Razlika između verzija stranice "Autofagija"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Vraćene izmjene korisnika 87.116.178.105 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika C3r4
oznaka: vraćanje
Red 1: Red 1:
[[Datoteka:Autophagy diagram PLoS Biology.jpg|thumb|right|(A) Dijagram autofagij; <br>(B) Elektronska mikrografija autofagnih struktura u masnim tijelima lerve voćne mušice;<br> (C) Fluorescentno obilježeni autofagosomi u ćelijama jetre gladnih [[miš]]eva ]]
[[Datoteka:Autophagy diagram PLoS Biology.jpg|thumb|right|(A) Dijagram autofagij; <br>(B) Elektronska mikrografija autofagnih struktura u masnim tijelima lerve voćne mušice;<br> (C) Fluorescentno obilježeni autofagosomi u ćelijama jetre gladnih [[miš]]eva ]]
'''Autofagija ''' ili '''autofagocitoza''' (from the [[Grčki jezik|grč.]] ''auto-'' = sam + ''phagein'' = jesti), je prirodni destruktivni mehanizam koji, u reguliranom proces, razgrađuje nepotrebne ili disfunkcionalne ćelijske komponente. Ciljane ćelije su one koje nemaju nikakvu funkciju, kao naprimer ćelije koje su doživele oštećenja z vereme metaboličkih procesa, [[Rak (bolest)|kancerogene ćelije]], ili ćelije koje su oštećene usled delovanja [[Slobodni radikal|slobodnih radikala]].
'''Autofagija ''' ili '''autofagocitoza''' (from the [[Grčki jezik|grč.]] ''auto-'' = sam + ''phagein'' = jesti), je prirodni destruktivni mehanizam koji, u reguliranom proces, razgrađuje nepotrebne ili disfunkcionalne ćelijske komponente.


Autofagija omogućava urednu degradacija i recikliranje mobilnih komponenti.<ref name=Kobayashi2015>{{cite journal|author=Kobayashi S|title=Choose Delicately and Reuse Adequately: The Newly Revealed Process of Autophagy|journal=Biological & Pharmaceutical Bulletin|volume=38|issue=8|pages=1098–103|date=2015|pmid=26235572|doi=10.1248/bpb.b15-00096}}</ref>Tokom ovog procesa, ciljani [[citoplazma|citoplazmatski]] sastojci se izoliraju od ostatka ćelije unutar dvomembranske vezikule, poznate kao [[autofagosom]]. Autophagosom se zatim spaja s [[lizosom]]om i sadržaj se zatim degradira i reciklira.<ref name=Patel2012>{{cite journal |author=Patel AS, Lin L, Geyer A |title=Autophagy in idiopathic pulmonary fibrosis |journal=PLoS ONE |volume=7 |issue=7 |pages=e41394 |year=2012 |pmid=22815997 |pmc=3399849 |doi=10.1371/journal.pone.0041394 |url=http://dx.plos.org/10.1371/journal.pone.0041394 |editor1-last=Eickelberg |editor1-first=Oliver |displayauthors=etal }} {{open access}}</ref> Tri različite forme autofagije su prikazane: makrofagija, mikrofagija and i zaštitna autofagija.<ref name=Isidoro2012>{{cite journal |author=Peracchio C, Alabiso O, Valente G, Isidoro C |title=Involvement of autophagy in ovarian cancer: a working hypothesis |journal=J Ovarian Res |volume=5 |issue=1 |pages=22 |date=September 2012 |pmid=22974323 |doi=10.1186/1757-2215-5-22 |url=http://www.ovarianresearch.com/content/5/1/22 |pmc=3506510|last2=Alabiso |last3=Valente |last4=Isidoro }}</ref> U kontekstu bolesti, autofagija se vidi kao adaptacijski odgovor na [[stres]], promovirajući opstanak, dok se u drugim slučajevima čini da promovira smrt ćelija i morbiditet. U ekstremnom slučaju gladi, razlaganje ćelijskih komponenti promovira ćelijski opstanak održavanjem razine ćelijske energije.<ref name=Patel2012/>
Autofagija omogućava urednu degradacija i recikliranje mobilnih komponenti.<ref name=Kobayashi2015>{{cite journal|author=Kobayashi S|title=Choose Delicately and Reuse Adequately: The Newly Revealed Process of Autophagy|journal=Biological & Pharmaceutical Bulletin|volume=38|issue=8|pages=1098–103|date=2015|pmid=26235572|doi=10.1248/bpb.b15-00096}}</ref>Tokom ovog procesa, ciljani [[citoplazma|citoplazmatski]] sastojci se izoliraju od ostatka ćelije unutar dvomembranske vezikule, poznate kao [[autofagosom]]. Autophagosom se zatim spaja s [[lizosom]]om i sadržaj se zatim degradira i reciklira.<ref name=Patel2012>{{cite journal |author=Patel AS, Lin L, Geyer A |title=Autophagy in idiopathic pulmonary fibrosis |journal=PLoS ONE |volume=7 |issue=7 |pages=e41394 |year=2012 |pmid=22815997 |pmc=3399849 |doi=10.1371/journal.pone.0041394 |url=http://dx.plos.org/10.1371/journal.pone.0041394 |editor1-last=Eickelberg |editor1-first=Oliver |displayauthors=etal }} {{open access}}</ref> Three different forms of autophagy are commonly described: macroautophagy, microautophagy and chaperone-mediated autophagy.<ref name=Isidoro2012>{{cite journal |author=Peracchio C, Alabiso O, Valente G, Isidoro C |title=Involvement of autophagy in ovarian cancer: a working hypothesis |journal=J Ovarian Res |volume=5 |issue=1 |pages=22 |date=September 2012 |pmid=22974323 |doi=10.1186/1757-2215-5-22 |url=http://www.ovarianresearch.com/content/5/1/22 |pmc=3506510|last2=Alabiso |last3=Valente |last4=Isidoro }}</ref> U kontekstu bolesti, autofagija se vidi kao adaptacijski odgovor na [[stres]], promovirajući opstanak, dok se u drugim slučajevima čini da promovira smrt ćelija i [[morbiditet]]. U ekstremnom slučaju gladi, razlaganje ćelijskih komponenti promovira ćelijski opstanak održavanjem razine ćelijske energije.<ref name=Patel2012/>
Ime "autofagija je uveo belgijski biohemičar [[Christian de Duve]], [[1963]].<ref name=klionsky>{{cite journal |pmid= 18567941 |year= 2008 |last1= Klionsky |first1= DJ |title= Autophagy revisited: A conversation with Christian de Duve |volume= 4 |issue= 6 |pages= 740–3 |journal= Autophagy |doi=10.4161/auto.6398}}</ref>
Ime "autofagija je uveo belgijski biohemičar [[Christian de Duve]], [[1963]].<ref name=klionsky>{{cite journal |pmid= 18567941 |year= 2008 |last1= Klionsky |first1= DJ |title= Autophagy revisited: A conversation with Christian de Duve |volume= 4 |issue= 6 |pages= 740–3 |journal= Autophagy |doi=10.4161/auto.6398}}</ref>


Red 8: Red 8:


== Funkcije ==
== Funkcije ==
Autofagije je povezana sa proliferacijom, diferencijacijom, [[imuni odgovor|imunim odgovorom protiv patogena]], [[kancer|rakom]], [[apoptoza|apoptozom]], a i nedavno je predložena kao sredstvo za čuvanje ćelijske energije, [[masne kiseline|masnih kiselina]] i [[aminokiselina]], dozvoljavajući njihov opstanak u nepovoljnim uvjetima. Manjkavi mehanizmi autofagije izazivaju različite neurodegenerativne bolesti.
Autofagije je povezana sa [[proliferacija|proliferacijom]], [[ćelijska diferencijacija | diferencijacijom]], [[imuni odgovor|imunim odgovorom protiv patogena]], [[kancer|rakom]], [[apoptoza|apoptozom]], a i nedavno je predložena kao sredstvo za čuvanje ćelijske energije, [[masne kiseline|masnih kiselina]] i [[aminokiselina]], dozvoljavajući njihov opstanak u nepovoljnim uvjetima. Manjkavi mehanizmi autofagije izazivaju različite neurodegenerativne bolesti.

Neke od funkcija autofagije i beneficija organizmu su razgrađivanje disfunkcionalnih [[Ćelija (biologija)|ćelija]], obezbeživanje gradivnog materijala i energije za ćelije, recikliranje proteina i otpadaka, zaštita nervnog sistema, modifikacija i poboljšavanje imunog sistema,


==Molekulski mehanizmi ==
==Molekulski mehanizmi ==
Geni [[kvasac|kvasaca]], koji su uključeni u autofagiju nazivaju se Atg (1-16), a većina od njih imaju svoj ortologni gen u ćelijama [[biljka|biljaka]], [[sisar]]a i [[protisti|protista]]. Autophagosomi u kvasac imaju promjer od 300 do 900 nm, dok u ćelijama sisara i više (1000-1500 nm).
Geni [[kvasac|kvasaca]], koji su uključeni u autofagiju nazivaju se Atg (1-16), a većina od njih imaju svoj [[ortologni gen]] u ćelijama [[biljka|biljaka]], [[sisar]]a i [[protisti|protista]]. Autophagosomi u kvasac imaju promjer od 300 do 900 nm, dok u ćelijama sisara i više (1000-1500 nm).
Tokom [[biogeneza|biogeneze]], ove vezikule su regulirane u dva sistema pod nazivom UBL (ubikvitinu slični sistemi). Prvi sistem kombinira Atg5 sa Atg12, formirajući kompleks Atg5-Atg12. Drugi konjugira fosfatidiletanolamin Atg8, a ova modifikacija omogućuje pridruživanje citosolnih proteina kao što je Atg8, membranama autofagosoma, dok su degradirani, što je odličan marker Atg8 autofagosoma. Fosfolipidaciju Atg8 redovno prati Western blot poliakrilamidni gel pomoću 6M ureje dopune, u kojoj mogu biti potpuno diferencirane proteina citosolne membrane
Tokom [[biogeneza|biogeneze]], ove vezikule su regulirane u dva sistema pod nazivom UBL (ubikvitinu slični sistemi). Prvi sistem kombinira Atg5 sa Atg12, formirajući kompleks Atg5-Atg12. Drugi konjugira fosfatidiletanolamin Atg8, a ova modifikacija omogućuje pridruživanje citosolnih proteina kao što je Atg8, membranama autofagosoma, dok su degradirani, što je odličan marker Atg8 autofagosoma. Fosfolipidaciju Atg8 redovno prati [[Western blot]] poliakrilamidni gel pomoću 6M ureje dopune, u kojoj mogu biti potpuno diferencirane proteina citosolne membrane


== Također pogledajte ==
== Također pogledajte ==
Red 26: Red 24:


==Vanjski linkovi==
==Vanjski linkovi==
{{Commons|Autophygy}}Autofagija i njeno delovanje https://www.eistria.com/autofagija-post-delovanje.html
{{Commons|Autophygy}}


Autophagy https://www.healthline.com/health/autophagy
[[Kategorija:Ćelije]]
[[Kategorija:Ćelije]]
[[Kategorija:Citologija]]
[[Kategorija:Citologija]]

Verzija na dan 29 juli 2019 u 10:23

(A) Dijagram autofagij;
(B) Elektronska mikrografija autofagnih struktura u masnim tijelima lerve voćne mušice;
(C) Fluorescentno obilježeni autofagosomi u ćelijama jetre gladnih miševa

Autofagija ili autofagocitoza (from the grč. auto- = sam + phagein = jesti), je prirodni destruktivni mehanizam koji, u reguliranom proces, razgrađuje nepotrebne ili disfunkcionalne ćelijske komponente.

Autofagija omogućava urednu degradacija i recikliranje mobilnih komponenti.[1]Tokom ovog procesa, ciljani citoplazmatski sastojci se izoliraju od ostatka ćelije unutar dvomembranske vezikule, poznate kao autofagosom. Autophagosom se zatim spaja s lizosomom i sadržaj se zatim degradira i reciklira.[2] Three different forms of autophagy are commonly described: macroautophagy, microautophagy and chaperone-mediated autophagy.[3] U kontekstu bolesti, autofagija se vidi kao adaptacijski odgovor na stres, promovirajući opstanak, dok se u drugim slučajevima čini da promovira smrt ćelija i morbiditet. U ekstremnom slučaju gladi, razlaganje ćelijskih komponenti promovira ćelijski opstanak održavanjem razine ćelijske energije.[2] Ime "autofagija je uveo belgijski biohemičar Christian de Duve, 1963.[4]

Autofagija je visoko konzervirani proces katabolizma visoko u eukariotskim ćelijama, u citoplazmi, uključujući i višak organela ili oštećenih ili nenormalnih. Ovaj proces igra bitnu ulogu u adaptaciji na gladovanje i promjene u okolišnim uvjetima, u ćelijskom remodeliranju tokom razvoja i akumulaciji promjena, u organelama hipergeneriranih reaktivnih vrsta kisika (ROS) i u ćelijama u starenju.[1]

Funkcije

Autofagije je povezana sa proliferacijom, diferencijacijom, imunim odgovorom protiv patogena, rakom, apoptozom, a i nedavno je predložena kao sredstvo za čuvanje ćelijske energije, masnih kiselina i aminokiselina, dozvoljavajući njihov opstanak u nepovoljnim uvjetima. Manjkavi mehanizmi autofagije izazivaju različite neurodegenerativne bolesti.

Molekulski mehanizmi

Geni kvasaca, koji su uključeni u autofagiju nazivaju se Atg (1-16), a većina od njih imaju svoj ortologni gen u ćelijama biljaka, sisara i protista. Autophagosomi u kvasac imaju promjer od 300 do 900 nm, dok u ćelijama sisara i više (1000-1500 nm). Tokom biogeneze, ove vezikule su regulirane u dva sistema pod nazivom UBL (ubikvitinu slični sistemi). Prvi sistem kombinira Atg5 sa Atg12, formirajući kompleks Atg5-Atg12. Drugi konjugira fosfatidiletanolamin Atg8, a ova modifikacija omogućuje pridruživanje citosolnih proteina kao što je Atg8, membranama autofagosoma, dok su degradirani, što je odličan marker Atg8 autofagosoma. Fosfolipidaciju Atg8 redovno prati Western blot poliakrilamidni gel pomoću 6M ureje dopune, u kojoj mogu biti potpuno diferencirane proteina citosolne membrane

Također pogledajte

Reference

  1. ^ a b Kobayashi S (2015). "Choose Delicately and Reuse Adequately: The Newly Revealed Process of Autophagy". Biological & Pharmaceutical Bulletin. 38 (8): 1098–103. doi:10.1248/bpb.b15-00096. PMID 26235572.
  2. ^ a b Patel AS, Lin L, Geyer A (2012). Eickelberg, Oliver (ured.). "Autophagy in idiopathic pulmonary fibrosis". PLoS ONE. 7 (7): e41394. doi:10.1371/journal.pone.0041394. PMC 3399849. PMID 22815997. Nepoznati parametar |displayauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |display-authors=) (pomoć)CS1 održavanje: više imena: authors list (link) publikacija otvorenog pristupa - besplatna za čitanje
  3. ^ Peracchio C, Alabiso O, Valente G, Isidoro C; Alabiso; Valente; Isidoro (September 2012). "Involvement of autophagy in ovarian cancer: a working hypothesis". J Ovarian Res. 5 (1): 22. doi:10.1186/1757-2215-5-22. PMC 3506510. PMID 22974323.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Klionsky, DJ (2008). "Autophagy revisited: A conversation with Christian de Duve". Autophagy. 4 (6): 740–3. doi:10.4161/auto.6398. PMID 18567941.

Vanjski linkovi