Razlika između verzija stranice "Bugarski jezik"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m fix homoglyphs: convert Latin characters in бълг[a]рски to Cyrillic |
Ер малък то ' |
||
| Red 23: | Red 23: | ||
|'''К к'''<br />{{IPA|/k/}}<br />k||'''Л л'''<br />{{IPA|/l/}}<br />l||'''М м'''<br />{{IPA|/m/}}<br />m||'''Н н'''<br />{{IPA|/n/}}<br />n||'''О о'''<br />{{IPA|/ɔ/}}<br />o||'''П п'''<br />{{IPA|/p/}}<br />p||'''Р р'''<br />{{IPA|/r/}}<br />r||'''С с'''<br />{{IPA|/s/}}<br />s||'''Т т'''<br />{{IPA|/t/}}<br />t||'''У у'''<br />{{IPA|/u/}}<br />u |
|'''К к'''<br />{{IPA|/k/}}<br />k||'''Л л'''<br />{{IPA|/l/}}<br />l||'''М м'''<br />{{IPA|/m/}}<br />m||'''Н н'''<br />{{IPA|/n/}}<br />n||'''О о'''<br />{{IPA|/ɔ/}}<br />o||'''П п'''<br />{{IPA|/p/}}<br />p||'''Р р'''<br />{{IPA|/r/}}<br />r||'''С с'''<br />{{IPA|/s/}}<br />s||'''Т т'''<br />{{IPA|/t/}}<br />t||'''У у'''<br />{{IPA|/u/}}<br />u |
||
|- |
|- |
||
|'''Ф ф'''<br />{{IPA|/f/}}<br />f||'''Х х'''<br />{{IPA|/x/}}<br />h||'''Ц ц'''<br />{{IPA|/ʦ/}}<br />c||'''Ч ч'''<br />{{IPA|/tʃ/}}<br />č||'''Ш ш'''<br />{{IPA|/ʃ/}}<br />š||'''Щ щ'''<br />{{IPA|/ʃt/}}<br />št||'''Ъ ъ'''<br />{{IPA|/ɤ̞/,/ə/}}<br />ə||'''Ь ь'''<br />{{IPA|/◌ʲ/}}<br /> |
|'''Ф ф'''<br />{{IPA|/f/}}<br />f||'''Х х'''<br />{{IPA|/x/}}<br />h||'''Ц ц'''<br />{{IPA|/ʦ/}}<br />c||'''Ч ч'''<br />{{IPA|/tʃ/}}<br />č||'''Ш ш'''<br />{{IPA|/ʃ/}}<br />š||'''Щ щ'''<br />{{IPA|/ʃt/}}<br />št||'''Ъ ъ'''<br />{{IPA|/ɤ̞/,/ə/}}<br />ə||'''Ь ь'''<br />{{IPA|/◌ʲ/}}<br />'||'''Ю ю'''<br />{{IPA|/ju/}}<br />ju||'''Я я'''<br />{{IPA|/ja/}}<br />ja |
||
|} |
|} |
||
Verzija na dan 20 juli 2019 u 13:34
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
| Bugarski jezik | |
|---|---|
| Regije govorenja | Evropa |
| Države govorenja | Bugarska, Grčka, Rumunija, Turska, Ukrajina, Srbija |
| Jezička porodica |
|
| Broj govornika | 9 miliona |
| Službeni status | |
| Služben u | Bugarska |
| Jezički kod | |
| ISO 639-1 | bg |
| ISO 639-2 / 5 | bul |
| Također pogledajte: Jezik | Jezičke porodice | Spisak jezika | |
Bugarski jezik (български език, ili sa ISO 9 Bălgarski ezik), narodni i književni jezik Bugara kojim govori preko 9 miliona ljudi. Pripada južnoslavenskoj jezičnoj grupi; najbliži je makedonskom jeziku (u Bugarskoj se smatra da je makedonski jezik druga varijanta bugarskog jezika). Njim govori najveći dio stanovnika Bugarske i manje grupe u Grčkoj, Rumuniji, Turskoj, Ukrajini, Srbiji i SAD.
| А a /a/ a |
Б б /b/ b |
В в /v/ v |
Г г /g/ g |
Д д /d/ d |
Е е /ɛ/ e |
Ж ж /ʒ/ ž |
З з /z/ z |
И и /i/ i |
Й й /j/ j |
| К к /k/ k |
Л л /l/ l |
М м /m/ m |
Н н /n/ n |
О о /ɔ/ o |
П п /p/ p |
Р р /r/ r |
С с /s/ s |
Т т /t/ t |
У у /u/ u |
| Ф ф /f/ f |
Х х /x/ h |
Ц ц /ʦ/ c |
Ч ч /tʃ/ č |
Ш ш /ʃ/ š |
Щ щ /ʃt/ št |
Ъ ъ /ɤ̞/,/ə/ ə |
Ь ь /◌ʲ/ ' |
Ю ю /ju/ ju |
Я я /ja/ ja |
Historija
Bugarski jezik, a naročito pismenost na tom jeziku, razvojno nastavlja stari jezik istočnobalkanskih Slavena (stanovnika nekadašnjih "Slavinija"), kojem su književni oblik dali slavenski učitelji Ćirilo i Metodije na osnovu jednog južnoslavenskog govora iz okoline Soluna u 9. vijeku, tj. u vrijeme kada su jezičke razlike na slavenskom jugoistoku i istoku bile još neznatne. Početno pismo Bugara bilo je glagoljica, međutim kasnije je prevladala ćirilica, izum koje se pripisuje episkopu Konstantinu (9. vijek), čije je najpoznatije djelo "Učitelno evangelie" (Poučno evanđelje).
Prvi jezički spomenici bugarskog jezika su "Preslavski grafit" (893. godine) i "Assemanijevo evanđelje" (9. - 10. vijek), oba na glagoljici. U početku svog samostalnog razvoja bugarski jezik (jezik istočnobalkanskih Slavena) bijaše izložen snažnom utjecaju susjednih neslavenskih jezika, posebice grčkoga. Neko vrijeme, počev od kraja 7. vijeka, stanovite promjene u njemu izaziva bilingvizam nastao prodorom turkofonih Bugara (osnivača bugarske države) na Balkan; na kasniji jezični razvoj utiče crkvenoslavenski jezik različitih slavenskih književnosti istočnopravoslavnog uljudbenog kruga. Zlatno doba starobugarske književnosti pada na prijelaz iz 9. - 10. vijeka: djela Joana Egzarha ("Šestodnev"), te "Skazanie o pismeneh" polihistora Černorizca Hrabrog, međaši su tog perioda. U 10. vijeku dominiraju tekstovi prezbitera Kozme, polemičke besjede uperene protiv bogumilskog pokreta koji je u to doba nabujao u Bugarskoj.
Između 7. i 15. vijeka vijeka u starobugarskom jeziku zbivaju se znatne glasovne i gramatičke promjene, ali one se malo odražavaju u jezičkim spomenicima iz tog perioda, jer se bugarska pismenost, odvija na arhaičnom staroslavenskom jeziku (najznačajniji spomenici srednjovjekovne bugarske književnosti su, između ostalih, "Kuklenski pesnivec", 1337. godine; "Ivan-Aleksandrovi zbornici", te djela nastala pod utjecajem patrijarha Evtimija- korektora vjerskih knjiga, pisca hagiografija i narodnog mučenika. Iz njegove škole nastali su: "Razkaz za sv. Ivan Rilski", Vladislava Gramatika (umjetnička starobugarska pripovijetka), "Pohvalno slovo za Evtimija«, Grigorija Camblaka, te niz rasprava iz područja jezičke i pravopisne problematike. Osmanlijskim osvajanjem (1393.) opada kulturni život u Bugarskoj, a bugarska nacionalna jezička kultura opstaje u narodnim pripovijetkama i pjesmama.
Prvi jezički spomenici u kojima se jače odražavaju novobugarske jezične crte potiču iz 16. vijeka; to su uglavnom crkveni zbornici, tzv. damaskini, među kojima je najpoznatiji autor Josip Bradati. Tokom stvaranja književnosti na novobugarskoj osnovici (18. vijek|18.]] - 19. vijeka) prijelomna djela su oca Pajsija Hilandarskog "Istorija slavjanobolgarskaja", 1762. godine i tekstovi Sofronija Vraničanskog. Još u prvoj polovini 19. vijeka, kada se pojavljuju prve bugarske gramatike (Neofit Rilski, 1835. godine), u Bugarskoj postoji snažna struja koja želi sačuvati crkvenoslavensku tradiciju u književnom jeziku, ali ona biva djelotvorno suzbijana i prevladana pojavom pisaca koji počinju pisati narodnim jezikom.
Novobugarski književni jezik
Novobugarski književni jezik stvoren je na osnovi sjeveroistočnog dijalekta, kojem po rođenju pripadaju glavni predstavnici bugarske književnosti 19. vijeka (Ljuben Karavelov, Hristo Botev, Ivan Vazov, Petko Slavejkov), ali u 20. vijeku na oblikovanje savremenog književnog jezika u znatnoj mjeri su utjecali i zapadni govori. Krajem 19. vijeka pojavljuje se i bugarska slavistika (L. Miletič, B. Conev). Pravopis, koji se razvijao na osnovu crkvenoslavenske tradicije i ruskih uzora, bio je više puta reformiran; posljednja reforma od 1945. uklonila je iz pisma nepotrebne jerove, a nekadašnji jat "ě" (ѣ) razlučila prema izgovoru na "ja" i "e". U glasovnom pogledu za bugarski jezik karakterističan je prijelaz praslavenskih konsonantskih grupa /tj/ i /dj/ u /št/ i /žd/ (npr. "svešt", "mežda" prema bosanskom "svijeća", "međa", ruskom "sveča", "meža").
Praslavenski nazali i oba jera svedeni su na neodređen (»bezbojan«) vokal i na "e". U književnom jeziku, po uzoru na sjeveroistočne govore, jat (ě) se odražava kao "ja" i kao "e", u zapadnim dijalektima uvijek kao "e", a u jugoistočnim uvijek kao "ja". Naglasak može stajati na različitim slogovima i pomičan je. Uz makedonski, bugarski jezik jedini je slavenski jezik koji ima član; on se razvio iz pokazne zamjenice, te je (poput člana u rumunskom i albanskom jeziku) postpozitivan, tj. nalazi se na kraju imenske riječi (imenice, pridjeva, broja, zamjenice) stopljen s njom. Uloga člana u bugarskom jeziku analogna je funkciji koju on ima u drugim evropskim jezicima.
Deklinacija je u bugarskom jeziku reducirana; padežni odnosi izražavaju se najčešće prijedložnim konstrukcijama, ponajviše prijedlogom "na", uz koji ime redovno dobija značenje genitiva ili dativa. Komparacija pridjeva vrši se prefiksima: "po" za komparativ, "naj" za superlativ. Glagolski sistem je bogat: postoji više oblika za prošlo vrijeme, dva jednostavna: aorist i imperfekt, te nekoliko složenih. Među glagolskim oblicima koji izražavaju različite načine i vidove glagolske radnje specifična je razlika među oblicima koji neku tvrdnju izražavaju kao nezavisnu (kategoričnu, vlastitu) ili kao zavisnu (presumptivnu). U bugarskom jeziku, u većoj mjeri nego u ijednom drugom slavenskom jeziku, sačuvan je rječnički fond staroslavenskog jezika.
Također pogledajte
Vanjski linkovi
 |
Commons ima datoteke na temu: Bugarski jezik |
Nedovršeni članak Bugarski jezik koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
