Razlika između verzija stranice "Italijanski jezik"

Italijanski / talijanski
Italiano
Italijanski / talijanski ; Italiano
Regije govorenja	Uglavnom Zapadna Evropa
Države govorenja	Italija i 29 drugih država
Jezička porodica	Italijanski / talijanski;
Broj govornika	materinji jezik: oko 69 milion;
Službeni status
Služben u	Italija, Švicarska, San Marino
Regulator(i)	Accademia della Crusca
Jezički kod
ISO 639-1	it
ISO 639-2 / 5	ita
	Također pogledajte:; Jezik \| Jezičke porodice \| Spisak jezika

Pregled historije

[pregledana izmjena]

← Starija izmjena Novija izmjena →

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

U redovima

Verzija na dan 5 mart 2019 u 16:06

Italijanski^[1] jezik (italijanski: italiano ili lingua italiana) je romanski jezik koji govori preko 70 miliona ljudi, od kojih većina živi u Italiji. Standardni italijanski temelji se na firentinskom narječju, mada je općeprihvaćeno mišljenje da italijanski jezik vodi porijeklo iz Firenci obližnjeg grada Siene (Siena). Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao latinski (za razliku od drugih romanskih jezika, kao francuski i španski). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Italijanski se piše latinicom.

Italijanski je službeni jezik u Italiji i San Marinu, te u švicarskim kantonima Ticino i Grigioni. Italijanski je uz latinski drugi službeni jezik u Vatikanu, uz slovenski je služben i u slovenskim primorskim općinama Koper, Izola i Piran, te se uz hrvatski koristi i u Istri gdje živi italijanska manjina. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u Luksemburgu, SAD-u i Australiji. Također je široko razumljiv i podučavan na Malti, gdje je bio jedan od službenih jezika do 1934. kad ga je zamijenio engleski. Mnogo manje se govori u bivšim afričkim kolonijama Italije, kao što su Somalija, Libija i Eritreja.

Italijanski je peti po redu jezik na svijetu koji se uči u školama (poslije engleskog, francuskog, španskog i njemačkog).

Abeceda i glasovi

Italijanska abeceda ima 21 slovo. U usporedbi sa bosanskim, nedostaju j, k, č, š , ž, a dodano je slovo q. Kao u bosanskom, samoglasnici su a e i o u, a ostalo su suglasnici.

Neki italijanski glasovi se zapisuju drugačije nego kod nas, npr:

đ = gi
dz = z
nj = gn
gli = lj

Italijansko slovo c se čita k ili č. Ako slovo slijedi a o u ili suglasnik, onda je k. Ako slovo slijedi i ili e, onda se čita č. Kada hoćemo čitati k ispred i i e, moramo pisati chi ili che. To je jedina upotreba slova h u italijanskom jeziku. Obratno, kada hoćemo čitati ča čo ču, moramo pisati cia cio ciu. Potpuno jednako pravilo vrijedi za g, koje se ispred i i e pretvara u dž.

pišemo. . . . . . .	čitamo
ca - ga	ka - ga
che - ghe	ke - ge
chi - ghi	ki - gi
co - go	ko - go
cu - gu	ku - gu
cia - gia	ća - đe
ce - ge	će - đe
ci - gi	ći - đi
cio - gio	ćo - đo
ciu - giu	ću - đu

Italijansko slovo z se čita slično našem c, s tim da postoji malo razlika jer se prilikom izgovora jezik postavlja odmah iza dva prednja zuba, dok je pri izgovoru našeg slova "c" malo udaljeniji.

Italijansko slovo s se čita s u svim oblicima, osim između dva samoglasnika, kada se čita z (rosa čitaj roza).

Naš glas š se na italijanskom piše sci, sa sličnim pravilom koje vrijedi za k/č:

pišemo	čitamo
scia	ša
sce	še
sci	ši
scio	šo
sciu	šu

Slovo q stoji uvijek ispred u i samoglasnikom. Jedini mogući izuzeci su qua que qui quo, kad čitamo kuà kuè kuì kuò (nikada kva kve kvi kvo, premda bi nam to bilo lakše izgovoriti).

Naglasak

Kada je u italijanskom naglasak (accento) na zadnjem slogu, nalazi se na zadnjem samoglasniku, i treba ga označiti s kvačicom suprotno od ć (à,è,ì,ò,ù). U sredini riječi naglasak ne pišemo.

Važno mjesto u italijanskom jeziku ima apostrof "'" (apostrofo), koji nadomješta ispuštene samoglasnike na kraju riječi. Tako naprimjer ne smijemo pisati quella amica (= ova prijateljica), nego quell'amica; upotreba apostrofa je obavezna.

Član

Član (articolo) je promjenjiva vrsta riječi koja stoji uz imenicu i prati njen rod i broj, i koja ne postoji u bosanskom jeziku. Član može biti određeni ili neodređeni. Određeni član (il" za muški rod) i ( "la za ženski rod) obično prevodimo sa taj-to, a neodređeni (un, una) sa neki-neka. Primjer: il cavallo znači taj konj ili konj, o kojem govorimo; un cavallo je neki konj ili konj, o kojem nemamo podataka. Osim muškog člana "il" postoji još i član "lo" koji je stavlja ispred svih riječi muškog roda koje počinje sa slovom "s" iza kojeg slijedi suglasnik (primjer "lo scolaro" - učenik) i sa slovom "z" ("lo zaino" - ruksak).

Italijanski kao službeni jezik

Italijanski u modernoj Italiji

Italijanskim jezikom govori velika većina stanovnika Italije. Osim toga ovim jezikom se koriste različite starosne skupine u svim komunikacijskim sredinama, kako neformalnim (komunikacija unutar porodice i prijatelja) tako i formalnim (javni razgovori i službeni dokumenti).

U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.

Prema ispitivanjima "ISTAT" iz 2006. godine, uzimajući u obzir 24.000 porodica u Italiji (što pretpostavlja okvirno 54.000 ispitanika), 72,8% ispitanika je izjavilo da koristi "samo ili većinom" italijanski jezik u razgovorima sa individuama izvan vlastite porodice, dok je 19% ispitanika izjavilo da govori "italijanskim jezikom i lokalnim dijalektom". U istoj studiji italijanskog Instituta za statistiku 5,4% ispitanika izjavilo je da govori "samo ili većinom" lokalnim dijalektom italijanskog jezika, te je naposlijetku 1,5% ispitanika izjavilo da u komunikaciji sa osobama izvan porodice koristi "drugi jezik/jezike". Treba uzeti u obzir da je suma četiri gore navedena odgovora iz studije jednaka 98,7% te da se 1,3% ispitanika nisu izjasnili.^[2]

Rasprostranjenost i svakodnevno korištenje regionalnih dijalekata je također u funkciji regionalnog porijekla govornika prema istraživanju nacionalnog Instituta za statistiku - ISTAT.^[3]

Italijanski u modernoj Švicarskoj

Italijanski je jedan od četiri službena jezika Švicarske. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine italijanskim kao maternjim jezikom govori preko 600.000 stanovnika, odnosno 8.3% ukupnog stanovništva. Od gore navedene brojke ukupnog stanovništva koje govori italijanski kao maternji jezik većina jesu stanovnici Kantona Ticino, gdje je italijanski ne samo jedini službeni jezik, već i maternji jezk za 87.7% populacije. Važnost italijanskog jezika je prepoznata već u prvom ustavu iz 1848. godine (prvi ustav koji defiše Švicarsku kao federalnu državu) time što je prema članu 4 gore navedenog ustava navedeno: "Službeni jezici sono njemački, francuski, italijanski i retoromanski jezik".

Reference

^ Halilović, Senahid. Pravopis bosanskoga jezika, Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 13., 108. i 271.
^ ISTAT - Instituto nazionale di statistica (30. 10. 2012). "La lingua italiana, i dialetti e le lingue straniere". web.archive.org. Pristupljeno 2. 3. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
^ ISTAT. "Korištenje italijanskog jezika, dijalekata i stranih jezika" (PDF). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Italijanski jezik

LearnItaliano.net

[1] Halilović, Senahid. Pravopis bosanskoga jezika, Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 13., 108. i 271.

[2] ISTAT - Instituto nazionale di statistica (30. 10. 2012). "La lingua italiana, i dialetti e le lingue straniere". web.archive.org. Pristupljeno 2. 3. 2019. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[3] ISTAT. "Korištenje italijanskog jezika, dijalekata i stranih jezika" (PDF). CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

[1]

[2]

[3]

@@ Red 105: / Red 105: @@
 === Italijanski u modernoj Italiji ===
-Italijanskim jezikom govori velika većina stanovnika Italije. Osim toga ovim jezikom se koriste različite starosne skupine u svim komunikacijskim sredinama, kako neformalnim (komunikacija unutar porodice i prijatelja) tako i formalnim (javni razgovori i službeni dokumenti).[[Datoteka:Frequency of Dialect Use in Italy (2015).svg|mini|Učestalost korištenja lokalnog dijalekta]]U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.
+Italijanskim jezikom govori velika većina stanovnika [[Italija|Italije]]. Osim toga ovim [[Jezik|jezikom]] se koriste različite starosne skupine u svim komunikacijskim sredinama, kako neformalnim (komunikacija unutar porodice i prijatelja) tako i formalnim (javni razgovori i službeni dokumenti).[[Datoteka:Frequency of Dialect Use in Italy (2015).svg|mini|Učestalost korištenja lokalnog dijalekta]]U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.
 Prema ispitivanjima "ISTAT" iz 2006. godine, uzimajući u obzir 24.000 porodica u Italiji (što pretpostavlja okvirno 54.000 ispitanika), 72,8% ispitanika je izjavilo da koristi "samo ili većinom" italijanski jezik u razgovorima sa individuama izvan vlastite porodice, dok je 19% ispitanika izjavilo da govori "italijanskim jezikom i lokalnim dijalektom". U istoj studiji italijanskog Instituta za statistiku 5,4% ispitanika izjavilo je da govori "samo ili većinom" lokalnim dijalektom italijanskog jezika, te je naposlijetku 1,5% ispitanika izjavilo da u komunikaciji sa osobama izvan porodice koristi "drugi jezik/jezike". Treba uzeti u obzir da je suma četiri gore navedena odgovora iz studije jednaka 98,7% te da se 1,3% ispitanika nisu izjasnili.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20121030180855/http://www3.istat.it/salastampa/comunicati/non_calendario/20070420_00/|title=La lingua italiana, i dialetti e le lingue straniere|last=ISTAT - Instituto nazionale di statistica|first=|date=30. 10. 2012|website=web.archive.org|publisher=|accessdate=2. 3. 2019}}</ref>
 [[Datoteka:Sprachen CH 2000 IT.png|mini|487x487piksel|Jezici Švicarske - kantoni obilježeni ljubičastom imaju italofonu većinu]]
@@ Red 111: / Red 111: @@
 === Italijanski u modernoj Švicarskoj ===
-Italijanski je jedan od četiri službena jezika Švicarske. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine italijanskim kao maternjim jezikom govori preko 600.000 stanovnika, odnosno 8.3% ukupnog stanovništva. Od gore navedene brojke ukupnog stanovništva koje govori italijanski kao maternji jezik većina jesu stanovnici Kantona Ticino, gdje je italijanski ne samo jedini službeni jezik, već i maternji jezk za 87.7% populacije. Važnost italijanskog jezika je prepoznata već u prvom ustavu iz 1848. godine (prvi ustav koji defiše Švicarsku kao federalnu državu) time što je prema članu 4 gore navedenog ustava navedeno: "Službeni jezici sono [[Njemački jezik|njemački]], [[Francuski jezik|francuski]], italijanski i [[Retoromanski jezik|retoromanski jezik]]".
+Italijanski je jedan od četiri službena jezika Švicarske. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine italijanskim kao maternjim jezikom govori preko 600.000 stanovnika, odnosno 8.3% ukupnog stanovništva. Od gore navedene brojke ukupnog stanovništva koje govori italijanski kao maternji jezik većina jesu stanovnici [[Ticino|Kantona Ticino]], gdje je italijanski ne samo jedini službeni jezik, već i maternji jezk za 87.7% populacije. Važnost italijanskog jezika je prepoznata već u prvom ustavu iz 1848. godine (prvi ustav koji defiše Švicarsku kao federalnu državu) time što je prema članu 4 gore navedenog ustava navedeno: "Službeni jezici sono [[Njemački jezik|njemački]], [[Francuski jezik|francuski]], italijanski i [[Retoromanski jezik|retoromanski jezik]]".
 <br />