Razlika između verzija stranice "Benito Mussolini"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m Moving from Category:Muškarac to Category:Muškarci using Cat-a-lot |
→Izvori: clean up, removed: Kategorija:Muškarci using AWB |
||
Red 56: | Red 56: | ||
{{DEFAULTSORT:|Mussolini, Benito}} |
{{DEFAULTSORT:|Mussolini, Benito}} |
||
[[Kategorija:Muškarci]] |
|||
[[Kategorija:Rođeni 1883.]] |
[[Kategorija:Rođeni 1883.]] |
||
[[Kategorija:Umrli 1945.]] |
[[Kategorija:Umrli 1945.]] |
Verzija na dan 6 februar 2018 u 21:54
Benito Amilcare Andrea | |
---|---|
Benito Amilcare Andrea Mussolini (rođen 29. jula 1883. u mjestu Predappio (Forli), umro u Giulino de Mezzegra (Coma) 28. aprila 1945).
Biografija
- 1900. Musolini ulazi u Socijalističku partiju Italije (PSI]])
- 1901 - završava učiteljsku školu
- 1902-1904 - ove godine provodi u Švicarskoj
- 1905-1906 - vojna služba kod Bersagliera
- 1909 - osniva i do 1912. vodi sedmične novine Lotta di Classe; više puta uhapšen zbog incidenata protiv Kraljevine Italije
- 1912 - glavni urednik centralnih socijalističkih novina Avanti (povisuje tiraž novina za 5 puta)
- 1914 - odvaja se od socijalističkih novina Avanti i osniva fašističke novine Popolo d'Italia (14. 11. 1914), u kojima se zalaže za ulazak Italije u rat
- 1914-1917 - vojna služba do ranjavanja
- 1919 - osniva Fasci di Combattimento, organizaciju vojnih veterana koja se bori protiv socijalizma, parlamentarizma i začeća kapitalizma u Italiji
- 1921 - poslije reformacije partija se naziva Partito nazionale fascista (PNF)
- 28. 10. 1922 - Marš na Rim sa svojim crnokošuljašima
- 31. 10. 1922 - Musolini postaje premijer Italije na čelu koalicijske vlade
Musolini kao Duce
Poslije početnih kompromisa, Musolini preuređuje državu u kojoj demokratija, socijalizam i kapitalizam više nemaju mjesta. On uspostavlja jednopartijsku diktaturu i sebe naziva Capo del Governo (šef vlade ) i kao šef partije Duce (Vođa; Hitler se isto tako nazivao: Führer = "Vođa").
Njegova moć, podložena kroz komandu fašističkih paravojski, većim brojem ministarskih pozicija ( djelimično je bio ministar 8 odsjeka ), te od 1938. vrhovnom komandom nad italijanskom vojskom ( prvi maršal države ), je nasuprot Hitlerovoj, kroz simbioze sa tradicionalnom elitom Italije bila ograničena. Musolini ostavlja monarhiju, ne napada industriju i crkvu (Lateranski ugovori iz 1929) i tako sebi daje osnove za dalji uspjeh.
Kroz uspješne, retorički perfektne govore u kojima narodu obećava davno prošlu veličinu Italije, on sve više učvršćuje svoj položaj kao de facto vladar u Italiji pored kralja. Osvajanje Abesinije 1935, udio na pobjedi Franca 1936. i napad na Albaniju 1939., prikazuju mogućnost uspostavljanja italijanske vlasti u čitavom području mediterana (Mare Nostro) kao ne tako dalek cilj. Osovina sa naci Njemačkom obećava bogat plijen u prostoru i vlasti, kad se njemački Wehrmacht u Poljskoj i Francuskoj pokazuje nepobjedljivim.
Nasuprot upozorenjima od strane Badoglia, on 10. juna 1940. ulazi u Drugi svjetski rat na strani Njemačke.
25. jula 1943. od strane tadašnjeg fašističkog savjeta Italije uhapšen je i pritvoren u pokrajini Abruzze gdje ga kratko poslije (12. septembra 1943) oslobađaju članovi jedne padobranske jedinice SS-a. Do 1945. vlada jednom fašističkom paradržavom (Repubblica Sociale Italiana) pod nadzorom Hitlera u sjevernoj Italiji.
27. aprila 1945. ubijen je od strane italijanskih partizana i tijelo mu je potom izloženo na jednom trgu u Milanu, obješeno za noge.[1]
Izvori
- ^ Lexikon des Dritten Reiches, Südwest-Verlag ISBN 3-89350-563-6
Commons ima datoteke na temu: Benito Mussolini |