Razlika između verzija stranice "Tučak"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 75: Red 75:
{{commons|Flowers}}
{{commons|Flowers}}
{{commons|Gynoecium}}
{{commons|Gynoecium}}
{{botanika}}

[[Kategorija:Botanika]]
[[Kategorija:Botanika]]
[[Kategorija:Magnoliophyta]]
[[Kategorija:Magnoliophyta]]

Verzija na dan 11 oktobar 2019 u 12:10

Cvijet of Magnolia × wieseneri sa mnogo tučkova koji zajedno čine ginecij u sredini cvijeta
Cvijet predstavnika roda Hippeastrum: prašnici i tučak sa njuškom
Hippeastrum: stigma i vrat tučka
Ovule gimnospermi i angiospermi

Tučak (lat. pistillum) ili ginecij (grč. γυνή - gyne = žena + οἶκοςj - oikos = dom) je ženski dio cvijeta skrivenosjemenjača, koji se sastoji od jednog ili više sraslih oplodnih listića (karpela), u čijoj unutrašnjosti se nalazi šupljina sa zamecima sjemena. Tučak ih štiti od mogućih vanjskih uticaja, osobito od isušivanja. Može se biti apokarpni, sa nezavisnim (odvojenim) plodnim listovima cvjetišta, koji nisu međusobno srasli, te cenokarpni, sa međusobno sraslim plodnim listovima, koji zajedno čine tučak.[1][2]

Cenokarpni ginecij može opet biti sinkarpni (cenokarpno-sinkarpni), kada je plodnica podijeljena pregradama na tzv. lokule (višegradne plodnice) i parakarpni (cenokarpno-parakarpni), kada plodnica ims jednu jedinstvenu šupljinu (jednogradna plodnica).

Kod većine biljaka, tučak je građen iz tri dijela:

  • njuška ili žig (lat. stigma);
  • vrat tučka (lat. stylus), i
  • plodnica (lat. ovarium, germen).

Njuška ili žig je na vrhu tučka, a često je hrapava ili ljepljiva, da bi se za nju lahko zalijepila polenova zrna. U njoj je i tekućina s biljnim hormonima, koja izaziva klijanje polenovih zrna u polenovu cijev.

Vrat tučka se nastavlja na njušku i veže je za plodnicu. Kroz njega prolazi isklijala polenova cijev na putu do plodnice. Kod nekih cvjetova, vrat se može aktivno savijati i prilagođavati položaj njuške u najpovoljniji smjer za oprašivanje. Tkivo vrata najčešće je omehko sa sluzi, a služi za ishranu polenovih cijevi tokom njihovog rasta prema sjemenim zamecima. Iako od svake karpele nastaje jedan vrat, u cvjetovima s više karpela, mogu srastati u jedan, zajednički vrat tučka.

Plodnica je donji, prošireni dio tučka, gdje se nalaze sjemeni zameci i u kojem se odvija oplodnja.

Karpele, pa tako i tučak, strukture su koje su homologne megasporofilima sjemenih paprati i golosjemenjača. Zna se da su karpele prvobitnih skrivenosjemenjača su bile krupne, listolike, sa velikim brojem nepotpuno sraslih sjemenih zametaka, što se zadržalo i kod suvremenih primitivnih grupa. Paralelno, evolucija cvjetnica je vodila ka smanjivanju broja provodnih snopića u karpeli, sa tri na jedan.

Položaji plodnice

Položaji plodnice u odnosu na cvjetište:
I – natcvjetna,
II –sredcvjetana,
III – potcvjetna.
a – andrecij,
g – ginecij,
p – krunica,
s – čašica,
r – cvjetna loža

Prema broju plodnih listića u tučku razlikuju se dva osnovna oblika ginecija (i cvjetova):

  1. monokarpni – imaju jedan oplodni listić u strukturi jednog tučka; i
  2. polikarpni – sa više oplodnih listića; oni mogu biti:

apokarpni, kada se satoje od više nesraslih tučkova; i
cenokarpni, od sraslih tučkova. Zavisno od stepena srastanja, dijele se na:

  • sinkarpne,
  • parakarpne i
  • lizikarpne ginecije.

Na osnovu položaja plodnice prema ostalim dielovima cvijeta, razlikuju se:

  • hipogini – sa natcvetnom plodnicom;
  • perigini – sa sretcvjetnom i
  • epigini cvjetovi, sa potcvjetnom plodnicom.

Natcvjetn plodnice se nalazi iznad ostalih dijelova cvijeta, odnosno ravnine cvijetne lože i perijanta. Natcvjetna plodnica je tipski obilježje skrivenosjemenjača. Sretcvjetnu plodnicu okružuje čašasta cvjetna loža, koja ne srasta sa njenim zidom, a u istoj je razini na cvietnoj osi kai i perijant. Ovakve plodnice imaju, npr. cvjetovi trešnje i većina ostalih predstavnika porodice Rosaceae. Potcvjetna plodnica se nalazi u čašolikoj cvijetnoj loži koja sa njome srasta, pa su ostali dijelovi cvijeta pričvršćeni za cvijetnu osu iznad plodnice. Potcvjetne plodnice imaju, naprimjer suncokret, perunika i druge vrste.

Tipovi

Kada je ginecij jedna jedinstvena karpela, tada se zove monokarpan. Ako u njemu ima više različitih, slobodnih, nespojenih karpela, tada je apokarpan. Ako gineecij ima više karpela „spojenih“ u jedinstvenu strukturu, to je „sinkarpus“. Sinkarpusni ginecij se ponekad može činiti vrlo sličnim monokarpnom.

Poređenje terminologije ginecija koristeći termine karpela i pistila
Sastav ginecija Terminologija karpela Terminologija pistila Primjeri
Jednostavna karpela Monokarpan (jednokarpelni) ginecij Pistil (jednostavan) Avokado (Persea sp.), većina leguminoza (Fabaceae)
Multiple odvojene ("nespojene") karpele Apokarpoan (horikarpan) ginecij Pistili (jednostavni) Jagoda (Fragaria sp.), Ljutić (Ranunculus sp.)
Multiple spojene ("fuzionirane") karpele Sinkarpni ginecij Pistil (spojen) Tulipan (Tulipa sp.), većina cvjetova

Stepen spojenosti ("fuzije") u sinkarpnom gineciju može varirati. Karpele se mogu „stopiti“ samo u svojim bazama, ali zadržavaju zasebne tučkove i stigme. Karpele se mogu u potpunosti "stopiti", osim zadržavanja zasebnih njuški (žigova, stigmi tučka). Ponekad (npr. kod Apocynaceae) karpele se spajaju svojim vratovima tučka ili stigmama, ali imaju različite jajnike. U sinkarpnom gineciju se "spojeni" jajnici sastavnih karpela mogu zajedno nazvati kao pojedinačni spojeni jajnik. Može se odrediti koliko se karpela spojilo u tvorbu sinkarpnog ginoecija. Ako su vratovii i stigme različiti, obično se mogu prebrojati, kako bi se odredio broj plodnih listova (karpela). Unutar složenih jajnika karpeli mogu imati različite "lokule, podijeljene zidovima koji se nazivaju "septe. Ako sinkopni ginecij ima jedinstven vrat i stigmu i jednu lokulu u jajniku, možda će biti potrebno ispitati kako su pričvršćene ovule. Svaka karpela obično ima različitu liniju placentacije na kojoj su pričvršćene ovule.

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi