Razlika između izmjena na stranici "Italijanski jezik"

Idi na navigaciju Idi na pretragu
Dodano 1.335 bajtova ,  prije 2 godine
Prisustvo italijanskog jezika u Hrvatskoj, neke manje stvari glede broja govornika italijanskog u svijetu prema istraživanjima Ethnologue-a.
(Prisustvo italijanskog jezika u Hrvatskoj, neke manje stvari glede broja govornika italijanskog u svijetu prema istraživanjima Ethnologue-a.)
|države=[[Italija]] i 29 drugih država
|regije=Uglavnom [[Zapadna Evropa]]
|govornici=materinji64 jezik:miliona<br oko/> 69kao milionmaternji, preko 3 miliona<br /> kao drugi jezik
|rang=19-20.
|jezička porodica=[[indoevropski jezici|indoevropski]]<br />
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;[[italodalmatinski jezici|italodalmatinski]]<br />
&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;'''italijanski'''
|država=[[Evropska Unija]], [[Italija]], [[Švicarska]], [[San Marino]], [[Vatikan]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]], [[Suvereni malteški vojni red]]
|ustanova= [[Accademia della Crusca]]
|iso1=it|iso2=ita|sil=ITN
}}
 
'''Italijanski'''<ref>Halilović, Senahid. ''Pravopis bosanskoga jezika'', Kulturno društvo Bošnjaka „Preporod“, Sarajevo, 1996., str. 13., 108. i 271.</ref> '''jezik''' (italijanski: ''italiano'' ili ''lingua italiana'') je [[Romanski jezici|romanski jezik]] koji govori prekooko 7068 miliona ljudi<ref>{{Cite web|url=https://www.ethnologue.com/language/ita|title=Italian|website=Ethnologue|language=en|accessdate=2019-03-06}}</ref>, od kojih većina živi u [[Italija|Italiji]]. Standardni italijanski temelji se na [[Firenca|firentinskom]] narječju, mada je općeprihvaćeno mišljenje da italijanski jezik vodi porijeklo iz Firenci obližnjeg grada Siene (Siena). Ima duple (ili duge) samoglasnike, kao [[latinski]] (za razliku od drugih romanskih jezika, kao [[francuski]] i [[španski]]). Kao kod drugih romanskih jezika, izuzev francuskog, naglasak riječi je različit. Italijanski se piše [[Latinica|latinicom]].
 
Italijanski je službeni jezik u [[Italija|Italiji]] i [[San Marino|San Marinu]], te u [[Švicarska|švicarskim]] kantonima [[Ticino]] i [[Graubünden|Grigioni]]. Italijanski je uz [[latinski]] drugi službeni jezik u [[Vatikan]]u, uz [[slovenski]] je služben i u [[Slovenija|slovenskim]] primorskim općinama [[Koper]], [[Izola]] i [[Piran]], te se uz [[hrvatski]] koristi i u [[Istra|Istri]] gdje živi italijanska manjina a također je i službeni jezik [[Suvereni malteški vojni red|Suverenog malteškog vojnog reda]]. Dosta je raširen i među potomcima iseljenika u [[Luksemburg]]u, [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u i [[Australija|Australiji]]. Također je široko razumljiv i podučavan na [[Malta|Malti]], gdje je bio jedan od službenih jezika do [[1934]]. kad ga je zamijenio [[engleski jezik|engleski]]. Mnogo manje se govori u bivšim [[Afrika|afričkim]] kolonijama [[Italija|Italije]], kao što su [[Somalija]], [[Libija]] i [[Eritreja]].
 
Italijanski je peti po redu [[jezik]] na svijetu koji se uči u školama (poslije [[engleski|engleskog]], [[francuski|francuskog]], [[španski|španskog]] i [[njemački|njemačkog]]).
Italijanska abeceda ima 21 slovo. U usporedbi sa bosanskim, nedostaju j, k, č, š , ž, a dodano je slovo q. Kao u [[bosanski|bosanskom]], samoglasnici su a e i o u, a ostalo su suglasnici.
 
Neki italijanski glasovifonemi se zapisuju drugačije nego kodu nasbosanskom jeziku, npr:
* đ = gi
* dz = z
 
== Službeni jezik ==
[[Datoteka:Frequency of Dialect Use in Italy (2015).svg|mini|Učestalost korištenja lokalnog dijalekta]]
 
=== Italijanski u Italiji ===
Italijanskim jezikom govori velika većina stanovnika [[Italija|Italije]]. Osim toga ovim [[Jezik|jezikom]] se koriste različite starosne skupine u svim komunikacijskim sredinama, kako neformalnim (komunikacija unutar porodice i prijatelja) tako i formalnim (javni razgovori i službeni dokumenti).[[Datoteka:Frequency of Dialect Use in Italy (2015).svg|mini|Učestalost korištenja lokalnog dijalekta]]U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.
 
U neformanoj komunikaciji (ponekad i u formalnoj) u različitim geografskim sredinama i starosnoj dobi korištenje italijanskog jezika se miješa sa korištenjem dijalekata, regionalnih jezika te također sa jezicima nacionalnih manjina. Stoga u svim razmatranjima prirode današnjeg italijanskog jezika treba imati u vidu heterogenost govornog jezika tj. prisustvo dijalekata koji su prevalentno vezani za geografsko područje regija današnje Italije. Heterogenost govornog jezika stoga je proizvod historijsko-političkih razlika koje su prisutne na Apeninskom poluostrvu.
Prema ispitivanjima "ISTAT" iz 2006. godine, uzimajući u obzir 24.000 porodica u Italiji (što pretpostavlja okvirno 54.000 ispitanika), 72,8% ispitanika je izjavilo da koristi "samo ili većinom" italijanski jezik u razgovorima sa individuama izvan vlastite porodice, dok je 19% ispitanika izjavilo da govori "italijanskim jezikom i lokalnim dijalektom". U istoj studiji italijanskog Instituta za statistiku 5,4% ispitanika izjavilo je da govori "samo ili većinom" lokalnim dijalektom italijanskog jezika, te je naposlijetku 1,5% ispitanika izjavilo da u komunikaciji sa osobama izvan porodice koristi "drugi jezik/jezike". Treba uzeti u obzir da je suma četiri gore navedena odgovora iz studije jednaka 98,7% te da se 1,3% ispitanika nisu izjasnili.<ref>{{Cite web|url=https://web.archive.org/web/20121030180855/http://www3.istat.it/salastampa/comunicati/non_calendario/20070420_00/|title=La lingua italiana, i dialetti e le lingue straniere|last=ISTAT - Instituto nazionale di statistica|first=|date=30. 10. 2012|website=web.archive.org|publisher=|accessdate=2. 3. 2019}}</ref>
[[Datoteka:Sprachen CH 2000 IT.png|mini|487x487piksel358x358px|Jezici Švicarske - kantoni obilježeni ljubičastom imaju italofonu većinu]]
Rasprostranjenost i svakodnevno korištenje regionalnih dijalekata je također u funkciji regionalnog porijekla govornika prema istraživanju nacionalnog Instituta za statistiku - ISTAT.<ref>{{Cite web|url=https://www.istat.it/it/files/2017/12/Report_Uso-italiano_dialetti_altrelingue_2015.pdf?title=Lingua+italiana%2C+dialetti+e+altre+lingue+-+27%2Fdic%2F2017+-+Report_Uso+italiano_dialetti_altrelingue_2015.pdf|title=Korištenje italijanskog jezika, dijalekata i stranih jezika|last=ISTAT|first=|date=|website=|publisher=|accessdate=}}</ref>
 
=== Italijanski u Švicarskoj ===
Italijanski je jedan od četiri službena jezika Švicarske. Prema popisu stanovništva iz 2013. godine italijanskim kao maternjim jezikom govori preko 600.000 stanovnika, odnosno 8.3% ukupnog stanovništva. Od gore navedene brojke ukupnog stanovništva koje govori italijanski kao maternji jezik većina jesu stanovnici [[Ticino|Kantona Ticino]], gdje je italijanski ne samo jedini službeni jezik, već i maternji jezk za 87,7% populacije. Važnost italijanskog jezika je prepoznata već u prvom ustavu iz 1848. godine (prvi ustav koji definiše Švicarsku kao federalnu državu) time što je prema članu 4. ustava navedeno: "Službeni jezici su [[Njemački jezik|njemački]], [[Francuski jezik|francuski]], italijanski i [[Retoromanski jezik|retoromanski jezik]]".<br />
[[Datoteka:Italians in Istria 2001.png|mini|Istarske općine prema broju govornika italijanskog kao maternjeg jezika]]
<br />
 
=== Italijanski u Hrvatskoj ===
Italijanski je jedan od službenih jezika [[Istra|Istarske regije]] (Regione Istriana) kojim se koristi 7,69% stanovništva kao maternjim jezikom prema podacima popisa stanovništva iz 2001. godine. Prema podacima Istarskog demokratskog sabora i studije Ethnologue-a italijanskim govori najmanje 25% stanovništva Istre.<ref>{{Cite web|url=https://www.ethnologue.com/country/HR/languages|title=Croatia|website=Ethnologue|language=en|accessdate=2019-03-06}}</ref>
 
U Istri, [[Rijeka (grad)|Rijeci]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]] kao rezultat rezultat historijskog prisustva prvo [[Mletačka republika|Mletačke republike]], potom i same Italije sve do Osimskog ugovora iz 1975. godine italijanski je prisutan ne samo kao jezik istoimene nacionalne manjine, već i kao jezik kulture, školstva, sa ustavnim garancijama.
 
 
 
 
16

izmjena

Navigacija