Razlika između verzija stranice "Kajsija"
[pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
m Vraćene izmjene korisnika Hadzija-ya (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Semso98 oznaka: vraćanje |
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0 |
||
Red 85: | Red 85: | ||
== Vanjski linkovi == |
== Vanjski linkovi == |
||
* [http://www.tcmedicine.org/en/herb/kuxingren.asp Gorko sjeme kajsije] — informacije o upotrebi sjemena kajsije (engl.) |
* [http://www.tcmedicine.org/en/herb/kuxingren.asp Gorko sjeme kajsije] — informacije o upotrebi sjemena kajsije (engl.) |
||
* [http://www.malatyam.org/apricot.htm O Maltajskoj kajsiji] |
* [https://web.archive.org/web/20070929061737/http://www.malatyam.org/apricot.htm O Maltajskoj kajsiji] |
||
{{Commonscat|Prunus armeniaca}} |
{{Commonscat|Prunus armeniaca}} |
||
== Reference == |
== Reference == |
Verzija na dan 16 oktobar 2019 u 07:37
Kajsija | |
---|---|
Sistematika | |
Carstvo | Plantae |
Divizija | Magnoliophyta |
Red | Rosales |
Porodica | Rosaceae |
Rod | Prunus |
Vrste | |
Kajsija (latinski: Prunus armeniaca), ili marelica, kao i japanska i sibirska kajsija je biljka iz porodice Rosaceae (ruže) i podroda Prunus porodice Prunus. Poznata je još kao Armeniaca vulgaris ili "armenska šljiva", pošto su stari Rimljani smatrali da potjeće iz Armenije.[1] Drugi izvori, kao npr. ruski genetičar Nikolaj Ivanovič Vavilov lokalizira genetsko porijeklo u Kini, što poriču drugi izvori tvrdeći da je kajsija kultivirana u Indiji 3.000 godine p. n. e.[2]
Etimologija
Riječ kajsija je u bosanskom i drugim južnoslavenskim jezicima došla iz turskog jezika (turski: kayısı). Drugo ime, marelica (njemački: Marille), vuče porijeklo iz njemačkog bavarskog govornog područja, koje se koristi u Austriji i Bavarskoj.
Karakteristike
Kajsija je listopadno drvo srednje veličine, guste, široke krošnje. Naraste u visinu 8-12 m. Listovi su joj srcoliki, malo zašiljeni na vrhu, dugi oko 8 cm, a široki od 3-4 cm. Cvjetovi su bijeli ili ružičasti. Plod joj je sličan breskvi ili nektarini, žute ili narandžaste boje, ponekad s crvenim sjajem. Površina ploda je glatka i gotovo bez dlačica. Kajsije su koštunjičavo voće, u sredini ploda nalazi se tvrda košpica, koja sadrži sjemenku.
Rasprostranjenost
Kajsija je bila poznata još za vrijeme Rimljana. Danas se uzgaja u cijelom svijetu, najviše u Iranu, Turskoj i zemljama Mediterana. Iako se smatra da je kajsija suptropska biljka, ona je više prilagođena regionima s hladnim zimama. Tako npr. kajsija može da podnese temperature i do -30 °C, ali limitirajući faktor u rastu kajsija su proljetni mrazevi. Pošto cvjeta vrlo rano, rani mrazevi mogu uništiti cvijet kajsije. Kajsiju su prenijeli u Ameriku španski misionari. Danas se najviše uzgaja u Kaliforniji, Washingtonu i Utahu. Najveći svjetski proizvođač sušenih kajsija je Turska.
Top 10 proizvođača kajsija-2011 (hiljada tona) | |
---|---|
Šablon:Turska | 676,1 |
Šablon:Iran | 452,9 |
Šablon:Uzbekistan | 356,0 |
Šablon:Italija | 263,1 |
Šablon:Alžir | 205,0 |
Šablon:Pakistan | 189,4 |
Šablon:Francuska | 154,9 |
Šablon:Maroko | 132,5 |
Šablon:Ukrajina | 119,9 |
Šablon:Japan | 106,9 |
Ukupno svijet | oko 3834 |
Izvor: UN Food & Agriculture Organisation (FAO) za 2011 |
Upotreba
Kajsija se koristi u proizvodnji džemova, sokova, marmelada, kompota, rakije, sirćeta i likera. Marmelada od kajsija je sastojak saher-torte. Sjemenka kajsije se upotrebljava u proizvodnji poznatog italijanskog likera, amaretta međutim, zbog visokog sadržaja amigdalina (cijanogenetski glikozid, koji se pod djelovanjem enzima raspada u otrovnu cijanovodoničnu kiselinu (HCN)) od oko 8%, ne preporučuje se upotreba većih količina sjemenki.
Hemijski sastav
|
Vanjski linkovi
- Gorko sjeme kajsije — informacije o upotrebi sjemena kajsije (engl.)
- O Maltajskoj kajsiji
Commons ima datoteke na temu: Kajsija |
Reference
- ^ VII Symposium on Apricot Culture and Decline
- ^ A. Huxley (Hrsg.): New RHS Dictionary of Gardening 1: 203–205. Macmillan Publishers. ISBN 0-333-47494-5.