Razlika između verzija stranice "Mehmed I"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m clean up, replaced: Osmanlijsko carstvo → Osmanlijsko Carstvo, Osmanlijskom carstvu → Osmanlijskom Carstvu, Osmanlijskog carstva → Osmanlijskog Carstva (7) using AWB
m clean up, replaced: =200px using AWB
Red 2: Red 2:
| Ime =Mehmed I
| Ime =Mehmed I
| Nasljeđivanje =[[Sultani Osmanlijskog Carstva|Sultan Osmanlijskog Carstva]]
| Nasljeđivanje =[[Sultani Osmanlijskog Carstva|Sultan Osmanlijskog Carstva]]
| Slika =[[Datoteka:Mehmed I.jpg|200px]]
| Slika =Mehmed I.jpg
| Opis slike =
| Opis slike =
| Vladavina =5. juli 1413. - 26. maj 1421.
| Vladavina =5. juli 1413. - 26. maj 1421.
Red 19: Red 19:
Rođen je u [[Bursa|Bursi]] 1389. godine kao sin sultana [[Bajazid I|Bajazida I]] i jedne od njegovih žena, [[Devlet Hatun]]. Mehmed je bio treći sin sultana Bajazida I. Imao je četvoricu polubraće: Sulejmana, Isu, Mustafu i Musu. Mehmed je imao naziv Čelebi, što znači "gospodin".
Rođen je u [[Bursa|Bursi]] 1389. godine kao sin sultana [[Bajazid I|Bajazida I]] i jedne od njegovih žena, [[Devlet Hatun]]. Mehmed je bio treći sin sultana Bajazida I. Imao je četvoricu polubraće: Sulejmana, Isu, Mustafu i Musu. Mehmed je imao naziv Čelebi, što znači "gospodin".


20. jula 1402. godine sultan Bajazit I je poražen u [[Bitka kod Ankare|bici kod Ankare]] od mongolskog vladara [[Timurlenk|Timurlenka]]. Mehmedova braća (s izuzetkom Mustafe, koji je zajedno sa Bajazidom I zarobljen i odveden u [[Samarkand]]) su spašena sa ratišta. Mehmeda je spasio [[Bajazit paša]] koji ga je odveo u svoj rodni grad [[Amasija|Amasiju]]. Mehmed je kasnije Bajazit pašu proglasio [[Spisak velikih vezira Osmanlijskog Carstva|velikim vezirom]] (1413. - 1421.).
20. jula 1402. godine sultan Bajazit I je poražen u [[Bitka kod Ankare|bici kod Ankare]] od mongolskog vladara [[Timurlenk]]a. Mehmedova braća (s izuzetkom Mustafe, koji je zajedno sa Bajazidom I zarobljen i odveden u [[Samarkand]]) su spašena sa ratišta. Mehmeda je spasio [[Bajazit paša]] koji ga je odveo u svoj rodni grad [[Amasija|Amasiju]]. Mehmed je kasnije Bajazit pašu proglasio [[Spisak velikih vezira Osmanlijskog Carstva|velikim vezirom]] (1413. - 1421.).


Nakon bitke, Mehmed se borio sa svojom braćom Sulejmanom, Isom i Musom u građanskom ratu poznatom kao [[Osmanlijski interegnum]] (1402. - 1413.) u kojem ih ubija. Njegov brat Mustafa se nakon skrivanja borio protiv Mehmeda I za vrijeme njegove vladavine u dvije neuspjele pobune.
Nakon bitke, Mehmed se borio sa svojom braćom Sulejmanom, Isom i Musom u građanskom ratu poznatom kao [[Osmanlijski interegnum]] (1402. - 1413.) u kojem ih ubija. Njegov brat Mustafa se nakon skrivanja borio protiv Mehmeda I za vrijeme njegove vladavine u dvije neuspjele pobune.
Red 26: Red 26:
Nakon pobjede nad braćom, Mehmed se okrunio za sultana u [[Trakija (regija)|tračkom]] gradu [[Edirne|Edirni]] koji se nalazi u evropskom dijelu carstva i postaje sultan Mehmed I. Čim je uspostavio svoju vlast, proglasio je Edirne glavnim gradom carstva i osvojio dijelove [[Albanija|Albanije]], [[Jandarid emirat]] i [[Armenska kraljevina Kilikija|armensku kraljevinu Kilikiju]]. Zbog mnogih njegovih dostignuća, Mehmed I je poznat kao "drugi osnivač" Osmanskog carstva.
Nakon pobjede nad braćom, Mehmed se okrunio za sultana u [[Trakija (regija)|tračkom]] gradu [[Edirne|Edirni]] koji se nalazi u evropskom dijelu carstva i postaje sultan Mehmed I. Čim je uspostavio svoju vlast, proglasio je Edirne glavnim gradom carstva i osvojio dijelove [[Albanija|Albanije]], [[Jandarid emirat]] i [[Armenska kraljevina Kilikija|armensku kraljevinu Kilikiju]]. Zbog mnogih njegovih dostignuća, Mehmed I je poznat kao "drugi osnivač" Osmanskog carstva.


Odmah nakon što je Mehmed započeo svoju vladavinu, njegov brat Mustafa, koji je bio zarobljen zajedno sa ocem Bajazidom I, se oslobodio i krio u Anadoliji. Ponovo se pojavljuje na sceni i moli Mehmeda da podijele carstvo. Mehmed ga odbija i započinje bitku protiv brata. Nakon poraza, Mustafa bježi u Bizantijski grad [[Solun|Solun,]] ali nakon dogovora sa Mehmedom I, Bizantijski car [[Manuel II, car Bizantije|Manuel II]] je prognao Mustafu na ostrvo [[Lemnos]].
Odmah nakon što je Mehmed započeo svoju vladavinu, njegov brat Mustafa, koji je bio zarobljen zajedno sa ocem Bajazidom I, se oslobodio i krio u Anadoliji. Ponovo se pojavljuje na sceni i moli Mehmeda da podijele carstvo. Mehmed ga odbija i započinje bitku protiv brata. Nakon poraza, Mustafa bježi u Bizantijski grad [[Solun]], ali nakon dogovora sa Mehmedom I, Bizantijski car [[Manuel II, car Bizantije|Manuel II]] je prognao Mustafu na ostrvo [[Lemnos]].


Međutim, i dalje je Mehmed I bio suočen sa problemima. Prvi problem je bio njegov nećak Orhan kojeg je Mehmed doživljavao kao prijetnju njegovoj vladavini i osudio ga je za izdaju. Osim toga, poslije bitke kod Ankare i građanskog rata, stanovništvo carstva je postalo nestabilno i traumatizirano. Tada je nastao snažan društveni i religijski pokret kojeg je osnovao [[šeik Bedredin]] (1359. - 1420.), poznati muslimanski sufi i harizmatični teolog. Bio je ugledni [[ulema]] čija je majka bila grkinja a otac musliman iz Simavna (Kyprinosa) zapadno od [[Edirne]] (ranije Adrianopolja).
Međutim, i dalje je Mehmed I bio suočen sa problemima. Prvi problem je bio njegov nećak Orhan kojeg je Mehmed doživljavao kao prijetnju njegovoj vladavini i osudio ga je za izdaju. Osim toga, poslije bitke kod Ankare i građanskog rata, stanovništvo carstva je postalo nestabilno i traumatizirano. Tada je nastao snažan društveni i religijski pokret kojeg je osnovao [[šeik Bedredin]] (1359. - 1420.), poznati muslimanski sufi i harizmatični teolog. Bio je ugledni [[ulema]] čija je majka bila grkinja a otac musliman iz Simavna (Kyprinosa) zapadno od [[Edirne]] (ranije Adrianopolja).
Red 40: Red 40:


{{Sultani}}
{{Sultani}}

<!--interwiki-->
{{Commonscat}}
{{Commonscat}}


Red 46: Red 46:
[[Kategorija:Rođeni 1389.]]
[[Kategorija:Rođeni 1389.]]
[[Kategorija:Umrli 1421.]]
[[Kategorija:Umrli 1421.]]

<!--interwiki-->

Verzija na dan 6 juli 2019 u 22:42

Mehmed I
Sultan Osmanlijskog Carstva
Vladavina5. juli 1413. - 26. maj 1421.
PrethodnikBajazid I
NasljednikMurat II
SupružnikŞeh-zade Kumru Hâtûn, Emine Hâtûn
DinastijaOsmanlije
OtacBajazid I
MajkaDevlet Hatun
Rođenje1389.
Smrt26. maj 1421.

Mehmed I (1389. - 26. maja 1421.) je bio sultan Osmanlijskog Carstva[1][2] od 1413. do 1421. godine. On je bio sin sultana Bajazida I i Devlet Hatun.

Rani život

Rođen je u Bursi 1389. godine kao sin sultana Bajazida I i jedne od njegovih žena, Devlet Hatun. Mehmed je bio treći sin sultana Bajazida I. Imao je četvoricu polubraće: Sulejmana, Isu, Mustafu i Musu. Mehmed je imao naziv Čelebi, što znači "gospodin".

20. jula 1402. godine sultan Bajazit I je poražen u bici kod Ankare od mongolskog vladara Timurlenka. Mehmedova braća (s izuzetkom Mustafe, koji je zajedno sa Bajazidom I zarobljen i odveden u Samarkand) su spašena sa ratišta. Mehmeda je spasio Bajazit paša koji ga je odveo u svoj rodni grad Amasiju. Mehmed je kasnije Bajazit pašu proglasio velikim vezirom (1413. - 1421.).

Nakon bitke, Mehmed se borio sa svojom braćom Sulejmanom, Isom i Musom u građanskom ratu poznatom kao Osmanlijski interegnum (1402. - 1413.) u kojem ih ubija. Njegov brat Mustafa se nakon skrivanja borio protiv Mehmeda I za vrijeme njegove vladavine u dvije neuspjele pobune.

Vladavina

Nakon pobjede nad braćom, Mehmed se okrunio za sultana u tračkom gradu Edirni koji se nalazi u evropskom dijelu carstva i postaje sultan Mehmed I. Čim je uspostavio svoju vlast, proglasio je Edirne glavnim gradom carstva i osvojio dijelove Albanije, Jandarid emirat i armensku kraljevinu Kilikiju. Zbog mnogih njegovih dostignuća, Mehmed I je poznat kao "drugi osnivač" Osmanskog carstva.

Odmah nakon što je Mehmed započeo svoju vladavinu, njegov brat Mustafa, koji je bio zarobljen zajedno sa ocem Bajazidom I, se oslobodio i krio u Anadoliji. Ponovo se pojavljuje na sceni i moli Mehmeda da podijele carstvo. Mehmed ga odbija i započinje bitku protiv brata. Nakon poraza, Mustafa bježi u Bizantijski grad Solun, ali nakon dogovora sa Mehmedom I, Bizantijski car Manuel II je prognao Mustafu na ostrvo Lemnos.

Međutim, i dalje je Mehmed I bio suočen sa problemima. Prvi problem je bio njegov nećak Orhan kojeg je Mehmed doživljavao kao prijetnju njegovoj vladavini i osudio ga je za izdaju. Osim toga, poslije bitke kod Ankare i građanskog rata, stanovništvo carstva je postalo nestabilno i traumatizirano. Tada je nastao snažan društveni i religijski pokret kojeg je osnovao šeik Bedredin (1359. - 1420.), poznati muslimanski sufi i harizmatični teolog. Bio je ugledni ulema čija je majka bila grkinja a otac musliman iz Simavna (Kyprinosa) zapadno od Edirne (ranije Adrianopolja).

Bedredin je stvorio vjerski pokret u Osmanlijskom Carstvu koji promovira suzbijanje socijalne razlike između bogatih i siromašnih. Razvijajući uspješno popularnu društvenu revoluciju i sinkretizam različitih religija, Bedredinov pokret se počeo širiti i na zapadnu Anadoliju. Šeik Bedredin je 1416. godine započeo pobunu protiv sultana. Nakon četiri godine borbe, zarobio ga je Mehmedov veliki vezir Bajazit paša i objesio u gradu Seresu u današnjoj Grčkoj.

Reference

  1. ^ "OTTOMAN WEB SITE - MEHMED CELEBI". www.osmanli700.gen.tr. Pristupljeno 2016-02-20. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "Mehmed I | Ottoman sultan". Encyclopedia Britannica. Pristupljeno 2016-02-20. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)