Razlika između verzija stranice "Eto! Baš hoću!"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNo edit summary
No edit summary
Red 1: Red 1:
{{Nedostaju izvori}}
{{Infokutija album |
{{Infokutija album |
| Ime = Eto! Baš hoću!
| Ime = Eto! Baš hoću!
Red 18: Red 17:
}}
}}


'''''Eto! Baš hoću!''''' je treći studijski LP-[[album]] rock grupe [[Bijelo dugme]] iz [[1976]]. godine u izdanju diskografske kuće [[Jugoton]]. Snimjen je u [[Air Recording Studios]], [[London]] novembra 1976. godine. Album je posvećen članovima grupe [[Zoran Redžić|Zoranu Redžiću]], [[Ipe Ivandić|Ipetu Ivandiću]] i [[Vlado Pravdić|Vladi Pravdiću]], koji su bili na odsluženju vojnog roka.
'''''Eto! Baš hoću!''''' je treći studijski LP-album [[rock]] grupe [[Bijelo dugme]] iz [[1976]]. godine u izdanju diskografske kuće [[Jugoton]]. Snimljen je u [[Air Recording Studios]], [[London]] novembra 1976. godine. Album je posvećen članovima grupe [[Zoran Redžić|Zoranu Redžiću]], [[Ipe Ivandić|Ipetu Ivandiću]] i [[Vlado Pravdić|Vladi Pravdiću]], koji su bili na odsluženju obaveznog vojnog roka u [[JNA]].
Bio je to prvi album grupe Bijelo dugme na kojem je svirao klavijaturista [[Laza Ristovski]] i jedini album na kojem je bubnjeve svirao [[Milić Vukašinović]].
Album je anketiran na 31. mjestu od 100 najvećih [[Jugoslavija (SFRJ)|jugoslavenskih]] rock i [[pop]] albuma po knjizi iz 1998. [[YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rok i pop muzike]].<ref name="yu100">{{cite book|last1=Antonić|first1=Duško|last2=Štrbac|first2=Danilo|title= YU 100: najbolji albumi jugoslovenske pok i pop muzike|year=1998|publisher=YU Rock Press|location=Belgrade|page=}}</ref>
''Eto! Baš hoću!'' je 2015. godine proglašen 36. na listi 100 najvećih [[Jugoslavija (SFRJ)|jugoslavenskih]] albuma koje je objavilo hrvatsko izdanje muzičkog časopisa [[Rolling Stone]].

== Snimanje albuma ==
Tokom 1976. bas gitarista Bijelog Dugmea Zoran Redžić, bubnjar Ipe Ivandić i klavijaturista Vlado Pravdić bili su odsutni u muzičkim aktivnostima grupe zbog primanja poziva na obavezno služenje vojnog roka u [[Jugoslavenska narodna armija|Jugoslavenskoj narodnoj armiji]].<ref name="janjatović32">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006|year=2007|publisher=self-released|location=Belgrade|page=32}}</ref> Svaki od njih je tako dobio privremenu zamjenu: na mjesto Redžića došao je vođa grupe [[Formula 4 (grupa)|Formula 4]] Ljubiša Racić, mjesto Ivandića preuzeo je Bregovićev bivši kolega iz grupe [[Kodeksi]] [[Milić Vukašinović]], a Pravdića je zamijenio [[Laza Ristovski]]. Dolazak Laze Ristovskog iz [[Smak]]a (glavni konkurenti Bijelog dugmeta u to vrijeme) pobudila je veliku pažnju u jugoslavenskoj štampi.

Grupa je radila i pripremala se za snimanje albuma u selu [[Borika|Borike]] u [[Podrinje|istočnoj Bosni]], gdje su prethodno radili na svom prethodnom studijskom albumu, [[Šta bi dao da si na mom mjestu]]. Radni naslov albuma bio je "''Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje''", po naslovu pjesme pjesnika i tekstopisca [[Duško Trifunović|Duška Trifunovića]]. Goran Bregović nije uspio napisati muziku na stihove ove pjesme (stihove je kasnije upotrijebio u pjesmi koju je snimila [[Jadranka Stojaković]]), pa je namjeravao imenovati album "''Hoću bar jednom da budem blesav''", ali Jugotonovim urednicima nije se svidio naslov. Album je na kraju naslovljen "''Eto! Baš hoću!''". Na njemu se nalazilo osam pjesama: [[hard rock]] naslovna pjesma, "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze" i "Dede bona, sjeti se, de ti tako svega", [[blues]] rock pjesma "Ne dese se takve stvari pravome muškarcu", narodno orijentisana "Slatko je ljubit' tajno", jednostavna melodija "Ništa mudro"(za koju je tekst napisao Duško Trifunović) i dvije balade, [[Simfonija|simfonijski]] orijentisane "Sanjao sam noćas da te nemam" i jednostavnija pjesma "Loše vino" (napisali su ih Goran Bregović i kantautor [[Arsen Dedić]], a izvorno je snimio pjevač [[Zdravko Čolić]]).<ref name="janjatović32">{{cite book|last=Janjatović|first=Petar|title= EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006|year=2007|publisher=self-released|location=Belgrade|page=32}}</ref>

Album je kao i "''Šta bi dao da na mom mjestu''", snimljen u Londonu, a producirao ga je Neil Harrison. Na snimanju bas gitaru je svirao pjevač [[Željko Bebek]], jer je Ljubiša Racić bio angažiran samo kao muzičar na koncertnim turnejama. Album je objavljen 20. decembra 1976.<ref name="discogs">{{cite web|url=http://www.discogs.com/Bijelo-Dugme-Eto-Baš-Hoću/release/1155758|title=Eto! Baš hoċu!|work=discogs.com|accessdate=4. 1. 2020.}}</ref>
== Spisak pjesama ==
== Spisak pjesama ==
Red 33: Red 42:


== Članovi grupe ==
== Članovi grupe ==
*[[Željko Bebek]] – vokal
*[[Željko Bebek]] – pjevanje
*[[Goran Bregović]] – gitara
*[[Goran Bregović]] – gitara
*[[Milić Vukašinović]] – bubnjevi
*[[Milić Vukašinović]] – bubnjevi
Red 51: Red 60:
*Veljko Despot – omot
*Veljko Despot – omot


Vokalna pratnja:
Pjevačka pratnja:
*Joy Yates
*Joy Yates
*Stevie Lange
*Stevie Lange
*Val Stokes
*Val Stokes

== Reference ==
{{refspisak}}


{{Bijelo dugme}}
{{Bijelo dugme}}

Verzija na dan 4 januar 2020 u 21:59

Eto! Baš hoću!
LP Bijelog dugmeta
Objavljen1976.
Žanrrock
Trajanje34:14
IzdavačJugoton
Hronologija albuma Bijelog dugmeta
Šta bi dao da si na mom mjestu
(1975)
Eto! Baš hoću!
(1976)
Bitanga i princeza
(1979)

Eto! Baš hoću! je treći studijski LP-album rock grupe Bijelo dugme iz 1976. godine u izdanju diskografske kuće Jugoton. Snimljen je u Air Recording Studios, London novembra 1976. godine. Album je posvećen članovima grupe Zoranu Redžiću, Ipetu Ivandiću i Vladi Pravdiću, koji su bili na odsluženju obaveznog vojnog roka u JNA. Bio je to prvi album grupe Bijelo dugme na kojem je svirao klavijaturista Laza Ristovski i jedini album na kojem je bubnjeve svirao Milić Vukašinović. Album je anketiran na 31. mjestu od 100 najvećih jugoslavenskih rock i pop albuma po knjizi iz 1998. YU 100: najbolji albumi jugoslavenske rok i pop muzike.[1] Eto! Baš hoću! je 2015. godine proglašen 36. na listi 100 najvećih jugoslavenskih albuma koje je objavilo hrvatsko izdanje muzičkog časopisa Rolling Stone.

Snimanje albuma

Tokom 1976. bas gitarista Bijelog Dugmea Zoran Redžić, bubnjar Ipe Ivandić i klavijaturista Vlado Pravdić bili su odsutni u muzičkim aktivnostima grupe zbog primanja poziva na obavezno služenje vojnog roka u Jugoslavenskoj narodnoj armiji.[2] Svaki od njih je tako dobio privremenu zamjenu: na mjesto Redžića došao je vođa grupe Formula 4 Ljubiša Racić, mjesto Ivandića preuzeo je Bregovićev bivši kolega iz grupe Kodeksi Milić Vukašinović, a Pravdića je zamijenio Laza Ristovski. Dolazak Laze Ristovskog iz Smaka (glavni konkurenti Bijelog dugmeta u to vrijeme) pobudila je veliku pažnju u jugoslavenskoj štampi.

Grupa je radila i pripremala se za snimanje albuma u selu Borike u istočnoj Bosni, gdje su prethodno radili na svom prethodnom studijskom albumu, Šta bi dao da si na mom mjestu. Radni naslov albuma bio je "Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje", po naslovu pjesme pjesnika i tekstopisca Duška Trifunovića. Goran Bregović nije uspio napisati muziku na stihove ove pjesme (stihove je kasnije upotrijebio u pjesmi koju je snimila Jadranka Stojaković), pa je namjeravao imenovati album "Hoću bar jednom da budem blesav", ali Jugotonovim urednicima nije se svidio naslov. Album je na kraju naslovljen "Eto! Baš hoću!". Na njemu se nalazilo osam pjesama: hard rock naslovna pjesma, "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze" i "Dede bona, sjeti se, de ti tako svega", blues rock pjesma "Ne dese se takve stvari pravome muškarcu", narodno orijentisana "Slatko je ljubit' tajno", jednostavna melodija "Ništa mudro"(za koju je tekst napisao Duško Trifunović) i dvije balade, simfonijski orijentisane "Sanjao sam noćas da te nemam" i jednostavnija pjesma "Loše vino" (napisali su ih Goran Bregović i kantautor Arsen Dedić, a izvorno je snimio pjevač Zdravko Čolić).[2]

Album je kao i "Šta bi dao da na mom mjestu", snimljen u Londonu, a producirao ga je Neil Harrison. Na snimanju bas gitaru je svirao pjevač Željko Bebek, jer je Ljubiša Racić bio angažiran samo kao muzičar na koncertnim turnejama. Album je objavljen 20. decembra 1976.[3]

Spisak pjesama

  1. "Izgledala je malo čudno u kaputu žutom krojenom bez veze" (4:41)
  2. "Loše vino" (2:36)
  3. "Eto! Baš hoću!" (3:52)
  4. "Dede bona, sjeti se, de tako ti svega" (4:56)
  5. "Slatko li je ljubit' tajno" (4:37)
  6. "Ništa mudro" (2:32)
  7. "Ne dese se takve stvari pravome muškarcu" (4:08)
  8. "Sanjao sam noćas da te nemam" (6:46)

Članovi grupe

Saradnici

  • Neil Harrison – producent
  • Veljko Despot – urednik
  • Jon Kelly – snimatelj
  • Jon Walls – asistent
  • Chris Blair – rezao ploču
  • Alf Waite jr. – trombon
  • David Detries – truba
  • Benjamin Newson – alt saksofon
  • Raphael Ravencroft – tenor, bariton, alt saksofon
  • Dragan S. Stefanović – omot
  • Veljko Despot – omot

Pjevačka pratnja:

  • Joy Yates
  • Stevie Lange
  • Val Stokes

Reference

  1. ^ Antonić, Duško; Štrbac, Danilo (1998). YU 100: najbolji albumi jugoslovenske pok i pop muzike. Belgrade: YU Rock Press.
  2. ^ a b Janjatović, Petar (2007). EX YU ROCK enciklopedija 1960-2006. Belgrade: self-released. str. 32.
  3. ^ "Eto! Baš hoċu!". discogs.com. Pristupljeno 4. 1. 2020.. Provjerite vrijednost datuma u parametru: |accessdate= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)