Razlika između verzija stranice "Niki Lauda"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m legenda
mNo edit summary
Red 37: Red 37:
===Ferrari 1974-1977===
===Ferrari 1974-1977===
Nakon neuspješnog početka 1970-tih a što je rezultiralo katastrofalnim startom u sezoni 1973., ekipa Ferrarija je potpuno pregrupisana pod vodstvom Luce di Montezemola. Vjeru u tim vratio je malo poznati Niki nakon što je osvojio drugo mjesto u svom debiju za Ferrari, na otvaranju sezone za VN Argentine. Svoju prvu pobjedu ostvario je u 4. utrci prvenstva za VN Španije. Iako je ostvario 6 uzastopnih pole positionsa, zbog neiskustva i mehaničkih problema na bolidu, Lauda je osvojio tek još jednu pobjedu u toku sezone 1974. i to za VN Holandije. Sezonu je završio kao četvrti, sa ukupno 38 osvojenih bodova i 2 prva i 3 druga osvojena mjesta.
Nakon neuspješnog početka 1970-tih a što je rezultiralo katastrofalnim startom u sezoni 1973., ekipa Ferrarija je potpuno pregrupisana pod vodstvom Luce di Montezemola. Vjeru u tim vratio je malo poznati Niki nakon što je osvojio drugo mjesto u svom debiju za Ferrari, na otvaranju sezone za VN Argentine. Svoju prvu pobjedu ostvario je u 4. utrci prvenstva za VN Španije. Iako je ostvario 6 uzastopnih pole positionsa, zbog neiskustva i mehaničkih problema na bolidu, Lauda je osvojio tek još jednu pobjedu u toku sezone 1974. i to za VN Holandije. Sezonu je završio kao četvrti, sa ukupno 38 osvojenih bodova i 2 prva i 3 druga osvojena mjesta.

Nakon lošeg starta i tek petog mjesta u prve četiri utrke, Niki popravlja učinak i pobjeđuje u tri naredne utrke, odnosno u četiri od narednih pet utrka. Pobjedu je ostvario i u posljednoj utrci, utrci za VN SAD-a i sa 64,5 osvojena boda osvaja prvu titulu ispred konkurenta brazilca [[Emerson Fittipaldi|Fittipaldija]]. Njegov klupski kolega Regazzoni zauzima 3. mjesto a Ferrari osvaja svoju prvu konstruktorsku titulu. Na stazi Nürburgring postavlja najbolji rezultat i prvi je vozač koji je prešao krug u manje od sedam minuta.

Za razliku od 1975. i uprkos napetosti između Laude i Montezemolovog nasljednika, Daniela Audetta, Lauda dominira početkom sezone 1976. ostvarivši četiri pobjede u prvih šest utrka i završivši kao drugi u konačnom poretku vozača, iza britanca [[James Hunt|Jamesa Hunta]] sa samo bodom zaostatka. Do svoje pete pobjede u sezoni ostvarene na 9. utrci po redu, voženoj za VN Velike Britanije, Lauda je imao više nego dvostruko više bodova od svojih najbližih pratilaca [[Jody Scheckter|Jodya Schecktera]] i Jamesa Hunta.


==Reference==
==Reference==

Verzija na dan 21 maj 2019 u 09:17

Niki Lauda
Rođenje22. februar 1949
Beč, Austrija
Smrt20. maj 2019
Beč, Austrija
NacionalnostŠablon:ZD-A austrijsko
Početak karijere1971.
Kraj karijere1985.
Formula 1 karijera
Trke177
Prvenstva3 (1975., 1977. i 1984.)
Pobjede25
Podiji54
Bodovi420.5
Prve startne pozicije24
Najbrži krug24
Prva trkaVelika nagrada Austrije, 1971. godine
Prva pobjedaVelika nagrada Španije, 1974. godine
Posljednja pobjedaVelika nagrada Holandije, 1985. godine
Posljednja trkaVelika nagrada Austrije , 1985. godine
Posljednja sezona1985.

Andreas Nikolaus "Niki" Lauda (22. februara 1949 – 20. maj 2019) bio je austrijski vozač Formule 1. Bio je trostruki svjetski prvak a titule je osvajao u sezonama 1975., 1977. i 1984. Tokom posljednjeg perioda života bio je preduzetnik u avijaciji te je osnovao i vodio dvije kompanije (Lauda Air i Niki). Također je bio i menadžer Mercedesovog Formula 1 tima. Ozbiljno se povrijedio prilikom sudara u trci voženoj za VN Njemačke na stazi u Nürburgringu, 1976. godine. Njegov Ferrari je planuo a Niki je bio blizu smrti zbog udisanja dimnih plinova i posljedica teških opekotina. Međutim, brzo se oporavio i vratio na stazu samo šest sedmica kasnije, na utrci za VN Italije. Ožiljci, kao posljedica teških opekotina bili su vidljivi na njegovom tijelu tokom ostatka života.

Biografija

Rane godine karijere

Niki Lauda je rođen 22. februara 1949. godine u austrijskom glavnom gradu Beču, u bogatoj porodici.[1][2] Njegov djed bio je bečki biznismen Hans Lauda. Lauda je postao vozač iako porodica nije odobravala taj njegov čin. Nakon što je prošao periode vožnje u kategorijama Mini i Formuli Vee, Lauda je vrlo brzo počeo voziti u privatnim Porsche i Chevron sportskim automobilima. U periodu zastoja u karijeri, podigao je kredit u banci u iznosu od 30.000 £,[3] i uplatio polisu životnog osiguranja, te počeo voziti za tim March 1971. godine koji se u to doba takmičio u Formuli 2. Ubrzo je promovisan u F1 tim, te je u 1972. godini vozio za March i u Formuli 1 i Formuli 2. Iako su F2 bolidi bili dobri (vozačke vještine Laude impresionirale su glavnog čovjeka ekipe March), March-ova sezona 1972. u Formuli 1 je bila katastrofalna. Lauda, u očaju i zbog velikog duga, razmišljao je i o samoubistvu, ali je na kraju uzeo još jedan kredit od banke i pristupio BRM-u (British Racing Motors) 1973. godine. Međutim, tim kojem se Lauda pridružio bio je u padu te se na prijedlog svog kolege iz tima, Claya Regazzonija, pridružio ekipi Ferrari za takmičarsku sezonu 1974. Vlasnik Enzo Ferrari je pitao Regazzonija o Laudi i nakon što je dobio samo pohvale na račun Laude, ugovor je potpisan a Niki Lauda je dobio dovoljan iznos za ugovor da riješi svoje novčane dugove.

Ferrari 1974-1977

Nakon neuspješnog početka 1970-tih a što je rezultiralo katastrofalnim startom u sezoni 1973., ekipa Ferrarija je potpuno pregrupisana pod vodstvom Luce di Montezemola. Vjeru u tim vratio je malo poznati Niki nakon što je osvojio drugo mjesto u svom debiju za Ferrari, na otvaranju sezone za VN Argentine. Svoju prvu pobjedu ostvario je u 4. utrci prvenstva za VN Španije. Iako je ostvario 6 uzastopnih pole positionsa, zbog neiskustva i mehaničkih problema na bolidu, Lauda je osvojio tek još jednu pobjedu u toku sezone 1974. i to za VN Holandije. Sezonu je završio kao četvrti, sa ukupno 38 osvojenih bodova i 2 prva i 3 druga osvojena mjesta.

Nakon lošeg starta i tek petog mjesta u prve četiri utrke, Niki popravlja učinak i pobjeđuje u tri naredne utrke, odnosno u četiri od narednih pet utrka. Pobjedu je ostvario i u posljednoj utrci, utrci za VN SAD-a i sa 64,5 osvojena boda osvaja prvu titulu ispred konkurenta brazilca Fittipaldija. Njegov klupski kolega Regazzoni zauzima 3. mjesto a Ferrari osvaja svoju prvu konstruktorsku titulu. Na stazi Nürburgring postavlja najbolji rezultat i prvi je vozač koji je prešao krug u manje od sedam minuta.

Za razliku od 1975. i uprkos napetosti između Laude i Montezemolovog nasljednika, Daniela Audetta, Lauda dominira početkom sezone 1976. ostvarivši četiri pobjede u prvih šest utrka i završivši kao drugi u konačnom poretku vozača, iza britanca Jamesa Hunta sa samo bodom zaostatka. Do svoje pete pobjede u sezoni ostvarene na 9. utrci po redu, voženoj za VN Velike Britanije, Lauda je imao više nego dvostruko više bodova od svojih najbližih pratilaca Jodya Schecktera i Jamesa Hunta.

Reference

  1. ^ http://www.aeiou.at/aeiou.encyclop.l/l265000.htm
  2. ^ http://www.die-namenlosen.at/hof_lauda1.html
  3. ^ http://www.youtube.com/watch?v=QAUcHWCRNyk


Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Niki_Lauda&oldid=2997534"