Razlika između verzija stranice "Nikolaj Rimski-Korsakov"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
No edit summary
Rescuing 0 sources and submitting 0 for archiving.) #IABot (v2.0
Red 17: Red 17:
'''Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov''' ([[ruski jezik|rus]]. '''Николай Андреевич Римский-Корсаков''', [[Tihvin]], [[18. mart]] [[1844]]. - [[Ljubensk]], [[21. juni]] [[1908]].), [[ruski]] kompozitor i dirigent
'''Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov''' ([[ruski jezik|rus]]. '''Николай Андреевич Римский-Корсаков''', [[Tihvin]], [[18. mart]] [[1844]]. - [[Ljubensk]], [[21. juni]] [[1908]].), [[ruski]] kompozitor i dirigent


Po zanimanju je bio činovnik mornarice, a godine [[1861]]. upoznaje [[Milij Aleksejevič Balakirev|M.A. Balakireva]] i priključuje se njegovom muzičkom kružoku ([[Petorica]]) i na njegov podsticaj komponuje svoju prvu [[simfonija|simfoniju]]. Godine [[1873]]. napušta vojnu službu, a od [[1871]]. do smrti predavao je kompoziciju i instrumentaciju na ''Petrogradskom konzervatoriju''. Bio je i direktor i [[dirigent]] koncerata ''Besplatne muzičke škole'' i dirigent ''Ruskih simfonijski koncerata'' M.P. Beljajeva. Kao dirigent nastupao je u domovini i inostranstvu gdje je propagirao djela ruskih autora. Kao [[kompozitor]], zagovornik ruskog nacionalnog stila [[19. vijek]]a, sjedinio je rusko nasljeđe sa zapadnjačkim uticajima. Inspiraciju je najčešće nalazio u ruskim temama, zatim istočnjačkom te primjenjivao elemente ruske narodne i crkvene muzike. U [[opera]]ma je izgradio čudesan svijet satkan od fantazije, realnosti, humora i romantike. Svojim orkestralnim stilom uticao je ne samo na svoje učenike već na mnogo širi krug koji dopire do [[Claude Debussy|Debussyja]] i [[Maurice Ravel|Ravela]]. Napisao je priručnike ''"Praktični udžbenik harmonije" i "Osnove orkestracije"'', te autobiografsko djelo ''"Hronika mog muzičkog života"''. Dovršio je [[Aleksandar Porfirjevič Borodin|Borodinovu]] operu ''"Knez Igor"'' i ''"Hovanščinu"'', [[Modest Petrovič Musorgski|M. P. Musogorskog]], preradio i instrumentirao ''"Borisa Godunova"'' i mnoge druge tuđe kompozicije.<ref>[http://www.bayerische.staatsoper.de/309-aWQ9Mjg3MSZsPWRl-~popups~k_biographie.html Biografija ] sa stranice ''bayerische.staatsoper.de'' pristupljeno 21.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref><ref>[http://www.rettmann.de/html/rimsky-korsakow.html Biografija ] sa stranice ''rettmann.de'' pristupljeno 21.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>
Po zanimanju je bio činovnik mornarice, a godine [[1861]]. upoznaje [[Milij Aleksejevič Balakirev|M.A. Balakireva]] i priključuje se njegovom muzičkom kružoku ([[Petorica]]) i na njegov podsticaj komponuje svoju prvu [[simfonija|simfoniju]]. Godine [[1873]]. napušta vojnu službu, a od [[1871]]. do smrti predavao je kompoziciju i instrumentaciju na ''Petrogradskom konzervatoriju''. Bio je i direktor i [[dirigent]] koncerata ''Besplatne muzičke škole'' i dirigent ''Ruskih simfonijski koncerata'' M.P. Beljajeva. Kao dirigent nastupao je u domovini i inostranstvu gdje je propagirao djela ruskih autora. Kao [[kompozitor]], zagovornik ruskog nacionalnog stila [[19. vijek]]a, sjedinio je rusko nasljeđe sa zapadnjačkim uticajima. Inspiraciju je najčešće nalazio u ruskim temama, zatim istočnjačkom te primjenjivao elemente ruske narodne i crkvene muzike. U [[opera]]ma je izgradio čudesan svijet satkan od fantazije, realnosti, humora i romantike. Svojim orkestralnim stilom uticao je ne samo na svoje učenike već na mnogo širi krug koji dopire do [[Claude Debussy|Debussyja]] i [[Maurice Ravel|Ravela]]. Napisao je priručnike ''"Praktični udžbenik harmonije" i "Osnove orkestracije"'', te autobiografsko djelo ''"Hronika mog muzičkog života"''. Dovršio je [[Aleksandar Porfirjevič Borodin|Borodinovu]] operu ''"Knez Igor"'' i ''"Hovanščinu"'', [[Modest Petrovič Musorgski|M. P. Musogorskog]], preradio i instrumentirao ''"Borisa Godunova"'' i mnoge druge tuđe kompozicije.<ref>[http://www.bayerische.staatsoper.de/309-aWQ9Mjg3MSZsPWRl-~popups~k_biographie.html Biografija ]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }} sa stranice ''bayerische.staatsoper.de'' pristupljeno 21.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref><ref>[http://www.rettmann.de/html/rimsky-korsakow.html Biografija ] sa stranice ''rettmann.de'' pristupljeno 21.6.2014 {{Simboli jezika|de|Njemački}}</ref>


== Djela ==
== Djela ==

Verzija na dan 24 oktobar 2019 u 02:57

Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov
Николай Андреевич Римский-Корсаков
ruski kompozitor i dirigent iz perioda romantizma
Rođenje (1844-03-18) 18. mart 1844.
Tihvin, Rusija
Smrt21. juni 1908(1908-06-21) (64 godine)
Ljubensk, Rusija

Nikolaj Andrejevič Rimski-Korsakov (rus. Николай Андреевич Римский-Корсаков, Tihvin, 18. mart 1844. - Ljubensk, 21. juni 1908.), ruski kompozitor i dirigent

Po zanimanju je bio činovnik mornarice, a godine 1861. upoznaje M.A. Balakireva i priključuje se njegovom muzičkom kružoku (Petorica) i na njegov podsticaj komponuje svoju prvu simfoniju. Godine 1873. napušta vojnu službu, a od 1871. do smrti predavao je kompoziciju i instrumentaciju na Petrogradskom konzervatoriju. Bio je i direktor i dirigent koncerata Besplatne muzičke škole i dirigent Ruskih simfonijski koncerata M.P. Beljajeva. Kao dirigent nastupao je u domovini i inostranstvu gdje je propagirao djela ruskih autora. Kao kompozitor, zagovornik ruskog nacionalnog stila 19. vijeka, sjedinio je rusko nasljeđe sa zapadnjačkim uticajima. Inspiraciju je najčešće nalazio u ruskim temama, zatim istočnjačkom te primjenjivao elemente ruske narodne i crkvene muzike. U operama je izgradio čudesan svijet satkan od fantazije, realnosti, humora i romantike. Svojim orkestralnim stilom uticao je ne samo na svoje učenike već na mnogo širi krug koji dopire do Debussyja i Ravela. Napisao je priručnike "Praktični udžbenik harmonije" i "Osnove orkestracije", te autobiografsko djelo "Hronika mog muzičkog života". Dovršio je Borodinovu operu "Knez Igor" i "Hovanščinu", M. P. Musogorskog, preradio i instrumentirao "Borisa Godunova" i mnoge druge tuđe kompozicije.[1][2]

Djela

  • opere:
    • "Pskovičanka",
    • "Majska noć",
    • "Snjeguročka",
    • "Carska nevjesta",
    • "Zlatni pjetlić",
    • "Uvertira na ruske teme",
    • "Španski capriccio".
  • simfonijska suita:
    • "Šeherezada",
    • "Uskršnja uvertira".
    • "Bumbarov let"

Reference

  1. ^ Biografija [mrtav link] sa stranice bayerische.staatsoper.de pristupljeno 21.6.2014 (de)
  2. ^ Biografija sa stranice rettmann.de pristupljeno 21.6.2014 (de)