Razlika između verzija stranice "Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
m dopuna organizacije
Red 9: Red 9:
Sud je prvobitno predložio njemački ministar vanjskih poslova [[Klaus Kinkel]].<ref>Hazan, Pierre. 2004. ''Justice in a Time of War: The True Story Behind the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia.'' College Station: Texas A & M University Press<!-- ISBN/ISSN, page(s) needed --></ref> Do 25. maja 1993., međunarodna zajednica je pokušala da diplomatski, vojno, politički, ekonomski kao i Rezolucijom 827 izvrši pritisak na vođe bivših jugoslovenskih republika putem pravnih sredstava. Rezolucija 827 od 25. maja 1993. odobrila je izvještaj generalnog sekretara S/25704 i usvojila Statut Međunarodnog suda koji mu je pridružen, formalno formirajući MKSJ. Sudu je dodijeljena nadležnost nad četiri grupe zločina počinjenih na teritoriji [[SFRJ|bivše SFR Jugoslavije]] od 1991. godine: teška kršenja [[Ženevske konvencije|Ženevskih konvencija]], [[Ratno pravo|kršenja zakona i običaja rata]], počinjenog [[Genocid|genocida]] i [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]]. Maksimalna kazna koju je sud mogao izreći bila je doživotna kazna zatvora.
Sud je prvobitno predložio njemački ministar vanjskih poslova [[Klaus Kinkel]].<ref>Hazan, Pierre. 2004. ''Justice in a Time of War: The True Story Behind the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia.'' College Station: Texas A & M University Press<!-- ISBN/ISSN, page(s) needed --></ref> Do 25. maja 1993., međunarodna zajednica je pokušala da diplomatski, vojno, politički, ekonomski kao i Rezolucijom 827 izvrši pritisak na vođe bivših jugoslovenskih republika putem pravnih sredstava. Rezolucija 827 od 25. maja 1993. odobrila je izvještaj generalnog sekretara S/25704 i usvojila Statut Međunarodnog suda koji mu je pridružen, formalno formirajući MKSJ. Sudu je dodijeljena nadležnost nad četiri grupe zločina počinjenih na teritoriji [[SFRJ|bivše SFR Jugoslavije]] od 1991. godine: teška kršenja [[Ženevske konvencije|Ženevskih konvencija]], [[Ratno pravo|kršenja zakona i običaja rata]], počinjenog [[Genocid|genocida]] i [[Zločin protiv čovječnosti|zločina protiv čovječnosti]]. Maksimalna kazna koju je sud mogao izreći bila je doživotna kazna zatvora.


== Tužioci ==
== Organizacija ==
=== Tužioci ===
{{starost}}
U vrijeme raspuštanja suda, u Sudu je bilo sedam stalnih i jedan ad hoc sudija. Tokom rada Suda imenovano je ukupno 86 sudija iz 52 države članice Ujedinjenih nacija. Od tih sudija, stalnih sudija je bilo 51, 36 sudija ''ad litem'' (sudija dodijeljen za određeni postupak) i jedan je bio ''ad hoc'' sudija s tim da je jedan sudija istovremeno bio i stalni i ad litem sudija, a drugi je služio i kao stalni i ad hoc sudija.
*[[Loiuse Arbour]]
*[[Richard Goldstone]]


Članice UN-a i države posmatrači su generalnom sekretaru UN-a mogle predložiti za sudiju do dva kandidata različitih nacionalnosti. Generalni sekretar UN-a je ovu listu dostavljao Vijeću sigurnosti UN-a koje je odabralo od 28 do 42 kandidata nakon čega se o izboru kandidata raspravljalo na Generalnoj skupštini UN-a. Generalna skupština UN je imala zadatak da izabere 14 sudija sa liste predloženih kandidata. Mandat sudija je trajao četiri godine s mogućnošću reizbora. Generalni sekretar UN-a imenovao je zamjene u slučaju upražnjenog mjesta za preostali period mandata.
Predviđeno je da prestane s postojanjem [[2010|2017]]. godine.<ref>{{cite web|url=http://wayback.archive.org/web/20160401150934/http://www.starmo.ba/regija2/item/27673-icty-najavio-prestanak-rada-sredinom-2017-godine.html|title=ICTY najavio prestanak rada sredinom 2017. godine|last=M.J.|website=wayback.archive.org|accessdate=1. 4. 2016}}</ref>

Dana 21. oktobra 2015. godine, za sudiju MKSJ-a izabran je sudija Malte Carmel Agius, za potpredsjednika izabran je kineski sudija Liu Daqun. Funkcije su preuzeli 17. novembra iste godine. Njihovi prethodnici su bili Antonio Cassese iz Italije (1993–1997), Gabrielle Kirk McDonald iz SAD-a (1997–1999), Claude Jorda iz Francuske (1999–2002), Theodor Meron iz SAD-a (2002–2005), Fausto Pocar iz Italije (2005–2008), Patrick Robinson sa Jamajke (2008–2011) i Theodor Meron (2011–2015).


== Također pogledajte ==
== Također pogledajte ==

Verzija na dan 19 februar 2019 u 15:24

Zastava Međunarodnog krivičnog suda ispred zgrade tribunala u Hagu

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ, engleski: International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia - ICTY,[1] također: Haški tribunal) jest skraćeni naziv za Međunarodni krivični sud za progon osoba odgovornih za ozbiljne povrede humanitarnog prava na teritorijima bivše Jugoslavije od 1991. godine, tijelo Ujedinjenih nacija ovlašteno da vodi sudske postupke za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije. Sud djeluje kao ad hoc tijelo i ima sjedište u Den Haagu. Osnovan Rezolucijom 827 Vijeća sigurnosti UN 25. maja 1993. godine.[2] Najteža moguća kazna koju može izreći jest doživotni zatvor.

Osnivanje

U oktobru 1992. Rezolucijom 792 formirana je Specijalna komisija koja je trebalo da prikupi dokaze o zločinima u bivšoj Jugoslaviji.[3]

Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija br. 808 od 22. februara 1993. odlučeno je da se uspostavi međunarodni sud za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine.

Sud je prvobitno predložio njemački ministar vanjskih poslova Klaus Kinkel.[4] Do 25. maja 1993., međunarodna zajednica je pokušala da diplomatski, vojno, politički, ekonomski kao i Rezolucijom 827 izvrši pritisak na vođe bivših jugoslovenskih republika putem pravnih sredstava. Rezolucija 827 od 25. maja 1993. odobrila je izvještaj generalnog sekretara S/25704 i usvojila Statut Međunarodnog suda koji mu je pridružen, formalno formirajući MKSJ. Sudu je dodijeljena nadležnost nad četiri grupe zločina počinjenih na teritoriji bivše SFR Jugoslavije od 1991. godine: teška kršenja Ženevskih konvencija, kršenja zakona i običaja rata, počinjenog genocida i zločina protiv čovječnosti. Maksimalna kazna koju je sud mogao izreći bila je doživotna kazna zatvora.

Organizacija

Tužioci

U vrijeme raspuštanja suda, u Sudu je bilo sedam stalnih i jedan ad hoc sudija. Tokom rada Suda imenovano je ukupno 86 sudija iz 52 države članice Ujedinjenih nacija. Od tih sudija, stalnih sudija je bilo 51, 36 sudija ad litem (sudija dodijeljen za određeni postupak) i jedan je bio ad hoc sudija s tim da je jedan sudija istovremeno bio i stalni i ad litem sudija, a drugi je služio i kao stalni i ad hoc sudija.

Članice UN-a i države posmatrači su generalnom sekretaru UN-a mogle predložiti za sudiju do dva kandidata različitih nacionalnosti. Generalni sekretar UN-a je ovu listu dostavljao Vijeću sigurnosti UN-a koje je odabralo od 28 do 42 kandidata nakon čega se o izboru kandidata raspravljalo na Generalnoj skupštini UN-a. Generalna skupština UN je imala zadatak da izabere 14 sudija sa liste predloženih kandidata. Mandat sudija je trajao četiri godine s mogućnošću reizbora. Generalni sekretar UN-a imenovao je zamjene u slučaju upražnjenog mjesta za preostali period mandata.

Dana 21. oktobra 2015. godine, za sudiju MKSJ-a izabran je sudija Malte Carmel Agius, za potpredsjednika izabran je kineski sudija Liu Daqun. Funkcije su preuzeli 17. novembra iste godine. Njihovi prethodnici su bili Antonio Cassese iz Italije (1993–1997), Gabrielle Kirk McDonald iz SAD-a (1997–1999), Claude Jorda iz Francuske (1999–2002), Theodor Meron iz SAD-a (2002–2005), Fausto Pocar iz Italije (2005–2008), Patrick Robinson sa Jamajke (2008–2011) i Theodor Meron (2011–2015).

Također pogledajte

Reference

  1. ^ "About the ICTY | International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia". www.icty.org. Pristupljeno 1. 4. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju" (PDF). Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju. Fond za humanitarno pravo. 1. 4. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  3. ^ Pašić, Nikola (4. 7. 1997). "HAŠKI SUD NIJE NORMALAN". NIN-ova arhiva (jezik: srpski). NIN. Pristupljeno 13. 4. 2018. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ Hazan, Pierre. 2004. Justice in a Time of War: The True Story Behind the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. College Station: Texas A & M University Press

Vanjski linkovi


Nedovršeni članak Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.