Razlika između verzija stranice "Bosna i Hercegovina"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Predsjedništvo
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 652: Red 652:
Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na [[Spisak bosanskohercegovačkih filmova|bosanskohercegovački film]]. [[Spisak bosanskohercegovačkih producenata|Filmovi iz Bosne i Hercegovine]] su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika: filmovi "[[Kozara (film)|Kozara]]", "[[Bitka na Sutjesci (film)|Sutjeska]]", "[[Bitka na Neretvi (film)|Bitka na Neretvi]]", "[[Valter brani Sarajevo]]". Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih [[1970te|1970-ih]] i [[1980te|1980-ih]] godina, kad je stvoren i poseban bosanskohercegovački filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom obrađivali autori iz drugih centara.
Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na [[Spisak bosanskohercegovačkih filmova|bosanskohercegovački film]]. [[Spisak bosanskohercegovačkih producenata|Filmovi iz Bosne i Hercegovine]] su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika: filmovi "[[Kozara (film)|Kozara]]", "[[Bitka na Sutjesci (film)|Sutjeska]]", "[[Bitka na Neretvi (film)|Bitka na Neretvi]]", "[[Valter brani Sarajevo]]". Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih [[1970te|1970-ih]] i [[1980te|1980-ih]] godina, kad je stvoren i poseban bosanskohercegovački filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom obrađivali autori iz drugih centara.


Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Prestižnu nagradu [[Akademija filmskih umjetnosti i nauka|Američke filmske akademije]] za film ''[[Ničija zemlja (film)|Ničija zemlja]]'' u režiji [[Danis Tanović|Danisa Tanovića]] dobio je ''[[Oscar]]a'' u kategoriji za [[Oscar za najbolji strani film|najbolji strani film]] 2002. Film ''[[Remake (film)|Remake]]'' u režiji [[Dino Mustafić|Dine Mustafića]] rađen po scenariju [[Zlatko Topčić|Zlatka Topčića]] iz 2003. godine, koji na međunarodnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada. Veliku pažnju je imao i film [[Pjer Žalica|Pjera Žalice]] ''[[Gori vatra]]'', kao i njegov sljedeći projekt, film ''[[Kod amidže Idriza]]''. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film ''[[10 minuta]]'' režisera [[Ahmed Imamović|Ahmeda Imamovića]], koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. Posebnu pažnju dobio je film ''[[Grbavica (film)|Grbavica]]'' režiserke [[Jasmila Žbanić|Jasmile Žbanić]], koji je nagrađen ''[[Zlatni medvjed|Zlatnim medvjedom]]'' na festivalu [[Berlinale]] 2006. Film ''[[Ostavljeni]]'' iz 2010. godine, režisera [[Adis Bakrač|Adisa Bakrača]] i scenariste [[Zlatko Topčić|Zlatka Topčića]] osvaja nekoliko nagrada na međunarodnim filmskim festivalima, između ostalog i Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu.
Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Nagradu [[Akademija filmskih umjetnosti i nauka|Američke filmske akademije]] ''[[Oscar]]'' u kategoriji za [[Oscar za najbolji strani film|najbolji strani film]] 2002. godine dobio je film ''[[Ničija zemlja (film)|Ničija zemlja]]'' u režiji [[Danis Tanović|Danisa Tanovića]]. Film ''[[Remake (film)|Remake]]'' u režiji [[Dino Mustafić|Dine Mustafića]] rađen po scenariju [[Zlatko Topčić|Zlatka Topčića]] iz 2003. godine na međunarodnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada i postiže veliku gledanost. Uspjeh je imao i film [[Pjer Žalica|Pjera Žalice]] ''[[Gori vatra]]'', kao i njegov sljedeći projekt, film ''[[Kod amidže Idriza]]''. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film ''[[10 minuta]]'' režisera [[Ahmed Imamović|Ahmeda Imamovića]], koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. Posebnu pažnju dobio je film ''[[Grbavica (film)|Grbavica]]'' režiserke [[Jasmila Žbanić|Jasmile Žbanić]], koji je nagrađen ''[[Zlatni medvjed|Zlatnim medvjedom]]'' na festivalu [[Berlinale]] 2006. Film ''[[Ostavljeni]]'' iz 2010. godine, režisera [[Adis Bakrač|Adisa Bakrača]] i scenariste [[Zlatko Topčić|Zlatka Topčića]] osvaja nekoliko nagrada na međunarodnim filmskim festivalima, između ostalog Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu i Nagradu za režiju u [[Pariz]]u.


=== Gastronomija ===
=== Gastronomija ===

Verzija na dan 5 novembar 2018 u 16:07

Koordinate: 44°00′00″N 18°00′00″E / 44.00000°N 18.00000°E / 44.00000; 18.00000

Bosna i Hercegovina
Босна и Херцеговина
Zastava Bosne i Hercegovine Grb Bosne i Hercegovine
Zastava Grb
HimnaIntermezzo

Položaj Bosne i Hercegovine na karti
Položaj Bosne i Hercegovine
Glavni i najveći grad Sarajevo
43°51′N 18°22′E / 43.850°N 18.367°E / 43.850; 18.367
Službeni jezik de facto: bosanski
srpski
hrvatski[1][2][a]
Etničke grupe  50,11% Bošnjaci
30,78% Srbi
15,43% Hrvati[3]
Državno uređenje Federalna parlamentarna republika[4][5]
Valentin Inzko
Šefik Džaferović
Željko Komšić
Milorad Dodik
Denis Zvizdić
Zakonodavstvo  
Nezavisnost od SFRJ 
• Priznato
1. mart 1992
Površina
• Ukupno
51.209,2[6] km2 (127. na svijetu)
• Vode (%)
0.8%
Stanovništvo
• Ukupno (2013)
3.531.159[3] (124. na svijetu)
68,95/km2 
BDP (PKM) 2008
• Ukupno
$29,804 milijardi[7] (-)
$7,634[7] 
Gini (2007) 56.2[8] (38. na svijetu)
HDI (2008) 0.812 (visok) (76. na svijetu)
Valuta Konvertibilna marka (BAM)
Vremenska zona (UTC+1)
Topografija
Maglić
2386 m
Buško jezero
56,7 km2
Sava
945 km
Pozivni broj +387
Internetska domena .ba

Bosna i Hercegovina (skraćeno BiH, neformalno Bosna, ćirilica Босна и Херцеговина) je suverena država u jugoistočnom dijelu Evrope, smještena na zapadu Balkanskog poluostrva. Sa sjevera, zapada i jugozapada graniči sa Hrvatskom, s istoka sa Srbijom i na jugoistoku s Crnom Gorom.

Glavni a ujedno i najveći grad države je Sarajevo. Nezavisnost je stekla 1. marta 1992. godine nakon odluke građana BiH referendumom o samoopredjeljenju. Prema međunarodnim procjenama iz 2006. godine, broj stanovništva iznosio je 4.498.976, a po konačnim rezultatima Popisa stanovništva iz 2013. godine 3.531.159.[3]

Područje Bosne i Hercegovine je stalno naseljeno još od doba neolita otkad su postojala naselja keltske i ilirske civilizacije. Kulturološki, politički i društveno, jedna je od historijski najbogatijih zemalja regiona, nakon što je prvi put naseljena slavenskim narodima koji je i danas nastanjuju još od 6. do 9. vijeka. Na njenom teritoriju osnovana je i prva samostalna banovina u regiji, Bosanska banovina,[9] u ranom 12. vijeku, od naroda koji se nazivao dobri Bošnjani.[10][11]

Bosna i Hercegovina je regionalno i međunarodno poznata po svojim prirodnim ljepotama i kulturnom naslijeđu, svojoj kuhinji, eklektičnoj i jedinstvenoj muzici, arhitekturi i svojim festivalima, od kojih su neki jedni od najvećih i najuglednijih takve vrste u jugoistočnoj Evropi.[12]

U BiH žive tri, konstitutivna naroda, Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a Bošnjaci su etnička većina.[3] Bez obzira na etničku pripadnost, državljani Bosne i Hercegovine se često od strane drugih kolokvijalno identifikuju kao Bosanci. Pojmovi Hercegovac i Bosanac se održavaju na osnovu regionalne, a ne etničke razlike, pri čemu se granice regije Hercegovine ne mogu precizno definirati. Osim toga, zemlja se jednostavno nazivala Bosna sve do austrougarske okupacije krajem 19. vijeka.[13]

Potencijalni je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i kandidat za članstvo u NATO-u od aprila 2010. godine, kada je potpisala Akcioni plan za članstvo na samitu u Talinu. Osim toga, Bosna i Hercegovina je članica i pridruženi član mnogih međunarodnih organizacija: Vijeća Evrope od aprila 2002. godine, članica i osnivač Mediteranske unije od njenog osnivanja u julu 2008. godine, Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), CEFTA-e, posmatrač u Organizaciji islamske konferencije (OIC) i dr.

Pomorska je država jer na jugu svoje teritorije, kod Neuma, izlazi na Jadransko more.

Historija

Nova era

U prvim vjekovima nove ere, područje današnje Bosne bilo je sastavni dio Rimskog Carstva. Većinom su ga naseljavali Iliri. Nakon pada carstva, Bosnu su svojatali kako Bizantijsko carstvo, tako i zapadni nasljednici Rima. Slaveni se ovdje naseljavaju u 7. vijeku zatičući na ovim prostorima dijelove ilirskih i tračkih plemena koja su bila romanizirana, a prilikom dolaska Slavena se povlače uglavnom u planine. Slaveni ih nazivaju Vlasima po starogermanskoj riječi Wallach, što znači Rimljanin. U svojoj etnogenezi bosanski Slaveni - Bošnjani, kasnije Bošnjaci ili bosanski muslimani, kao središnji južnoslavenski narod, vrlo su se malo miješali sa drugim narodima, što nije slučaj sa okolnim Južnim Slavenima, u čijoj je etnogenezi udio neslavenskog elementa prilično značajan - na istoku Grka, Albanaca, Cincara, Rumuna i drugih, a na zapadu Nijemaca, Italijana, Mađara, Čeha i dr. Mišljenje većine hrvatskih i srpskih historičara je da kraljevine Srbija i Hrvatska vladaju dijelovima Bosne tokom 9. vijeka, a da u 11. i 12. vijeku nad Bosnom gospodari kraljevina Mađarska.

Srednji vijek

Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac
Datoteka:KartaBiH-AU-okruzi.jpg
Administrativna podjela BiH na okruge za vrijeme austrougarske vladavine

Većina bosanskih historičara smatra da je Bosna samostalna država još od 9. vijeka. Sa druge strane srpski i hrvatski historičari smatraju da Srednjovjekovna bosanska država stiče svoju nezavisnost oko 1200. godine, zasnivajući svoje teze na osnovu nepotvrđenih dokumenata katoličke i pravoslavne crkve, te da se u ovom periodu razvija njen autohtoni bošnjanski narod. U početku vladari Bosne su banovi, prvi imenom poznati ban Bosne bio je ban Borić, zatim Kulin Ban, a poslije krunidbe Bana Tvrtka I Kotromanića 1377. godine vladari Bosne postaju kraljevi. Nezavisnost Bosna zadržava sve do dolaska Osmanlija 1463. godine, kad zvanično postaje dio Osmanlijskog Carstva.

Tokom osmanlijske vladavine u Bosni, mnogi Bošnjani odbacuju kršćanstvo i prelaze na islam. Istovremeno, Vlasi, odnosno kasniji Srbi, po prvi put se pojavljuju u nekim dijelovima tadašnjeg Bosanskog ejaleta, dok se mnogi Bošnjani iseljavaju u pravcu zapada i sjevera. Ovaj razvitak demografije je korijen današnjih naroda Bosne i Hercegovine. Mnogi Bošnjaci pripadali su bošnjačkom plemstvu, tako da su već u prvoj polovini 16. vijeka mnogi begovi i vojskovođe u osmanlijskoj Evropi upravo porijeklom iz Bosne (npr. Mehmed-paša Sokolović i Gazi Husrev-beg).

U 16. i 17. vijeku, Bošnjaci su bili sastavni dio osmanlijske vojske, dok su najvažnije uloge vlade Bosanskog ejaleta najčešće pripadali Bošnjacima. Mnoge od bošnjačkih porodica koje su rano prešle na islam su bile vrlo moćne, što u Bosni dugo vremena zadržava i feudalne odnose između Bošnjaka i drugih naroda.

Osmanlijski neuspjesi protiv druge regionalne velesile u ovom dijelu Evrope, Austrije, pomiču granicu između Osmanlijskog carstva i ostatka Evrope, koja sad ponovo stiže pred same kapije Bosne, čime se opća situacija u zemlji pogoršava. Sa konstantnim napadima i ekonomskom krizom širi se nezadovoljstvo, tako da u prvoj polovini 19. vijeka, sultan nekoliko puta pokušava izvršiti reforme, ali ovome kapetani u Bosni odgovoraju pobunama. Najčuvenija od njih je pobuna Husein-kapetana Gradaščevića 1831. godine. Nakon što su poraženi od strane Osmanlija, vojni otpor Bošnjaka se završava, dok carstvo i dalje slabi. Istovremeno srpski i hrvatski nacionalni pokreti vrše jak pritisak na Bošnjake tako da se mnogi Bošnjaci na osnovi vjere ili nečeg drugog izdvajaju u srpski odnosno hrvatski nacionalni korpus, te broj Srba i Hrvata u Bosni raste.

Austro-ugarsko doba

1878. godine Bosna i Hercegovina, odlukom Berlinskog kongresa, postaje sastavni dio Dvojnog kraljevstva Austro-Ugarske. Paralelno se u susjednim državama razvijaju slavenski nacionalni pokreti, koji su radili na ujedinjenju svih Južnih Slavena na jugoistoku Evrope. Povod za Prvi svjetski rat bio je sarajevski atentat ljeta 1914. godine, kojeg je izveo Gavrilo Princip, pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta "Mlada Bosna". On je pucao na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda i njegovu noseću suprugu, koji su tom prilikom i ubijeni.

Prvi svjetski rat

Bošnjaci na namazu, 1906

Kraljevina Jugoslavija

Krajem Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Bosna i Hercegovina ulazi u početku u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba, a potom u novonastalu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, koja se od 1929. zove Kraljevina Jugoslavija. Time Bosna i Hercegovina, nakon orijentalizacije i okcidentalizacije. Nakon pojačane industrijalizacije i opće ekspanzije bosanskohercegovačkog društva za vrijeme austrougarske epohe, Bosna i Hercegovina tokom prve Jugoslavije ekonomski nazaduje, što stvara osnovu za socijalno nezadovoljstvo i nemire, koji će kasnije uslijediti. Nakon sloma parlamentarne demokratije i zavođenja Šestojanuarske diktature 1929. došlo je do novih administrativno-političkih promjena u zemlji. Jugoslavija je dobila devet banovina, čime je Bosna i Hercegovina formalno podijeljena. Površina Bosne i Hercegovine pripala je u svom historijskom obliku četirima različitim banovinama, koje su nazvane po geografskim i historijskim regijama. Vrbaska, Drinska, Zetska i Primorska banovina trebale su prema prvotnoj ideji tadašnjeg jugoslavenskog kralja Aleksandra I potisnuti regionalne i nacionalne identitete, a u prvi plan staviti jedinstveni jugoslavenski identitet.

Godine 1939, sporazumom Cvetković–Maček dolazi do stvaranja Banovine Hrvatske, u koju ulaze i dijelovi Bosne i Hercegovine, i to uglavnom oni koji su već pripadali Primorskoj banovini i dijelovi zemlje na sjeveru, uz rijeku Savu.

Drugi svjetski rat

Most kod Jablanice, srušen tokom Bitke na Neretvi

Početkom Drugog svjetskog rata pod vodstvom Ante Pavelića osniva se 10. aprila 1941. godine Nezavisna Država Hrvatska (NDH), u čiji sastav ulazi cijela Bosna i Hercegovina. Znatan dio bosanskih Hrvata i Bošnjaka učestvuju kao pripadnici vojske NDH (ustaše, domobrani) dok nekolicina Bošnjaka zauzima vodeće pozicije u vlasti kao ministri u vladi NDH kao npr. Osman Kulenović i Džafer-beg Kulenović. Dio Srba bori se na strani četnika te učestvuju u progonima Hrvata i Bošnjaka. Ustaše progone i ubijaju Srbe, Rome, Jevreje i komuniste. Iz tog perioda poznata je i Sarajevska rezolucija potpisana 12. oktobra 1941. od strane sarajevskih muslimana a koja osuđuje nasilje vlasti NDH-a protiv srpskog stanovništva.

Jedan dio Bošnjaka, bosanskih Srba i bosanskih Hrvata aktivno učestvuju u antifašističkom pokretu Josipa Broza Tita, dajući znatan doprinos Narodnooslobodilačkoj borbi i konačnom oslobođenju cijele zemlje od stranih okupatora. Bosna i Hercegovina je jedna od prvih zemalja antifašističke koalicije u porobljenoj Evropi 1941-1945. Na teritoriji Bosne i Hercegovine vode se neke od najžešćih bitaka (Neretva, Kozara, Sutjeska, Drvar) Drugog svjetskog rata na području jugoistočne Evrope. U Mrkonjić Gradu su 25. novembra 1943. godine postavljeni temelji suvremene Bosne i Hercegovine, na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a. Dok su u Jajcu 29. novembra iste godine na Drugom zasjedanju AVNOJ-a postavljene osnove nove, socijalističke Jugoslavije, u sklopu koje je SR Bosna i Hercegovina bila jedna od šest ravnopravnih republika.

Doba SFRJ

U vremenu od 1945. do početka 1990ih, SR Bosna i Hercegovina doživljava ubrzanu industrijalizaciju, modernizaciju i urbanizaciju, a paralelno s tim osnivaju se i institucije zemlje, koje naglašavaju njenu državnost i institucionalnu nezavisnost.

Zbog svog centralnog geografskog položaja unutar jugoslovenske federacije, Bosna i Hercegovina je izabrana kao osnova za razvoj vojno-odbrambene industrije. U tom periodu izgrađeno je mnogo vojnih objekata i tvornica oružja što je doprinjelo velikoj koncentraciji oružja i vojnog osoblja što je imalo negativan uticaj tokom rata koji je uslijedio nakon raspada zajedničke države. S obzirom na prirodna bogatstva kojim raspolaže, Bosna i Hercegovina je za vrijeme SFRJ bila centar uglavnom bazične industrije.

U to vrijeme osnivaju se i obrazovne, naučne i kluturne institucije kao što su Akademije nauka i umjetnosti BiH, univerziteti u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i Tuzli, Radiotelevizija Sarajevo i brojne druge nacionalne i kulturne institucije. 1971. godine dolazi do priznavanja Muslimana, kao šestog naroda u tadašnjoj zemlji, koji uz Srbe i Hrvate, čine jedan od konstitutivnih naroda SR Bosne i Hercegovine i SFR Jugoslavije.

Godine 1984. glavni je grad republike, Sarajevo, domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara, koja podiže ugled grada i zemlje u inostranstvu. Tokom 1980-ih godina, Sarajevo je i Bosna i Hercegovina bio, centar svojevrsne pop kulture u Jugoslaviji. Ovdje stvaraju neki od najpopularnijih domaćih filmskih autora (Kusturica, Kenović), a pop i rock-grupe spadaju u najznačajnije u zemlji. Bogata književna tradicija nastavlja se i tokom sedamdesetih i osamdesetih godina u remek-djelima, koja nastavljaju tamo, gdje su nekad stali bosanskohercegovački najznačajniji autori kao Ivo Andrić (dobitnik Nobelove nagrade za književnost) i Meša Selimović.

Samostalnost

U oktobru 1991. godine, SR Bosna i Hercegovina izglasava suverenost, da bi potom uslijedio i referendum za nezavisnost u februaru 1992. godine. Srpsko stanovništvo uglavnom je bojkotovalo referendum. Odmah po proglašavanju nezavisnosti i međunarodnog priznanja zemlje u aprilu 1992. godine, izbija agresija Srbije i Crne Gore na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Republika Bosna i Hercegovina je u Ujedinjene nacije primljena 22. maja 1992 godine, ali bez obzira na to nastavljena je bespoštedna agresija. Već 1991. hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, sklapa dogovor o podjeli Bosne i Hercegovine sa srbijanskim predsjednikom Miloševićem, poznatim sastankom u Karađorđevu. O podjeli Bosne i Hercegovine danas postoji mnogobrojna dokumentacija, među kojom su najznačajniji stenogrami Franje Tuđmana, ali i svjedočenja predsjednika Stjepana Mesića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ, Ante Markovića, nekadašnjeg premijera SFRJ i mnogih drugih svjedoka vremena.

Rat traje do 1995. godine, u kojem stradaju Bošnjaci, Srbi i Hrvati, a nad Bošnjacima Srebrenice počinjen je i genocid. Sva tri naroda u zemlji rat doživljavaju na različite načine, vidjevši u njemu ugrožavanje vlastitih nacionalnih interesa. Tako da se u srpskim medijima koristi izraz "Otadžbinski" u hrvatskim "Domovinski rat". Početkom 1992. vraća se i historijsko ime Bošnjak kao ime nacije, koje zamjenjuje dotadašnju vjersku oznaku "Musliman". Međunacionalnim sukobima i intervencijom međunarodnih vojnih snaga rat je završen a BiH je očuvala svoj državnopravni i historijski kontinuitet.

U američkom gradu Daytonu 21. novembra 1995. sve zaraćene strane u ratu u BiH potpisuju mirovni sporazum, čime je neslužbeno završen rat. Konačni sporazum potpisan je u u Parizu 14. decembra 1995. Dejtonski sporazum potvrdio je Bosnu i Hercegovinu kao samostalnu i suverenu državu u Evropi. Prema ugovoru Bosna i Hercegovina sastoji se iz dvije administrativne jedinice: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, te Brčko distrikta, koji ima poseban status i ne pripada nijednom entitetu.

Geografija

Neum
Igman
Ivan planina

Položaj

Bosna i Hercegovina je smještena na jugoistoku Evrope, u zapadnom dijelu Balkana. Nalazi se između 42. i 46° stepena sjeverne geografske širine i 15. i 20° istočne geografske dužine. Ukupna površina države je 51.209,2 km2 gdje je od tog 51.197 km2 kopno, a 12,2 km2 je površina mora. Ukupna granica Bosne i Hercegovine sa susjednim državama iznosi 1.538 km, a od toga je suhozemna granica duga 774 km, riječna 751 km, a morska 13 km. Graniči sa Hrvatskom na sjeveru, sjeverozapadu i jugu (ukupna dužina granice: 932 km), sa Srbijom na istoku (357 km) i Crnom Gorom na jugoistoku (248 km).[6] Na krajnjem jugu, Bosna i Hercegovina izlazi na Jadransko more, u dužini od 20 km,[14] koji se nalaze na teritoriji općine Neum. Granice Bosne i Hercegovine su uglavnom prirodnog porijekla i uglavnom je čine rijeke Drina, Sava, i Una, te planine kao Dinara na jugozapadu zemlje.

Najviši vrh je planina Maglić koja se nalazi u jugoistočnom dijelu države, na granici sa Crnom Gorom, visine od 2.386 metara nadmorske visine. Najduža rijeka koja protiče Bosnom i Hercegovinom je Sava (dužina 945 km) a najveće jezero je Buško jezero, vještačka hidroakumulacija površine 56,7 km2.

Geografske cjeline

Bosna i Hercegovina se sastoji od dvije geografske i historijske cjeline: većeg bosanskog dijela na sjeveru (oko 40.000 km2) i manjeg hercegovačkog na jugu. Bosna je mahom planinska zemlja, a isto se odnosi i na Hercegovinu, s tom razlikom da je riječ o različitim karakterima tla.

Na sjeveru se planinsko područje spušta u lagano-brežuljkasto područje Posavine, odnosne dalje pretvara u Panonsku nizinu. Dinarski dijelovi Bosne prostiru se od zapada ka istoku. Hercegovinu čine planinska (visoka) i jadranska (niska) Hercegovina, koja užim pojasom između Neuma i poluostrva Klek izbija i na Jadransko more. Značajna su i polja, odnosno zaravni, koje se pružaju duž najvećih bosanskih rijeka (Una, Vrbas, Bosna, Drina), od juga ka sjeveru, odnosno u slučaju Neretve od sjevera ka jugu, a posebni oblik u krajoliku čine prostrana kraška polja na jugozapadu, jugu i jugoistoku zemlje (Livanjsko polje, Duvanjsko polje, Popovo polje).

Plodna zemlja čini 13,6% površine Bosne i Hercegovine, a samo 2,96% zemlje se upotrebljava za poljoprivredu, dok je 83,44% zemlje poljoprivredno gotovo neiskorišteno. U prirodne resurse Bosne i Hercegovine ubrajaju se: ugalj, željezo, boksit, mangan, bakar, hrom, cink, te svakako drvo i znatne vodene mase. Najviši vrh Bosne i Hercegovine je planina Maglić (2.386 m), dok se najniži dio zemlje nalazi na nivou mora (Neum). Rijetki zemljotresi i poplave čine jedinu ozbiljnu prirodnu opasnost u Bosni i Hercegovini. Među najvažnije probleme prirode spadaju zagađenost zraka iz industijskih postrojenja, opća zagađenost prostora zbog nedostatka opće kulture i ekološke svijesti i veliko krčenje šuma.

Skoro 50% teritorije Bosne i Hercegovine je pod šumama. Najveća šumska područja se nalaze su u centralnom, istočnom i zapadnom dijelu Bosne.

Klima Bosne i Hercegovine je umjereno kontinentalna s toplim ljetima i hladnim zimama. Područja s velikom nadmorskom visinom imaju kratka hladna ljeta i duge žestoke zime. Primorje i jug zemlje mogu se pohvaliti blagim kišovitim zimama. Glavni grad zemlje je Sarajevo (ca. 275.524 stanovnika), a od veći gradovi su: Banja Luka, Tuzla, Mostar, Zenica, Bihać, Cazin, Prijedor, Brčko, Bijeljina, Travnik, Trebinje, Doboj, Gračanica i Livno.

Rijeke i jezera

Bosna i Hercegovina obiluje rijekama i jezerima. Sve rijeke Bosne i Hercegovine pripadaju crnomorskom i jadranskom slivu. Najduža rijeka je Sava koja protiče sjeverom države i formira znatan dio državne granice između BiH i Hrvatske. Najduža rijeka koja izvire, odnosno nastaje u Bosni i Hercegovini je Drina i poput Save velikim dijelom svoga toka je pogranična rijeka jer formira dio istočne granice prema Srbiji. Od dužih rijeka tu su još Bosna (sa najvećim unutardržavnim riječnim slivom), Vrbas, Una, Sana, Ukrina i Spreča koje teku prema sjeveru i pripadaju crnomorskom slivu dok je na jugu najveća rijeka Neretva koja je i najduža rijeka sa područja Bosne i Hercegovine koja se ulijeva u Jadransko more.

Najveće je Buško jezero a od većih jezera tu su još Modračko, Ramsko, Bilećko, Jablaničko, Plivsko, Blidinje i dr.

Politika

Datoteka:Zgrada prijateljstva između Grčke i Bosne i Hercegovine.JPG
Zgrada Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Sarajevu

Bosna i Hercegovina je po svom državnom uređenju jedinstvena u svijetu. Njeno uređenje je republičkog karatera, iako BiH ne funkcioniše niti se definiše kao republika zbog složenosti jedinica na koje se dijeli (entiteti i kantoni). Nezavisnost je stekla 5. aprila 1992, nakon što se referendumom o nezavisnosti odvojila od SFRJ, iz koje su prethodno istupile Slovenija, Hrvatska i Makedonija. Vlada se po trenutnom ustavu počela sastavljati od 14. decembra 1995. godine nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma koji je zaustavio rat. Glavni grad zemlje je Sarajevo. U Bosni i Hercegovini djeluje i visoki predstavnik koji se nalazi na čelu Ureda Visokog predstavnika (engleski: Office of the High Representative – OHR), a kojeg bira Evropski parlament. Trenutni visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini je Valentin Inzko iz Austrije.

Predsjedništvo

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana, po jedan predstavnik svakog konstituivnog naroda, koji se izmjenjuju na mjestu predsjednika predsjedništva svakih 8 mjeseci, odnosno po dvaput u toku jednog mandata. Direktno ih biraju građani na općim izborima i to tako da se sa teritorije Federacije BiH biraju predstavnici Bošnjaka i Hrvata dok se sa teritorije Republike Srpske bira predstavnik Srba. Član predsjedništva sa najviše glasova obično postaje prvi predsjednik predsjedništva. Mandat traje 4 godine. Predsjedavajućeg Vijeća ministara imenuje predsjedništvo, a odobrava ga Parlamentarna skupština. Predsjedavajući zatim imenuje ministre.

Po rezultatima Općih izbora 2014. godine, članovi Predsjedništva su:

Kandidat Konstitutivni
narod
Partija Broj
glasova
%[15]
Dragan Čović Hrvati HDZ BiH 128.053 52,20
Mladen Ivanić Srbi Koalicija "Savez za promjene" (SDS i SNS)[16] 318.196 48,71
Bakir Izetbegović Bošnjaci SDA 247.235 32,87

Skupština

Poslanička mjesta za Parlament BiH na Općim izborima 2014.
10
6
5
5
4
4
3
1
1
1
1
1
10 
Od ukupno 42 mandata na pojedine partije otpada:
      SDA: 10
      SNSD: 6
      DF: 5
      SDS: 5
      HDZ BiH: 4
      SBB: 4
      SDP BiH: 3
      A-SDA: 1
      BPS: 1
      DNS: 1
      HDZ 1990: 1
      PDP: 1

-HDZ BIH je na izborima nastupio u koaliciji sa HSS BiH, HKDU BiH, HSP dr. Ante Starčević BiH i HSP H-B;
-PDP je na izborima nastupio u koaliciji sa NDP;
-DNS je na izborima nastupio u koaliciji sa partijama NoSr i SRS-BS;

Parlamentarna skupština je najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Sastoji se od dva doma: Doma naroda i Predstavničkog doma. Dom naroda Bosne i Hercegovine se sastoji od 15 delegata. Njih 10 od kojih je po 5 Bošnjaka i 5 Hrvata dolazi iz Federacije Bosne i Hercegovine a imenuje ih Dom naroda Federacije Bosne i Hercegovine. Preostalih 5 članova su Srbi koje imenuje Narodna skupština Republike Srpske. Najmanje 9 članova Doma naroda je potrebno za kvorum, s tim da moraju biti najmanje tri bošnjačka, tri srpska i tri hrvatska člana. Dom naroda potvrđuje ili odbacuje usvajanje određenog zakona u parlamentarnoj proceduri koji je već usvojen u Predstavničkom domu, što znači da ima pravo veta. Ovlaštenja i sastav Doma naroda su propisana tačkama 2 i 3 člana 4 Ustava Bosne i Hercegovine.

Predstavnički dom čine 42 člana (predstavnika ili zastupnika), koji se biraju direktnim putem na Općim izborima svake četiri godine. 28 članova su sa teritorije Federacije BiH, a 14 iz Republike Srpske. Na čelu Predstavničkog doma se nalazi Predsjedavajući Predstavničkog doma Bosne i Hercegovine sa dva zamjenika, s tim da se to rukovodstvo rotira. Članovi rukovodstva (predsjedavajući i zamjenici) moraju biti različite nacionalnosti. Da bi se određeni zakon usvojio u Predstavničkom domu, za njega treba glasati najmanje 2/3 ukupnih članova Predstavničkog doma (28 glasova), a što se tiče entitetskih članova za isti mora glasati bar polovina ukupnog broja članova iz određenog entiteta (minimalno 14 članova iz Federacije BiH i 7 iz Republike Srpske). Ovakav način glasanja se naziva entitetsko glasanje.

Vijeće ministara

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je najviši izvršni organ vlasti u Bosni i Hercegovini, te obavlja dužnosti vlade. Sastoji se od 10 članova: 9 ministara i jednog predsjedavajućeg. Predsjedavajućeg vijeća ministara imenuje Predsjedništvo BiH i on predstavlja mandatara, koji onda bira ostale članove Vijeća ministara. Parlamentarna skupština potvrđuje i odobrava Vijeće ministara. Vijeće ministara predlaže zakone Parlamentarnoj skupštini, te provodi njene odluke. Nakon općih izbora 2014. godine u Bosni i Hercegovini, izabrani su novi članovi XII saziva Vijeća ministara, a za predsjedavajućeg je izabran Denis Zvizdić, član Stranke demokratske akcije (SDA).[17]

Ustavni sud

Ustavni sud Bosne i Hercegovine je najviša i konačna instanca u pravnim pitanjima i broji devet članova: 4 se biraju iz Predstavničkog doma Federacije, 2 se biraju iz Narodne skupštine Republike Srpske, a 3 člana bira predsjednik Evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija sa Predsjedništvom države. Državni sud Bosne i Hercegovine ima 9 članova, a sastoji se od administrativnog dijela, kriminalističkog dijela i suda za obraćanje javnosti.

Oružane snage

Amble, oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Oružane snage Bosne i Hercegovine (OSBiH) predstavljaju jedinstvenu vojnu silu Bosne i Hercegovine. Osnovane su 1. decembra 2005. ujedinjenjem dotadašnjih entitetskih vojsku. Njen civilni komandant je Predsjedništvo BiH dok se na vrhu lanac komandovanja oružanim snagama nalaze Ministarstva odbrane i Zajednički štab OSBiH. Oružane snage su podijeljene na dva vida i to: Kopnena vojska i Ratnog zrakoplovstva i protivzračne odbrane. Sastoje se od Operativne komande (unutar koje djeluje pet brigada: tri pješadijske brigade, brigade zračnih snaga i Protivzračne odbrane i brigade taktičke podrške) i Komande za podršku (komande za obuku i doktrinu, upravljanje personalom i logistiku). Ukupno broje 9.200 pripadnika aktivnog sastava i 4.600 rezervnog sastava.

Zadaci koji su povjereni Oružanim snagama su sljedeći:[18]

  • učešće u operacijama kolektivne sigurnosti, u operacijama za podršku miru i samoodbrani, uključujući i borbu protiv terorizma,
  • pružanje vojne odbrane Bosni i Hercegovini i njenim državljanima u slučaju napada,
  • pomoć civilnim organima u reagiranju na prirodne i druge katastrofe i nesreće,
  • protuminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini i
  • ispunjenje međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.

Vanjska politika i međunarodni odnosi

Bosna i Hercegovina, kao međunarodno priznata i suverena država, preko svojih nadležnih institucija, nastoji voditi dobrosusjedsku politiku i općenito vanjsku politiku na principima međusobnog uvažavanja i ravnoprvnosti kao i poštivanja suvereniteta država sa kojima nastoji izgraditi dobre međudržavne odnose. U svrhu ostvarivanja takvih univerzalnih načela vanjske politike, Bosna i Hercegovina teži ka saradnji na bilateralnom, regionalnom i globalnom planu. Prema Ustavu BiH, vođenje vanjske politike je u isključivoj nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine.

Pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, uz pristupanje NATO-u, jedan je od glavnih vanjskopolitičkih ciljeva Bosne i Hercegovine što je inicirano stupanjem na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 1. juna 2015. godine. Državama sa kojima je ratifikovan ovaj sporazum ponuđena je mogućnost da, nakon što ispune neophodne uslove, postanu članice Evropske unije. Zbog toga je Bosna i Hercegovina jedan od potencijalni kandidata za pridruživanje EU.[19]

Osim toga, Bosna i Hercegovina je 23. aprila 2010. usvojila Akcioni plan za članstvo u NATO-u što predstavlja posljednji korak za puno članstvo u ovoj vojnoj organizaciji iako u posljednje vrijeme postoje oprečni unutardržavni stavovi o članstvu u ovoj međunarodnoj organizaciji.

Administrativna podjela

Karta Bosne i Hercegovine sa naznačenim entitetima i distriktom

Bosna i Hercegovina je nakon završetka rata administrativno podijeljena na dva entiteta i distrikt sa specijalnim statusom. Takvu teritorijalnu podjelu tretira međunarodni standard ISO 3166-2:BA koji za svaku administrativnu jedinicu unutar države (prva dva nivoa) definira međunarodnu dvodjelnu oznaku. Administrativne jedinice prvog nivoa su entiteti (Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine) i Brčko distrikt. Federacija Bosne i Hercegovine se do formiranja Brčko Distrikta prostirala na oko 51% a Republika Srpska na 49% površine Bosne i Hercegovine. Entiteti su nastali Dejtonskim sporazumom iz 1995. godine, zbog ogromnih promjena u etničkoj slici zemlje. U Republici Srpskoj ovo je većinom bilo zbog nasilnog etničkog čišćenja lokalnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva, a u dijelovima Federacije lokalnog srpskog stanovništva.

Od 1996. godine ovlasti vlada oba entiteta se u odnosu na državni nivo, odnosno Vijeće ministara značajno smanjile. Ipak, iako je zemlja na putu ka svom državnom ujedinjena, entiteti još uvijek imaju brojne nadležnosti. Drugi nivo političke podjele predstavlja podjela Federacije Bosne i Hercegovine na kantone. Takvih kantona je deset i svi imaju uspostavljenu zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast. Neki od kantona su etnički mješoviti i uspostavljeni su posebni mehanizmi zaštite interesa konstitutivnih naroda.

Najniži nivo političke podjele Bosne i Hercegovine je podjela na općine i gradove. Bosna i Hercegovina se sastoji od 141 općine (71 u Federaciji Bosne i Hercegovine i 57 u Republici Srpskoj)[20] i 16 službenih gradova. Općinama i gradovima rukovode općinska i gradska vijeća a dalje se dijele na mjesne zajednice. Gradovi Sarajevo i Istočno Sarajevo su podijeljeni na nekoliko općina.

Gradovi

Privreda

Grafički prikaz izvoza roba iz BiH prikazano u 28 kategorija (podaci za 2009)

Uz SR Makedoniju i SR Crnu Goru, SR Bosna i Hercegovina se ubrajala u red siromašnijih republika Jugoslavije. Poljoprivreda je uglavnom bila u privatnim rukama, ali posjedi su bili mali i neprofitabilni, dok se hrana uglavnom uvozila. I danas se vide posljedice centralnog planiranja privrede, a glavna je nevolja prevelik broj radnika u industriji. Za vrijeme socijalizma u SR BiH je forsirana teška i vojna industrija, pa je republika imala velik dio jugoslavenskih vojnih postrojenja. Tri i po godine ratovanja uništile su bosanskohercegovačku privredu i infrastrukturu, pa je proizvodnja pala za 80%. Nakon 1995. godine, proizvodnja se malo oporavila (1996-98), ali rast je znatno usporio 1999. godine. BDP je i dalje duboko ispod nivoa 1990 godine. Nezaposlenost je 2002. godine iznosila 40%. Teško je tačno ocijeniti stanje privrede, jer iako oba entiteta obavljavaju svoje statistike, statistike za cijelu državu su ograničene. Osim toga, službene statistike se ne bave sivom ekonomijom, koja je vrlo prisutna u cijeloj zemlji i u svim segmentima društva. Prema procjenama iz 2003. godine BDP iznosi otprilike $24,31 milijardu, a raste 3,5% godišnje. BDP po glavi stanovnika je $6,100. Po sektoru, 13% BDP-a otpada na poljoprivredu, 40,9% na industriju, te 46,1% na uslužne djelatnosti. 40% radnika je nezaposleno. Konvertibilna marka ili KM je nacionalna valuta uvedena 1998. godine, a direktno je vezana za euro.

Glavni poljoprivredni proizvodi Bosne i Hercegovine su: žito, kukuruz, te razne vrste voća i povrća. Glavne industrijske grane su: proizvodnja čelika, uglja, željeza, automobilska industrija, tekstilna industrija, proizvodnja duhana, namještaja i prerada nafte.

Prema podacima za 2017. godinu najviše proizvoda iz Bosne i Hercegovine je izvezeno u sljedeće države: Njemačka 14,25%, Hrvatska 11,67%, Italija 10,78%, Srbija 10,0%, Slovenija 8,75%, Austrija 8,16% i Turska 3,67%[23]

S druge strane, u istom periodu najviše se uvozilo iz Hrvatske 16,05%, Srbije 13,71%, Njemačke 9,46%, Slovenije 9,19% i Italije 8,76% [24]

Prema tome najznačajniji vanjskotrgovinski partneri Bosne i Hercegovine su: Njemačka, Italija, Slovenija, Hrvatska i Srbija jer je sa ovim državama ostvareno više od polovine ukupne vanjskotrgovinske razmjene.

Infrastruktura

Energetika

Zahvaljujući socijalističkom naslijeđu Bosna i Hercegovina je država koja posjeduje značajan broj energetskih objekata, sa instalisanim energetskim kapacitetima koji zadovoljavaju potrebe za električnom energijom u Bosni i Hercegovini dok se viškovi proizvedene električne energije izvoze i predstavljaju značajan udio izvoza. S obzirom na hidropotencijal i velike rezerve uglja, najveći udio proizvedene električne energije još uvijek se ostvaruje iskorištavanjem bogatog hidropotencijala i sagorijevanjem fosilnog goriva, tj. uglja.

Rijeke u Bosni i Hercegovini su uglavnom planinske (pogotovo gornji i srednji tok) i uz znatnu visinsku razliku izvora u odnosu na ušće što im daje značajnu vrijednost potencijalne energije idealan su obnovljivi izvor energije. Zahvaljujući tom faktoru i reljefu kroz koji protiču (uske doline i kanjoni) potencijalna energija mnogih vodotoka iskorištena je za proizvodnju električne energije. Gornji tokovi rijeka Drine, Neretve, Vrbasa, Une i dr. obiluju ogromnim hidropotencijalom usljed čega su upravo na ovim mjestima izgrađene najveće hidroelektrane u BiH. Neke od takvih hidroelektrana su: HE Salakovac (210 MW, izgrađena 1981. godine), HE Grabovica (114 MW), HE Jablanica (180 MW, 1955), HE Višegrad (315 MW 1989), HE Jajce I, HE Jajce II, HE Trebinje I, HE Trebinje II i dr.

Saobraćaj

Cestovni promet

Cestovni promet u Bosni i Hercegovini odvija se na dva autoputa s ukupno 84,1 km (stanje maj 2014.), 26 magistralnih cesta i nekoliko stotina regionalnih cesta. Najduži autoput je Autoput A1 (Odžak-Ploče), koji je od 2001. godine u izgradnji i od ukupno 340 km, izgrađeno je 52 km i to dionice Kakanj-Jošanica i Kravice-Bijača. Drugi autoput je Autoput Bosanska Gradiška–Banja Luka, dužine 32,1 km, koji povezuje istoimene gradove.

Brojevi magistralnih cesta su brojevi iz nomenklature cesta Jugoslavije iz 1987. godine.[25] Od 15. novembra 2014. godine, odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, magistralne ceste u Federaciji BiH će se preimenovati novom nomenklaturom.[26][27][28]

U planu su još četiri autoputa i četiri brze ceste. Održavanje cesta je podiljeno po entitetima i dodijeljeno javnim preduzećima JP Ceste FBiH, JP Autoceste FBiH, JP Putevi Republike Srpske i JP Autoputevi Republike Srpske.

- Oznake za međunarodne ceste u Bosni i Hercegovini
- Oznake za autoput u Bosni i Hercegovini
- Oznake za brze ceste u Bosni i Hercegovini
- Oznake za magistralne ceste u Bosni i Hercegovini
- Oznake za regionalne ceste u Bosni i Hercegovini

Željeznički promet

Željeznički saobraćaj u Bosni i Hercegovini obavljaju dva operatora tj. javna preduzeća: Željeznice Federacije Bosne i Hercegovine sa sjedištem u Sarajevu i Željeznice Republike Srpske sa sjedištem u Doboju.[29] Za potrebe upravljanja postojećom željezničkom infrastrukturom osnovana je javna korporacija Željeznice Bosne i Hercegovine ili ŽBH, sa sjedištem u Doboju. Ukupna dužina željezničkih pruga u BiH iznosi 1031 km, od čega je u Federaciji BiH 608,495 km.

Najvažnije željeznički pravci su:

  • Ploče - Bosanski Šamac, na kojem se nalazi željeznička pruga Šamac-Sarajevo (dužina pruge 239 km, izgrađena 1948) je željeznički pravac koji se od juga i glavne luke Ploče dolinom rijeka Neretve i Bosne pruža prema sjeveru BiH i dalje prema Srednjoj Evropi i povezuje mnoge privredne centre BiH kao što su: Mostar, Konjic, Sarajevo, Kakanj, Zenica, Maglaj, Doboj) i
  • Bihać - Zvornik (pravac koji povezuje zapadni dio sa istočnim dijelom BiH odnosno preko Srbije BiH povezuje sa istočnom i jugoistočnom Evropom.

Zračni promet

Pogled na terminal međunarodnog aerodroma Sarajevo

Prema podacima iz 2013. godine, u Bosni i Hercegovini postoji 24 aerodroma.[4] Od toga je 7 aerodroma sa asfaltiranom pistom slijedećih dužina:

  • 2.438 do 3.047 m (4 aerodroma)
  • 1.524 do 2.437 m (1 aerodrom)
  • do 914 m (2 aerodroma)

i 17 aerodroma sa neasfaltiranom pistom slijedećih dužina:

  • 1.524 do 2.437 m (1 aerodrom)
  • 914 do 1,523 m (5 aerodroma)
  • do 914 m (11 aerodroma).[4]

U Bosni i Hercegovini postoje četiri međunarodna aerodroma

Aerodrom Oznaka Dužina piste (u m) Broj putnika
Međunarodni aerodrom Banja Luka BNX 2.500
Međunarodni aerodrom Mostar OMO 2.400
Međunarodni aerodrom Sarajevo SJJ 2.700 957.969 (2017)[30]
Međunarodni aerodrom Tuzla TZL 2.485 535.596 (2017)[31]

Međunarodni aerodrom Sarajevo (IATA: SJJ, ICAO: LQSA), poznat još i kao Aerodrom Butmir, najveći je i najprometniji aerodrom u Bosni i Hercegovini a nalazi se u sarajevskom predgrađu Butmiru.

Osim aerodroma za odvijanje zračnog prometa se koriste i heliodromi kojih je u Bosni i Hercegovini u 2013. godini registrovano šest.[4]

Stanovništvo

Grafički prikaz stanovništva Bosne i Hercegovine
Etnička struktura u BiH 2013. godine.

Zadnji popis stanovništva je proveden u periodu od 1. do 15. oktobra 2013. godine, prema stanju na dan 30. septembra 2013. godine u 24:00 sata, što se smatra referentnim datumom popisa.[32] Popis je trebao biti organiziran od 1. do 15. aprila 2013. godine, prema stanju na dan 31. marta 2013. godine, ali je zbog tehničkih nedostataka opaženih tokom probnog popisa provedenog 2012. godine[33] kasnije odgođen za oktobar.[34][35] Prve preliminarne rezultate popisa 5. novembra 2013. godine objavila je Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. Konačni rezultati popisa 2013. godine objavljeni su 30. juna 2016. godine. Ove rezultate neke političke institucije Republike Srpske smatraju nevažećim zbog nesuglasnosti o metodologiji popisa.

U BiH je 2013. živjelo 50,11% Bošnjaka, 30,78% Srba i 15,43% Hrvata, dok ostali čine 2,73%.

Prema podacima američke agencije CIA iz 2000. godine, u BiH je živjelo 48% Bošnjaka, 37,1% Srba, 14,3% Hrvata i 0,6% ostalih. Prema procjenama iste agencije iz 2004. godine, Bosna i Hercegovina je imala otprilike 4.007.608 stanovnika. Procjene CIA-e iz 2017. navode da je u julu te godine u Bosni i Hercegovini živjelo 3.856.181 stanovnika. Prema domaćim procjenama u Federaciji Bosne i Hercegovine živi 2.517.972 ljudi, a u Republici Srpskoj 1.490.993.

Prema popisu iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 43,47% Bošnjaka, 31,21% Srba i 17% Hrvata, dok se 6% ljudi izjanilo kao Jugoslaveni, a 2% kao ostali. Religijska podjela je bila slična nacionalnoj: 99% Hrvata su katolici, 90% Bošnjaka su muslimani i 95% Srba su pravoslavci. Podaci su se otad znatno promijenili, jer je u ratu poginulo između 100.000 i 250.000 ljudi, a gotovo polovina stanovništva zemlje je raseljena. Prema popisu iz 1991. godine, Bosna i Hercegovina je imala 40% muslimana, 31% pravoslavaca, 15% katolika, te 14% pripadnike ostalih vjeroispovjesti. 18,9% stanovništva je mlađe od 14 godina starosti, 70,6% je između 15 i 64 godina starosti, te 10,5% je starije od 65 godina starosti. Prosječna starost stanovnika zemlje iznosi 35,9 godina. Za muškarce je ona 35,5 a za žene 36,2 godina. Stanovništvo raste otprilike 0,45% godišnje.

Broj
stanovnika[36]
%
Bosna i Hercegovina 3.531.159 100,00%
Federacija Bosne i Hercegovine 2.219.220 62,84%
Republika Srpska 1.228.423 34,78%
Brčko Distrikt 83.516 2,36%

Prema nacionalnosti

Sastav stanovništva prema nacionalnosti - država Bosna i Hercegovina
Godina Bošnjaci Srbi Hrvati Ostali Ukupno
2013. 1.769.592 (50.11%) 1.086.733 (30.78%) 544.780 (15.43%) 130.054 (3.68%) 3.531.159 (100%)
1991. 1.902.956 (43.48%)1 1.366.104 (31.21%) 760.852 (17.38%) 347.121 (7.93%) 4.377.033 (100%)
1981. 1.630.033 (39.52%)1 1.320.738 (32.02%) 758.140 (18.38%) 415.345 (10.07%) 4.124.256 (100%)
1971. 1.482.430 (39.57%)1 1.393.148 (37.19%) 772.491 (20.62%) 98.042 (2.62%) 3.746.111 (100%)
1961. 842.248 (25.69%)2 1.406.057 (42.89%) 711.665 (21.71%) 317.978 (9.7%) 3.277.948 (100%)
1953. -3 1.264.372 (44.4%) 654.229 (22.98%) 928.858 (32.62%) 2.847.459 (100%)
1948. 788.403 (30.75%)4 1.136.116 (44.3%)6 614.123 (23.95%)7 25.666 (1%) 2.564.308 (100%)
1921. 1.826.657 (96.63%)5 63.783 (3.37%) 1.890.440 (100%)

1 Muslimani u smislu narodnosti  2 muslimani jugoslovenskog porijekla  3 Bošnjaci nisu priznati kao narod  4 neopredjeljeni muslimani  5 Srbi/Hrvati  6 Srbi i Srbi-muslimani  7 Hrvati i Hrvati-muslimani 

Prema maternjem jeziku

Službeni jezici Bosne i Hercegovine su bosanski, hrvatski i srpski. Na popisu 2013. godine objavljeno je da bosanski govori 1.866.585 stanovnika (52,9%); srpski 1.086.027 stanovnika (30,8%); a hrvatski 515.481 stanovnika (14,5%), dok ostale jezike upotrebljava 63.066 stanovnika (1,8%).

Prema spolu

Sastav stanovništva prema spolu - država Bosna i Hercegovina
Godina Muškarci Žene Ukupno
2013. 1.732.270 (49.06%) 1.798.889 (50.94%) 3.531.159 (100%)
1991. 2.183.795 (49.89%) 2.193.238 (50.11%) 4.377.033 (100%)
1981. 2.050.913 (49.73%) 2.073.343 (50.27%) 4.124.256 (100%)
1971. 1.834.600 (48.97%) 1.911.511 (51.03%) 3.746.111 (100%)
1961. 1.599.665 (48.8%) 1.678.283 (51.2%) 3.277.948 (100%)
1953. 1.385.559 (48.66%) 1.461.900 (51.34%) 2.847.459 (100%)
1948. 1.236.932 (48.24%) 1.327.376 (51.76%) 2.564.308 (100%)
1931. 1.185.040 (51%) 1.138.515 (49%) 2.323.555 (100%)
1921. 966.209 (51.11%) 924.231 (48.89%) 1.890.440 (100%)
1910. 994.854 (52.41%) 903.192 (47.59%) 1.898.044 (100%)
1895. 828.190 (52.82%) 739.902 (47.18%) 1.568.092 (100%)
1885. 705.025 (52.77%) 631.066 (47.23%) 1.336.091 (100%)
1879. 607.789 (52.47%) 550.651 (47.53%) 1.158.440 (100%)

Obrazovanje

Obrazovanje u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju. U Tolisi je 1823. otvorena prva narodna osnovna škola u Bosni i Hercegovini, koju je podigao tadašnji župnik fra Ilija Starčević. Prvi učitelj bio je Ilija Boričić iz Slavonije. Škola je zatvorena nakon petnaest godina, a ponovo obnovljena 1843. godine.[37]

Prva školska ustanova koja je bila preteča visokog obrazovanja u BiH je Gazi Husrev-begova medresa koja je osnovana 8. januara. 1537. godine.[38] 1887. godine za vrijeme de facto Austro-Ugarske aneksije Bosne i Hercegovine, osnovana je Pravna šerijatska škola koja je otpočela sa petogodišnjim programom obrazovanja.[39] Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini se sastoji od 4 osnovna nivoa obrazovanja a to su:[40]

  • Predškolski odgoj i obrazovanje
  • Osnovno obrazovanje
  • Srednje obrazovanje
  • Visoko obrazovanje

Sistem obrazovanja u BiH je u velikoj mjeri decentralizovan i uglavnom je u nadležnosti entiteta i kantona. Međutim, unutar državnog ministarstva za civilne poslove postoji sektor za obrazovanje. Kao rezultat reformi u oblasti obrazovanja, na nivou BiH usvojeno je pet strategija iz ove oblasti a to su:[40]

  • Strateški pravci razvoja predškolskog odgoja i obrazovanja u BiH.
  • Strategija razvoja stručnog obrazovanja i obuke u BiH za period 2007-2013. godine.
  • Strateški pravci razvoja obrazovanja u BiH, sa planom sprovođenja istog programa za vrijeme od 2008. – 2015. godine.
  • Mapa puta i plan aktivnosti za uključivanje BiH u EU programe za cjeloživotno učenje i
  • Mladi u akciji.

Osim toga usvojeno je i 7 osnovnih strategija i smjernica za sprovođenje bolonjskog procesa:[40]

  • Okvir za visokoškolske kvalifikacije u BiH;
  • Provođenje okvira za visokoškolske kvalifikacije u BiH;
  • Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH;
  • Preporuke za sprovođenje osiguranja kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH;
  • Državni akcioni plan za priznavanje kvalifikacija u BiH;
  • Model dodatka diplomi za BiH i
  • Priručnik za korisnike za model dodatka diplomi za BiH.

Visokoškolsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini se odvija preko nekoliko javnih i privatnih univerziteta i samostalnih visokoškolskih ustanova različitog tipa. Najstariji i ujedno i najveći univerzitet u državi je Univerzitet u Sarajevu.

Kultura

Bosna i Hercegovina ima bogatu kulturu koja je imala veliki utjecaj na ostale zemlje Balkana i Evrope. Ona se ispoljavala na raznim područjima ljudske djelatnosti, a uključivala je muziku, književnost, film, likovnu i primijenjenu umjetnost, te dizajn i savremene medije. Bosna i Hercegovina je uz Mađarsku, jedina zemlja u regiji, koja je dala više od jednog dobitnika prestižne Nobelove nagrade: Vladimir Prelog dobio ju je za hemiju, a i Ivo Andrić za književnost. Glavni grad Sarajevo je bio domaćin 14. Zimskih olimpijskih igara.

Arhitektura

Vijećnica - Nacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu, izgrađena 1894. godine u pseudo-maurskom stilu

Arhitektura Bosne i Hercegovine je jedinistvena i specifična arhitektura zahvaljujući mnogim okolnostima a prije svega činjenicama da se BiH tokom svog hiljadugodišnjeg postojanja našla pod utjecajem različitih kultura i civilizacija te činjenici da je tokom dugog perioda svoje historije predstavljala svojevrsnu granicu između zapadnog i istočnog (orijentalnog) utjecaja poprimajući i zadržavajući specifičnosti oba utjecaja što je u konačnici rezultiralo raznovrsnom arhitekturom koja predstavlja značajno naslijeđe Bosne i Hercegovine.

Muzika

Muzika Bosne i Hercegovine ima dugu i slavnu historiju. Tradicionalna muzika Bosne je mješavina raznih balkanskih utjecaja, u kojoj se susreću najrazličitiji motivi i žanrovi. Najčuvenija je ipak sevdalinka, ljubavna pjesma karakterističnog izraza, koja u Bosni ima veoma dugu tradiciju, a odlikuje je sentimentalna muzikalnost i poetski, romantični tekst melanholičnog ugođaja.

Književnost

Bosanskohercegovačku književnost čine mnoga poznata djela, pisana perima napoznatijih književnika Bosne i Hercegovine. Ivo Andrić je najznačajniji predstavnik domaće književnosti i dobitnik Nobelove nagrade za književnosti 1961. godine za "kompletan književni opus o historiji jednog naroda". Vrhunac tog rada je bio roman "Na Drini ćuprija". Tokom osmanlijskog doba, mnogi pisci iz Bosne i Hercegovine su bili poznati u orijentalnom svijetu, a u samoj Bosni razvija se alhamijado književnost.

Film

Posebno značajan dio kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine otpada na bosanskohercegovački film. Filmovi iz Bosne i Hercegovine su prva dva desetljeća nakon Drugog svjetskog rata obrađivala mahom teme iz narodne revolucije i rata, filmski su obrađivale najznačajnije teme iz NOB-a, uključujući tu i poznate bitke partizana protiv stranih okupatora i domaćih izdajnika: filmovi "Kozara", "Sutjeska", "Bitka na Neretvi", "Valter brani Sarajevo". Ipak, prvi pravi uspjesi domaćeg filma mogli su se osjetiti tokom kasnih 1970-ih i 1980-ih godina, kad je stvoren i poseban bosanskohercegovački filmski izraz. Filmovi su mahom obrađivali socijane teme, ne rijetko i kao socijanu kritiku na račun socijalističkog društva, a povremeno bi se našlo mjesto i za savremene, urbane teme, na koje su ipak uglavnom obrađivali autori iz drugih centara.

Nakon zatišja tokom ratnih i prvih poratnih godina, filmsko stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini se pojačano budi i otprve donosi fantastične rezultate. Nagradu Američke filmske akademije Oscar u kategoriji za najbolji strani film 2002. godine dobio je film Ničija zemlja u režiji Danisa Tanovića. Film Remake u režiji Dine Mustafića rađen po scenariju Zlatka Topčića iz 2003. godine na međunarodnim filmskim festivalima odnosi nekoliko nagrada i postiže veliku gledanost. Uspjeh je imao i film Pjera Žalice Gori vatra, kao i njegov sljedeći projekt, film Kod amidže Idriza. U kategoriji kratkog filma valja izdvojiti film 10 minuta režisera Ahmeda Imamovića, koji je dobitnik nagrade "Najbolji kratki film Evrope" 2002. Posebnu pažnju dobio je film Grbavica režiserke Jasmile Žbanić, koji je nagrađen Zlatnim medvjedom na festivalu Berlinale 2006. Film Ostavljeni iz 2010. godine, režisera Adisa Bakrača i scenariste Zlatka Topčića osvaja nekoliko nagrada na međunarodnim filmskim festivalima, između ostalog Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu i Nagradu za režiju u Parizu.

Gastronomija

Tradicionalna jela su baklava, hurmašice, tufahije, sarma, ćevapi, halva, burek, tulumbe, pite (sirnica, zeljanica, krompiruša...). Danas tradicionalna jela se najčešće spremaju za praznike.

Religija

Careva džamija

Prisutnost tri religije u Bosni i Hercegovini imala je ogroman utjecaj na kulturni razvoj zemlje. Najznačajniji eksponat Zemaljskog muzeja u Sarajevu je sarajevska Hagada, tradicionalna jevrejska knjiga koju su Sefardi donijeli u Sarajevo po svom progonu iz Španije. Orijentalno naslijeđe Bosne i Hercegovine vidi se također i u brojnim impresivnim primjerima orjentalne, sakralne i svjetovne arhitekture, iako je dio objekata srušen ili uništen tokom vremena, posljednji put tokom rata u BiH 1992-95. Među najznačajnije objekte iz osmanlijskog perioda spadaju: Begova džamija i Careva džamija u Sarajevu, Aladža džamija u Foči, Ferhadija džamija u Banjoj Luci, džamije u Mostaru, Travniku i Livnu, te brojne druge sakralne objekte islamske kulture po cijeloj zemlji. Bosna i Hercegovina posebno je poznata i prema svojim mostovima iz osmanlijskog perioda, gdje posebno treba izdvojiti: Stari most u Mostaru, Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, Arslanagića most u Trebinju, te repliku Starog mosta u Mostaru u umanjenoj verziji na rijeci Bistrici u Livnu.

Franjevački samostan Fojnica
Most Mehmed-paše Sokolovića

Crkvena arhitektura Bosne i Hercegovine sastoji se od nekoliko stilova, ovisno od vremena u kojem je građena, odnosno kojem crkvenom krugu pripada. Tako bosanske katoličke crkve u gotovo cijeloj zemlji njeguju neki posebni "bosanski" stil vitkih zvonika sa visokim, kosim krovovima i tako se harmonično uklapaju u gradski ili seoski krajolik. Najpoznatije rimokatoličke crkve u Bosni izgrađene su u Sarajevu, Travniku, Bugojnu, Livnu, Jajcu i Bihaću, dok su najznačajniji samostani franjevačke provincije Bosna srebrena u Fojnici, Visokom, Kreševu, Kaknju i Livnu. Sakralni objekti rimokatoličke crkve u Hercegovini imaju uglavnom primorsko-mediteranski karakter (baš kao i pravoslavne crkve i objekti), građeni su od bijelog kamena, a odlikuje ih gotovo minimalistički stil, koji se u novijoj arhitekturi dijelom naslanja i na kubizam i savremene tokove crkvene arhitekture u svijetu. Ovdje su poznate Duvanjska bazilika u Tomislavgradu, te crkve i samostani u Širokom Brijegu, Čapljini i Mostaru.

Pravoslavne crkve, manastiri i objekti u sjevernijim dijelovima zemlje, pogotovo uz rijeku Drinu ne razlikuju se previše od sličnih crkvenih objekata u Srbiji, što upućuje na činjenicu da su ih gradili isti majstori. Ovi su se pak u dijelu srpske-crkvene arhitekture vodili principima crkvene gradnje na zapadnom Mediteranu, tako da pravoslavne crkve u Bosni imaju uvijek iznova slične motive, koji podsjećaju na gradnju u Italiji, Francuskoj i Dalmaciji. Najpoznatije pravoslavne crkve izgrađene u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli, Trebinju, Livnu i Bosanskoj Krupi. Novovjeki pravoslavni crkveni objekti po mnogim gradovima, pogotovo u Republici Srpskoj, danas nalikuju kopijama Sopoćana, Mileševa ili Gračanice ili su u skladu sa bizantskim stilom, tako da bosanskoj urbanoj arhitekturi daju novi pečat. Primjer je Crkva svetog Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu.

Mediji

U Bosni i Hercegovini izlazi nekoliko dnevnih listova. Nakon nekoliko desetljeća primat najtiražnijeg i najuticajnijeg dnevnog lista u državi od najstarijih dnevnih novina Oslobođenja preuzeo je sarajevski Dnevni Avaz. Od ostalih značajnijih dnevnih listova tu su još i banjalučke Nezavisne novine. Pored dnevnih novina u Bosni i Hercegovini se objavljuje i sedmična i periodična štampa, časopisi i magazini koji uglavnom obrađuju političke ali i sve druge aktualne teme. Najpoznatiji politički magazini su: BH Dani, Slobodna Bosna, Ljiljan, Start i drugi.

U Bosni i Hercegovini je uspostavljen javni radio-televizijski sistem, koji se sastoji od tri zasebne radio-televizije i to državne Radio-televizije Bosne i Hercegovine (BHTV 1 i BH Radio 1), te entitetskih emitera RTVFBiH (FTV i Radio FBiH) i Radiotelevizija Republike Srpske (RTRS). Medijsku sliku u zemlji upotpunjuje i nekoliko privatnih televizija: OBN, NTV Hayat i TV Pink, čiji zemaljski signal pokriva najveći dio teritorije BiH kao i nekoliko regionalnih radio-televizija čiji je program namijenjen stanovništvu određenih regija ili kantona.

Bosna i Hercegovina je jedna od država sa gustom mrežom državnih, entitetskih, kantonalnih, regionalnih i gradskih radio-stanica. Ipak specijalizirane radijske stanice sa specijaliziranim sadržajima još uvijek su u manjoj mjeri zastupljene u odnosu na konvencionalne i tradicionalne.

Filatelija

U Bosni i Hercegovini postoje tri nezavisna poštanska operatera sa samostalnim poštanskim izdanjima:

Ove pošte izdaju povremeno zajednička izdanja, kao i izdanja međunarodne filatelističke organizacije pod nazivom EUROPA.

Turizam

Prema projekcijama Svjetske turističke organizacije, Bosna i Hercegovina će u periodu između 1995. i 2020. imati treću najveću stopu rasta turizma u svijetu.

U 2012. godini, Bosnu i Hercegovinu je posjetilo 747.827 turista što je povećanje od 9% uz ostvarenih 1.645.521 noćenja što predstavlja rast od 9,4% u odnosu na prethodnu godinu. Od toga 58,6% je inostranih turista.[41]

Lonely Planet je 2006.godine, kada je rangirao najbolje gradove na svijetu, rangirao Sarajevo, glavni grad države i domaćina Zimskih olimpijskih igara iz 1984. godine, na 43. mjesto, poređenja radi ispred Dubrovnika (59. mjesto), Ljubljane (84), Bleda (90), Beograda (113) i Zagreba rangiranog na 135. mjestu.[42] Turizam u Sarajevu uglavnom je fokusiran na historijske, vjerske i kulturne aspekte. Lonely Planetov "Best In Travel" je 2010. godine nominirao Sarajevo među deset gradova koje treba posjetiti.[43]

Međugorje je postalo jedno od najpopularnijih mjesta kršćanskog hodočašća i preraslo u treće najvažnije vjersko mjesto u Evropi, koje svake godine posjeti više od milion ljudi. [44]

Sport

U Bosni i Hercegovini postoje mnogi sportski klubovi i udruženja koja se takmiče u različitim vrstama sporta. Neki od tih klubova su tokom svog postojanja ostvarili i na evropskom nivou vrijedne rezultate. Tako je banjalučki rukometni klub Borac 1976. godine postao evropski prvak u rukometu. Među evropskim prvacima u košarci našao se sarajevski klub Bosna u muškoj (1979) i tuzlansko Jedinstvo-Aida u ženskoj konkurenciji (1989). Fudbalski klubovi Sarajevo, Željezničar i Velež su među najpoznatijim iz ovog dijela Evrope. Neki značajniji bosanskohercegovački sportaši su Abas Arslanagić, Asim Ferhatović, Ivica Osim, Mirza Delibašić, Safet Sušić, Duško Bajević, Sergej Barbarez, Hasan Salihamidžić, Nenad Marković, Svetlana Kitić i Razija Mujanović.

Praznici

Državni praznici

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "Osnovne informacije o BiH". vijeceministara.gov.ba. Pristupljeno 6. 1. 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ https://web.archive.org/web/20110102211812/http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/0/25.html
  3. ^ a b c d "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ a b c d https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/bk.html
  5. ^ Lična karta BiH
  6. ^ a b Statistički godišnjak Federacije Bosne i Hercegovine iz 2009. godine
  7. ^ a b "Bosnia and Herzegovina". International Monetary Fund. Pristupljeno 2010-10-06. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  8. ^ "Distribution of family income – Gini index". The World Factbook. CIA. Pristupljeno 2009-09-01. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  9. ^ Paul Mojzes. Religion and the war in Bosnia. Oxford University Press, 2000, str. 22; "Medieval Bosnia was founded as an independent state (Banate) by Ban Kulin (1180-1204).".
  10. ^ Robert J. Donia, John V.A Fine (2005). Bosnia and Hercegovina: A Tradition Betrayed. C. Hurst & Co. Publishers., str. 71; In the Middle Ages the Bosnians called themselves "Bosnians" or used even more local (county, regional) names.
  11. ^ Pål Kolstø (2005). Myths and boundaries in south-eastern Europe. Hurst & Co., str. 120; ..medieval Bosnia was a country of one people, of the single Bosnian people called the Bošnjani, who belonged to three confessions.
  12. ^ http://www.insidefilm.com/europe.html
  13. ^ "The Language Situation in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina". Toronto Slavic Quarterly.
  14. ^ Field Listing – Coastline, The World Factbook, 2006-08-22
  15. ^ Rezultati općih izbora na stranici Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine
  16. ^ Koalicijske liste
  17. ^ Sazivi Vijeća ministara
  18. ^ "Ministarstvo odbrane BiH - Zadaci Oružanih snaga". http://www.mod.gov.ba. Pristupljeno 21. 5. 2018. Vanjski link u parametru |website= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  19. ^ "Evropska komisija - Kandidati i potencijalni kandidati za članstvo u EU". web.archive.org. Pristupljeno 21. 2. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  20. ^ Informacije o Bosni i Hercegovnini na web portalu Agencije za statistiku BiH
  21. ^ a b c d e f g h i j k l Procjena ukupnog broja prisutnih stanovnika po starosnoj i spolnoj strukturi, 30. juni 2012.Federalnog zavoda za statistiku
  22. ^ a b c d e f g h Procjena broja stanovnika u Bosni i Hercegovini Centra za društvena istraživanja "Analitika"
  23. ^ "Vanjskotrgovinska komora BiH - vanjskotrgovinska razmjena". http://komorabih.ba/. Pristupljeno 15. 5. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  24. ^ "Vanjskotrgovinska komora BiH - vanjskotrgovinska razmjena". http://komorabih.ba/. Pristupljeno 15. 5. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  25. ^ Odluka o utvrđivanju magistralnih puteva, Službeni list SFRJ 39/84 i 4/87
  26. ^ M1.8 na wegenwiki.nl (nl)
  27. ^ Kategorizacija cesta Federacije Bosne i Hercegovine
  28. ^ Odluka o razvrstavanju cesta u autoceste i brze ceste, magistralne ceste i regionalne ceste, Vlada Federacije Bosne i Hercegovine
  29. ^ http://www.zrs-rs.com/index.php/kompanija/o-nama
  30. ^ "Međunarodni aerodrom Sarajevo - Statistika". http://www.sarajevo-airport.ba. Pristupljeno 26. 1. 2018. Vanjski link u parametru |publisher= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  31. ^ "Međunarodni aerodrom Tuzla- Statistika o broju putnika". www.tuzla-airport.ba. Pristupljeno 26. 1. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  32. ^ Uredbe o Popisu stanovništva u Bosni i Hercegovini 2103 godine
  33. ^ BiH priprema popis stanovništva, nejasno pitanje o nacionalnosti Članak na portalu tportal.hr o Popisu 2013. godine
  34. ^ Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini
  35. ^ Odluke 36. sjednice Vijeća ministara Bosne i Hercegovine
  36. ^ "Popis stanovništva, kućanstava i stanova u Bosni i Hercegovini 2013" (PDF). www.popis.gov.ba. Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. 2019. Pristupljeno 5. 3. 2024. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  37. ^ Ignacije Gavran, Suputnici bosanske povijesti, Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2010.
  38. ^ http://www.rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=81:gazi-husrev-begova-medresa&catid=66&Itemid=223
  39. ^ http://www.sarajevo.ba/en/stream.php?kat=145
  40. ^ a b c http://www.mcp.gov.ba/org_jedinice/sektor_obrazovanje/osnovne_inf/?id=2021
  41. ^ "Statistika Turizma" [Tourism Statistics] (PDF) (pdf). Agency for statistics of Bosnia and Herzegovina. Pristupljeno 4 July 2015. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  42. ^ "Lonely Planet: Sarajevo 43th [sic] Best City in the World". Bosnia Travel. Arhivirano s originala, 23 February 2007. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  43. ^ "Press Centre & Lonely Planet Reveals Its Best Destinations, Journeys & Experiences for 2010". Lonely Planet. 2 November 2009. Arhivirano s originala, 6 November 2010. Pristupljeno 4 January 2011. Nepoznati parametar |deadurl= zanemaren (prijedlog zamjene: |url-status=) (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  44. ^ RomeReports: Visionaries of Medjugorje may appear before the Vatican.

Napomene

  1. ^ U Ustavu BiH nisu navedeni službeni jezici, ustavi entiteta navode tri službena jezika

Vanjski linkovi

Šablon:Wiki članak