Razlika između verzija stranice "Benoît Paul Émile Clapeyron"
| [pregledana izmjena] | [pregledana izmjena] |
No edit summary |
Rescuing 1 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0 |
||
| Red 19: | Red 19: | ||
=== Ostali radovi === |
=== Ostali radovi === |
||
Clapeyron je, također, radio na karakterizaciji [[idealan plin|idealnih plinova]], [[ravnoteža|ravnoteži]] homogenih [[čvrsto stanje tvari|čvrstih tvari]] i proračunima [[statika|statičnosti]] neprekidnih [[greda (struktura)|greda]], od kojih je najznačajniji [[teorem tri momenta]]<ref> |
Clapeyron je, također, radio na karakterizaciji [[idealan plin|idealnih plinova]], [[ravnoteža|ravnoteži]] homogenih [[čvrsto stanje tvari|čvrstih tvari]] i proračunima [[statika|statičnosti]] neprekidnih [[greda (struktura)|greda]], od kojih je najznačajniji [[teorem tri momenta]]<ref>{{Cite web |url=http://www.roymech.co.uk/Useful_Tables/Beams/Continuous_Beams.html |title=Three Moments Theorem |accessdate=31 Juli 2009 |archiveurl=https://web.archive.org/web/20060110210148/http://roymech.co.uk/Useful_Tables/Beams/Continuous_Beams.html |archivedate=10 Januar 2006 |url-status=dead }}</ref> (Clapeyronov [[teorem]]). |
||
== Publikacije == |
== Publikacije == |
||
Verzija na dan 21 oktobar 2019 u 08:03
Benoît Paul Émile Clapeyron (26. januar 1799. - 28. januar 1864.) je bio francuski inženjer i fizičar, jedan od osnivača termodinamike.
Biografija
![[icon]](/wiki/Datoteka:Wiki_letter_w_cropped.svg){kind=small} | Ovaj odlomak potrebno je proširiti. |
Rad
Termodinamika
1834. godine, dao je prvi doprinos stvaranju moderne termodinamike objavljivanje rada pod nazivom Pogonska sila toplote (Puissance motrice de la chaleur), u kojem je razvio rad fizičara Nicolasa Léonard Sadi Carnota, koji je preminuo dvije godine ranije. Iako je Carnot razvio kompletnu analizu općeg toplotnog motora, koristio je neadekvatnu i već zastarijelu teoriju kalorika.
Clapeyron je, u svojim memoarima, prezentovao Carnotov rad u pristupačnom i grafo-analitičkom obliku, prikazujući Carnotov ciklus kao zatvorenu krivu na indikatornom dijagramu, grafikonu od pritiska naspram zapremine (koji je po njemu dobio naziv Clapeyronov graf).
1843. godine, Clapeyron je dalje razvio ideju povratnih procesa, koje je prethodno sugerisao Carnot, teje postavio konačan iskaz Carnotovog principa, koji je danas poznat kao drugi zakon termodinamike.
Ovi temelji omogućili su mu da napravi nezavisna proširenja Clausiusovog rada, uključujući i formulu, danas poznatu kao Clausius-Clapeyronova relacija, koja karakteriše fazne prijelaze između dvije faze materije. On je dublje razmatrao pitanje faznih prijelaza, što je kasnije postalo poznato kao Stefanovi problemi.
Ostali radovi
Clapeyron je, također, radio na karakterizaciji idealnih plinova, ravnoteži homogenih čvrstih tvari i proračunima statičnosti neprekidnih greda, od kojih je najznačajniji teorem tri momenta[1] (Clapeyronov teorem).
Publikacije
- Clapeyron E. (1834), Puissance motrice de la chaleur, Journal de l'École Royale Polytechnique, Vingt-troisième cahier, Tome XIV, 153-190.
Počasti
- Član Académie des Sciences, (1858).
- Rue Clapeyron u pariskom 8. arrondissementu je dobio naziv po njemu.
- Njegovo ime je jedno od 72 imena na Eiffelovom tornju.
Također pogledajte
Reference
- ^ "Three Moments Theorem". Arhivirano s originala, 10 Januar 2006. Pristupljeno 31 Juli 2009. Provjerite vrijednost datuma u parametru:
|accessdate=i|archivedate=(pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Vanjski linkovi
- O'Connor, John J.; Robertson, Edmund F., "Benoît Paul Émile Clapeyron", MacTutor History of Mathematics archive, University of St Andrews CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link).
- A modern version of Clapeyron's graph as a java applet