Razlika između verzija stranice "Rumunija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
→‎Kultura: adna joo
Red 142: Red 142:
{{Proširiti sekciju}}
{{Proširiti sekciju}}


== Reference ==
== Reference ADNA JOO ==
{{refspisak}}
{{refspisak}}



Verzija na dan 2 decembar 2018 u 18:18

Rumunija
România
Zastava Rumunije Grb Rumunije
Zastava Grb
Himna"Deşteaptă-te, române!" ("Probudite se, Rumuni")

Položaj Rumunije na karti
Položaj Rumunije
Glavni grad Bukurešt
44°25′N 26°06′E / 44.417°N 26.100°E / 44.417; 26.100
Službeni jezik rumunski
Državno uređenje Republika
Traian Băsescu
Victor Ponta
Zakonodavstvo
Nezavisnost
• Priznato
13. juli 1878
Površina
• Ukupno
238.392 km2 (82)
• Vode (%)
3.0
Stanovništvo
• Ukupno
19.599.506[1][2] (50)
82/km2 
BDP (PKM) 2010
• Ukupno
$254 160 biliona 
$11 860 
Gini (2008) 32 
HDI (2010) 0,767 (visok
Valuta Lev (RON)
Vremenska zona EET (UTC+2)
- ljeti EEST (UTC+3)
Topografija
Moldoveanu
2 544 m
Dunav
? km
Pozivni broj +40
Internetska domena .ro

Rumunija (rumunski: România) jest unitarna polupredsjednička država koja se nalazi u jugoistočnoj Evropi. Graniči se sa Ukrajinom i Moldavijom na sjeveroistoku, Mađarskom i Srbijom na zapadu, Bugarskom na jugu, a na istoku izlazi na Crno more. Prostire se na 238.392 km2 i ima umjereno kontinentalnu klimu. Sa svojih 19.940.000 stanovnika je sedma najmnogoljudnija država članica Evropske unije. Njen glavni i najveći grad Bukurešt je šesti najveći grad Evropske unije. Dunav, druga najveća rijeka Evrope, protiče kroz Rumuniju.

Moderna Rumunija se pojavila unutar teritorija antičke rimske provincije Dakije, a formirana je 1859. godine preko personalne unije kneževina Moldavije i Vlaške. Nova država, službeno nazvana Rumunija od 1866. godine, je stekla nezavisnost od Osmanlijskog carstva 1877. godine. Nakon Prvog svjetskog rata, Transilvanija, Bukovina i Besarabija su pripojene suverenoj Kraljevini Rumuniji. Tokom Drugog svjetskog rata, Rumunija je bila saveznik nacističke Njemačke, boreći se protiv Sovjetskog saveza do 1944. godine, kada se pridružuje silama Alijanse nakon što su je okupirale snage Crvene armije. Nakon rata Rumunija je postala socijalistička država i član Varšavskog pakta. Nakon revolucije 1989. godine, Rumunija je započela tranziciju ka demokratiji i kapitalističkoj tržišnoj ekonomiji.

Nakon brzog ekonomskog rasta 2000ih, rumunska ekonomija se pretežno zasnovana na uslugama, a proizvođač je i izvoznik mašina i električne energije, sa kompanijama poput Automobili Dacia i OMV Petrom. Rumunija je članica NATO-a od 2004. godine, a Evropske unije od 2007. godine. Oko 90% stanovništva se izjašnjavaju kao pravoslavci, te govore rumunski jezik. Uz bogatu kulturnu historiju, Rumunija je bio dom utjecajnih umjetnika, muzičara, izumitelji i sportista, i ima razne turističke atrakcije.

Historija

Glavni članak: Historija Rumunije

Rana historija

Glavni članak: Antička Rumunija, Dakija, Dakija (rimska provincija)

Najstariji tragovi postojanja ljudi u Evropi su otkriveni u Pećini sa kostima (rumunski: Peștera cu Oase) koja se nalazi na teritoriji današnje Rumunije. Stari su oko 42.000 godina i predstavljaju najstarije ostatke Homo sapiensa u Evropi. Prije rimskog osvajanja Dakije, teritorija između rijeka Dunav i Dnjestar je bila naseljena raznim tračanskim narodima, uključujući Dačane i Gete. Herodot, u svom djelu "Histories", navodi vjerske razlike između Geta i drugih Tračana. Međutim, prema Strabonu, Dačani i Geti su govorili istim jezikom. Cassius Dion skreće pažnju na kulturnu sličnost između njih. Također, postoji i akademski spor oko toga da li su Dačani i Geti bili isti narod.

Rimski prodor 106. godine za vrijeme cara Trajana rezultirao je da Dakija postane rimska provincija pod nazivom "Dacia Felix". Rimska vladavina je trajala 165 godina. U ovom periodu pokrajina je u potpunosti integrisana u Rimsko carstvo, a značajan dio stanovništva je došao iz drugih pokrajina. Rimljani su uveli latinski jezik, ali je intenzivna romanizacija izrodila proto-rumunski jezik. Provincija je bila bogata rudama (posebno zlata i srebra u mjestima kao što su Alburnus Maior). Rimske trupe su se povukle iz Dakije 271. godine nakon napada raznih migrantskih naroda.

Srednji vijek

Glavni članci: Rumunija u ranom srednjem vijeku i Rumunija u srednjem vijeku

U srednjem vijeku, rumuni su živjeli u tri rumunske kneževine: Vlaškoj, Moldaviji i Transilvaniji. Postojanje nezavisnog rumunskog vojvodstva Transilvanije u 9. stoljeću se spominje u Gesta Hungarorumu, ali od 11. stoljeća Transilvanija je postala autonomna od Kraljevine Ugarske. Osim Transilvanije, postojale su male lokalne kneževine Vlaška i Moldavija sa različitim stepenima nezavisnosti i razvitka, koje su se u 14. stoljeću za vrijeme Basaraba I i Bogdana I suočile sa opasnošću od Osmanlijskog carstva.

Osmanlijska Vlaška

Savremena Rumunija je nastala kada su se države Moldavija i Vlaška ujedinile 1859. i postale nezavisne 1877. Država je proširena nakon Prvog svjetskog rata kada su Transilvanija, Bukovina i Besarabija pripojene Rumuniji.

Dijelovi Rumunije su pripojeni Sovjetskom Savezu 1940. koji su danas većinom dijelovi Moldavije, a mali dio tih teritorija danas pripada Ukrajini. Nakon Drugog svjetskog rata, Rumunija je postala socijalistička država pod pritiskom Sovjetskog Saveza.

Nakon dugih decenija, vlast predsjednika Nikolaja Čaušeskua (Nicolae Ceauşescu) se završila ustankom krajem 1989., iako se i danas bivši komunisti, kao reformisani socijaldemokrati, i danas nalaze u demokratski izabranim vladama.

Vlada

Rumunija je demokratska republika. Zakonodavna grana Rumunije vlasti čini dva vijeća, Senat (Senat) sa 140 senatora i Vijeće zastupnika (Camera Deputaţilor) sa 345 poslanika. Članovi oba vijeća se biraju na neposrednim izborima svake četiri godine.

Predsjednik, glava izvršne vlasti, se također bira neposrednim glasanjem na period od pet godina (do 2004. se birao na četiri godine). Predsjednik daje mandat premijeru koji predlaže ministre, koje imenuje parlament.

Administrativna podjela

Podjela Rumunije na okruge

Rumunija je administrativno podijeljena u 41 okruga (judeţe) i teritoriju glavnog grada Bukurešta (Bucureşti).

Najranija podjela Rumunije na okruge javlja se krajem 14. vijeka kada su Kneževina Vlaška, koja je obuhvatala današnju rumunsku južnu regiju Vlašku i Kneževina Moldavija bile podijeljene na județe tj. okruge.

Trenutna administrativna podjela je aktuelna od 1968. godine, uz vrlo male izmjene od kojih se zadnja desila 1997. godine.

Prema podacima popisa iz 2011. godine, prosječna populacija rumunskog okruga iznosi 445.000 stanovnika pri čemu je okrug Iași najmnogoljudniji sa 772.000 stanovnika dok je okrug Covasna sa oko 210.000 stanovnika najmanji.

Prosječna površina okruga je 5.809 km2. Najveći okrug je Timiș sa 8.697 km2 dok je najmani Ilfov sa površinom od samo 1.583 km2. Grad Bukurešt, koji se ne ubraja u okruge ali ima isti status kao i okruzi, je istovremeno i najmnogoljudnija administrativna jedinica Rumunije (1.883.425 stanovnika) i površinski najmanja sa površinom od 228 km2.

Okruzi su uglavnom nazvani po svome najznačajnijem gradu koji je ujedno i administrativni centar ili po historijskom nazivu, odnosno geografskom toponimu od kojih je najčešće naziv neke od rijeka.

Geografija

Veliki dio granice Rumunije sa Srbijom i Bugarskom čini rijeka Dunav. U Dunav se također ulijeva i Prut koji čini granicu sa Moldavijom.

Karpati dominiraju zapadnim dijelovima Rumunije, sa vrhovima koji dosežu i do 2500 metara, sa najvišim vrhom Moldoveanu (Moldoveanu) visine 2544 metra.

Najveći gradovi su glavni grad Bukurešt (Buchureşti), zatim Brašov (Braşov), Temišvar (Timişoara), Kluž-Napoka (Cluj-Napoca), Konstanca (Constanţa), Krajova (Craiova) i Jaši (Iaşi).

Privreda

Nakon raspada Sovjetskog Bloka u periodu 1989.-91., Rumunija je ostala sa zastarjelom industrijom i industrijskim i proizvodnim kapacitetima koji uopće ne odgovaraju uvjetima i potrebama zemlje.

U februaru 1997., u Rumuniji počinje detaljna makroekonomska stabilizacija i strukturalna reforma, ali u tom periodu tranzicije dolazi do čestih zaustavljanja i nastavljanja reformi koji ne doprinose brzom oporavku zemlje. Program restruktuiranja podrazumjeva postavljanje na noge i prodaju velikih industrijskih postrojenja i promjene u poljoprivrednom i finansijskom sektoru.

Rumunska nestabilna ekonomska situacija se ipak vremenom mijenja u makoroekonomski stabilnu, sa velikim privrednim rastom i sve manjom nezaposlenošću.

Rumunija je postigla sporazum sa MMF-om u augustu 2004. o kreditu od 547 miliona $, ali dobijanje druge tranše je odgođeno za oktobar jer postoje neslaganja u budžetskim rashodima zemlje.

2002. i 2003. godina su uspješne ekonomske godine sa rastom BNP-a od 4.5 % godišnje. U prvoj polovini 2004. godine, rast je bio čak 6.6 % što je najveći rast u regionu, a u 2005. se predviđa da će biti 7-8 %. Prosječna bruto plaća u Rumuniji (za april 2004.) je 8.292.762 leja (oko 200 eura) i u porastu je u odnosu na prethodni mjesec za 7.8 %. Prosječna plaća početkom 2004. godine je bila 5.969.555 leja.

Nezaposlenost u Rumuniji je u 2004. pala na 6.2 %, što je čak vrlo malo u odnosu na neke zemlje zapadne Evrope.

Nakon što je u decembru 1999. godine pozvana da počne pregovore o pridruživanju EU, zajedno sa Bugarskom, Rumunija je 1. januara 2007. postala članica Evropske Unije.

Stanovništvo

  • Vjeroispovjesti (procjena za 2002.):
    • pravoslavci (svih denominacija) 87%
    • protestanti 6,8%
    • rimokatolici 5,6%
    • ostali (uglavnom muslimani) 0,4%
    • neizjašnjeni 0,2%

Zvanični jezik Rumunije je rumunski (Limbă Româna ili samo Româna), romanski jezik iz italske podgrupe indoevropskih jezika.

Kultura

Reference ADNA JOO

Vanjski linkovi