Razlika između verzija stranice "Camillo Golgi"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
ref
No edit summary
Red 26: Red 26:


== Reference ==
== Reference ==
{{Refspisak|}}{{Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu}}
{{Commonscat}}
{{Commonscat}}
{{Refspisak|}
{{Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu}}
{{Normativna kontrola}}


{{DEFAULTSORT:Golgi, Camillo}}
{{DEFAULTSORT:Golgi, Camillo}}

Verzija na dan 12 oktobar 2019 u 13:49

Camillo Golgi
Camillo Golgi
Rođenje (1843-07-07) 7. juli 1843.
Brescia, Italija
Smrt21. januar 1926(1926-01-21) (82 godine)
Pavia, Italija

Camillo Golgi (7. juli 1843 Corteneo, Brescia, Italija - 21. januar 1926 Pavia, Italija)[1] je bio italijanski ljekar i fiziolog. Dobitnik je Nobelove nagrade za medicinu 1906. godine, zajedno sa Santiago Ramón y Cajal.

Njegovo najveće otkriće bila je revolucionarna metoda bojenja pojedinih nerva i struktura unutar ćelije. Ova reakcija poznata kao crna reakcija je zapravo histološko bojenje uz pomoć srebro-nitrata. Tokom svog cijelog života pokušavao je ovu metode usavršiti. Pomoću nje, otkrio je, između ostalog, po njemu nazvani Golđijev aparat, te Golđijeve ćelije u mozgu.

Život

Golgi je rođen kao sin liječnika. Studirao je medicinu te je diplomirao na univerzitetu u Paviji 1865. godine. Njegovi profesori su bili Paolo Mantegazza, Giulio Bizzozero i Eusebio Oehl. Nakon studiranja od 1872. posvetio se radu u bolnici St. Matteo, te tamo preuzima mjesto šefa odjela za hronične bolesti u gradiću Abbiategrasso. Ovdje počinje svoja istraživanja o nervnom sistemu u improviziranoj laboratoriji u kuhinji svoje kuće. Godine 1881. Golgi se vraća kao vanredni profesor za histologiju na Univerzitetu u Paviji, te nakon kraćeg zadržavanja u Sieni, prelazi na katedru za opću patologiju. Godine 1890. otkriva tri različita uzroka malarije i razvija metodu fotografisanja različitih faza u razvitku parazita. Tokom Prvog svjetskog rata, Golgi radi u vojnoj bolnici u Paviji. Tamo gradi Institut za neuropatološke i mehanopatološke studije kao i liječenje pacijenata sa oštećenjima perifernog nervnog sistema. Oženio se 1881. godine sa nećakom svog profesora Bizzozera, Donnom Lina. Nisu imali vlastite djece, pa su usvojili njenu nećaku Carolinu.

Priznanja

  • 1906: Nobelova nagrada za medicinu za zasluge na radu o strukturi nervnog sistema.[2]

Reference

{{Refspisak|}

  1. ^ "The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1906". NobelPrize.org (jezik: engleski). Pristupljeno 2019-09-09. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ "The Nobel Prize in Physiology or Medicine 1906". NobelPrize.org (jezik: engleski). Pristupljeno 2019-09-09. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)