Razlika između verzija stranice "Stanak"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
No edit summary |
mNo edit summary |
||
| Red 11: | Red 11: | ||
Mjesto i uloga postojeće crkvene organizacije u Bosni prema državnom saboru nije najjasnije. Ima mišljenja da su pripadnici [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]] prisustvovali sjednicama sabora. |
Mjesto i uloga postojeće crkvene organizacije u Bosni prema državnom saboru nije najjasnije. Ima mišljenja da su pripadnici [[Crkva bosanska|Crkve bosanske]] prisustvovali sjednicama sabora. |
||
== Literatura == |
== Literatura == |
||
| Red 17: | Red 18: | ||
* [[Pejo Ćošković]], Crkva bosanska u XV. stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo 2005. |
* [[Pejo Ćošković]], Crkva bosanska u XV. stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo 2005. |
||
<br /> |
|||
= Reference = |
|||
<references /> |
|||
== Vanjski linkovi == |
== Vanjski linkovi == |
||
*http://www.transoxiana.org/Eran/Articles/karatay.html |
*http://www.transoxiana.org/Eran/Articles/karatay.html |
||
Verzija na dan 14 maj 2019 u 10:06
| Historiji Bosne i Hercegovine |
|---|
 |
 Portal: Bosna i Hercegovina |
Stanak je državni sabor srednjovjekovne Bosne.
Stanak je bio skup vlastele koja je okupljenom formom kao državna institucija zajedno sa vladarom odlučivala o državnim poslovima. Drugi nazivi za stanak i državni sabor su zbor; sva Bosna; sav rusag bosanski; a ponekad samo Bosna; consilium; universale colloquium; collatio; adunacio i dr. Izraz stanak prvi put je spomenut u povelji bana Tvrtka I. Kotromanića 1354.
Stanak je obično sazivao vladar i predsjedavao njegovim radom, odnosno, vodio sjednice sabora, dok su ga u vrijeme određenih unutrašnjih problema u zemlji, poput zbacivanje vladara i biranje novog, sazivali predstavnici krupne vlastele. Stanak je održavan najčešće u mjestima gdje je bio vladarov dvor: Mile, Milodraž, Bobovac, Sutjeska i Jajce. Stanak se sazivao po potrebi. Vladari su na osnovu odluka sabora izdavali povelje.
Učesnici stanka su ‘vlastela i velmožani’, ‘dobri Bošnjani’, ‘dobri ljudi’, ‘gospoda rusaška’ – svi sa istim značenjem i u izvorima na latinskom i italijanskom jeziku - baroni Bosne. U slučaju da je vladar bio isuviše mlad i nedorastao, na stanku je učestvovala i njegova majka. Ovakav slučaj bilježimo 1354. na početku vladavine Tvrtka I Kotromanića, kada je na saboru u Milima učestvovala i njegova majka Jelena.[1]
Funkcije i nadležnosti stanka obuhvatale su najvažnije državne poslove (popunjavanje bosanskog prijestolja jer iako je u zemlji vladao rod Kotromanići, nikad nije bilo uvedeno pravo nasljednosti ili primogeniture u popunjavanju prijestolja; krunjenje bosanskih vladara; odnos prema susjedima – vanjska politika; prodaja ili ustupanje bosanske državne teritorije susjednim državama; sklapanje i potpisivanje ugovora sa susjednim državama; odluke o ratu i miru i sl. Uticaj stanka na državne poslove ovisio je od odnosa snaga vladara i vlastele, koji u srednjovjekovnoj Bosni nije uvijek imao pravolinijski smjer.
Mjesto i uloga postojeće crkvene organizacije u Bosni prema državnom saboru nije najjasnije. Ima mišljenja da su pripadnici Crkve bosanske prisustvovali sjednicama sabora.
Literatura
- Mihailo Dinić, Državni sabor srednjevekovne Bosne, Srpska akademija nauka, Posebna izdanja 231, Beograd 1955.
- Pejo Ćošković, Crkva bosanska u XV. stoljeću, Institut za istoriju, Sarajevo 2005.
Reference
- ^ [9] L. Thallóczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mitelalter, Verlag von Duncker & Humblot, München und Leipzig (1914), str. 23.