Razlika između verzija stranice "Govor"

[nepregledana izmjena]

[pregledana izmjena]

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj

U redovima

Trenutna verzija na dan 6 august 2019 u 13:04

Govor je proces artikulacije glasovnih složajeva sa određenim značenjem pomoću govornih organa. Govor je optimalna zvučna čovječja komunikacija oblikovana ritmom rečenica, riječi i slogova. Temeljna je dihotomija govora na glas i tekst, što su dvije raznorodne, istovremene i međusobno usklađene komunikacije. Glas je oblikovan posebnim govornim znacima, a tekst je poruka oblikovana jezikom i odgovara Saussurovom pojmu parole.

Kod nekih životinja zapažena je sposobnost oponašanja ljudskog govora. Najpoznatije među njima su papige.

Poremećaji koji posebno ističu probleme pri govoru jesu mucanje, afazija i gluhoća.

Nedovršeni članak Govor koji govori o lingvistici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Govor

@@ Red 2: / Red 2: @@
 '''Govor''' je [[proces]] artikulacije glasovnih složajeva sa određenim [[značenje]]m [[pomoć]]u govornih [[organ]]a. Govor je optimalna [[zvuk|zvučna]] [[čovjek|čovječja]] [[komunikacija]] oblikovana ritmom [[rečenica]], [[riječ]]i i [[slog]]ova.
 Temeljna je dihotomija govora na [[glas]] i [[tekst]], što su dvije raznorodne, istovremene i međusobno usklađene komunikacije. ''Glas'' je oblikovan posebnim govornim znacima, a ''tekst'' je poruka oblikovana jezikom i odgovara [[Ferdinand de Saussure|Saussurovom]] pojmu [[parola|parole]].
-Prema tome, [[jezik]] i govor bili su i ostali izvorni temelj međuljudskog komuniciranja i kultur¬nog kontinuiteta u svim oblicima društvene organizacije, od prvih ljudskih zajednica do suvremene civilizacije. Jezik obuhvata sistem apstraktnih simbola koji predstav¬ljaju različite materijalne i duhovne pojave i pojmove, njihove međusobne veze i odnose. U govoru se jezik ostvaruje (artikulira) kombiniranjem odgovarajućih [[zvuk]]ova koje proizvode govorni organi: [[pluća]], [[grkljan]], [[glasne žice]], [[jezik]], [[usta]], [[nos]] i pomoćni [[mišić]]i, u glasovne ili govorne cjeline – riječi i rečenice. Mnoge životinjske vrste imaju sposobnost oglašavanja sa relativno ustaljenim i prepoznatljivim značenjima okolinskih i unutrašnjih stanja ili fizioloških potreba, kao što su glad, uzne¬mirenost u opasnosti, zastrašivanje protivnika, prizivanje partnera u sezoni parenja i sl. Međutim, ni jedna od njih u svom "repertoaru" zvučnih signala nema posebne znake za određene predmete i njihova svojstva, a još manje za apstraktne pojmove i emotivna stanja (kao što su: ljepota, odanost, ljubav, um, istina i dr.), koji bi makar i nagovještavali njihova značenja u ljudskom jeziku. Govor i jezik odražavaju tipsku ljudsku sposobnost apstraktnog mišljenja, na osnovu pojmova i simbola, a ne samo slika i predodžbi realnih predmeta i pojava. U procesu očovječavanja, pored biološkog receptorsko–efektorskog, postepeno se razvijao i simbolički sistem, kao posebno markantno i isključivo ljudsko svojstvo.
-Interpersonalno jezičko–govorno komuniciranje obuhvata receptivnu (prijemničku) i emisijsku (odašiljačku) fazu i funkciju jednog cjelovitog procesa. Početna faza uključuje senzorsku (čulnu, naročito vizuelnu i slušnu) aktivaciju i vokalizaciju, tj. oglašavanje ili artikulaciju (= tvorbu glasova) i njenu kontrolu. Emisijski dio komunikacije obuhvata oblikovanje misli koje se žele saopćiti i izbor odgovarajućih riječi kojima će se one izraziti, i samu vokalizaciju.
-Prvopomenuti dio ove funkcije primarno se odvija u senzornim područjima mozga, što dokazuju posljedice njihovog oštećenja. Integrativni motorni centri kontrole funkcije organa koji učestvuju u artikulaciji govora nalaze se neposredno ispred motorne kore za lice. Artikulacija se odvija sinhroniziranim pokretima odgovarajućih mišića usta, jezika, grkljana i glasnih žica, te drugih organa koji učest¬vuju u emisiji zvuka.
 Kod nekih životinja zapažena je sposobnost oponašanja ljudskog govora. Najpoznatije među njima su [[papige]].