www.bpkg.gov.ba/vijesti/10055/polozeno-cvijece-na-mezar-legendarnog-komandanta-zaima-imamovica-ispred-alipasine-dzamije-u-sarajevu

[5] ttp://www.bpkg.gov.ba/vijesti/19690/rodbina-prijatelji-i-saborci-sa-tugom-se-prisjecaju-9-oktobra-1995-godine

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

@@ Red 28: / Red 28: @@
 ==Ratni period==
-Sa početkom prvim ratnih sukoba na teritoriji [[Foča|Foče]], ilegalno napušta kasarnu u Lukavici [[8. april|8. aprila]] 1992. godine i dolazi u Hrasnicu gdje se priključuje patriotskim snagama. [[10. april|10. aprila]] sa grupom dobrovoljaca preko [[Igman]]a i Grepka, stiže u svoj rodni kraj. U to doba (polovina aprila 1992. godine), Foča je već okupirana ali u slobodnom dijelu općine, u [[Ustikolina|Ustikolini]] Zaim organizuje otpor sa ciljem spriječavanja prodora neprijatelja niz rijeku [[Drina|Drinu]] ka slobodnim goraždanskim prostorima. U rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume, organizuje odsudnu (što će se poslije i ispostaviti) odbranu Goražda. Nedugo poslije toga, u [[maj]]u osnovana je 1. drinska udarna brigada čiji komandant postaje upravo Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do [[1. april]]a [[1993]]. godine.<ref>http://hasib-musinbegovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=104:sjeanje-na-heroje-zaim-imamovi&catid=1:latest-news&Itemid=18</ref> Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti.
+Sa početkom prvim ratnih sukoba na teritoriji [[Foča|Foče]], ilegalno napušta kasarnu u Lukavici 8. aprila 1992. godine i dolazi u Hrasnicu gdje se priključuje patriotskim snagama. 10. aprila sa grupom dobrovoljaca preko [[Igman]]a i Grepka, stiže u svoj rodni kraj. Polovinom aprila 1992. godine, Foča je bila zauzeta od jedinica Vojske Republike Srpske, ali u slobodnom dijelu općine, u [[Ustikolina|Ustikolini]] Zaim organizuje otpor sa ciljem spriječavanja prodora neprijatelja niz rijeku [[Drina|Drinu]] ka slobodnim goraždanskim prostorima. U rejonu Preljuće i dijela fočanskog sela Zebine šume, organizuje odbranu Goražda. Nedugo poslije toga, u maju osnovana je 1. drinska udarna brigada čiji komandant postaje Zaim. Tu dužnost će obavljati sve do 1. aprila 1993. godine.<ref>http://hasib-musinbegovic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=104:sjeanje-na-heroje-zaim-imamovi&catid=1:latest-news&Itemid=18</ref> Nakon reorganizacije Armije RBiH i formiranja 14. divizije postaje njen komandant i na toj dužnosti ostaje do svoje smrti.
 Ranjavan je 6 puta<ref>http://www.bpkg.gov.ba/vijesti/10055/polozeno-cvijece-na-mezar-legendarnog-komandanta-zaima-imamovica-ispred-alipasine-dzamije-u-sarajevu</ref>.