Razlika između verzija stranice "Rimokatoličanstvo"
[pregledana izmjena] | [nepregledana izmjena] |
m Đe ti vidiš izvore u članku? |
|||
Red 23: | Red 23: | ||
[[Datoteka:Distribution of Catholics.png|mini|365x365piksel|Katolici u svijetu]] |
[[Datoteka:Distribution of Catholics.png|mini|365x365piksel|Katolici u svijetu]] |
||
U [[Antika|antičko doba]] ([[4. vijek]]) područje zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog rimskog carstva]]. Nakon prodora [[Islam|islama]] (7-8 vijek) [[Rimokatolička crkva|zapadna Crkva]] gubi berberske zemlje (današnji [[Alžir]] i [[Tunis]]) te veći dio [[Pirenejski poluotok|Pirenejskog poluotoka]]. Ta izgubljena područja nadoknađuje (9-10. vijek) širenjem po germanskim ([[Velika Britanija|Engleska]], [[Njemačka]], [[Danska]], [[Skandinavija]]) i [[Slaveni|slavenskim zemljama]] ([[Poljska]], [[Češka]], [[Moravska]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]]. Nakon reformacije ([[16. vijek]]) gubi znatna područja u [[Srednja Evropa|srednjoj]] i sjeverozapadnoj [[Evropa|Evropi,]] a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama ([[Latinska Amerika]], dijelovi crne [[Afrika|Afrike]] i [[Filipini]]). Od 15. do 16. vijeka [[Rimokatolička crkva]] se uspijeva donekle proširiti na [[Istočna Evropa|istok Evrope]] (tzv. [[Crkvena unija|unija]]). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika živi u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u, [[Kanada|Kanadi]] i [[Australija|Australiji]]. Rimokatoličanstvo se u prostoru i vremenu susrelo s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]], bila je isključiva religija ([[inkvizicija]], progoni drugih vjeroispovijesti i dr.). Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika. |
U [[Antika|antičko doba]] ([[4. vijek]]) područje zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama [[Zapadno Rimsko Carstvo|Zapadnog rimskog carstva]]. Nakon prodora [[Islam|islama]] (7-8 vijek) [[Rimokatolička crkva|zapadna Crkva]] gubi berberske zemlje (današnji [[Alžir]] i [[Tunis]]) te veći dio [[Pirenejski poluotok|Pirenejskog poluotoka]]. Ta izgubljena područja nadoknađuje (9-10. vijek) širenjem po germanskim ([[Velika Britanija|Engleska]], [[Njemačka]], [[Danska]], [[Skandinavija]]) i [[Slaveni|slavenskim zemljama]] ([[Poljska]], [[Češka]], [[Moravska]], [[Slovenija]], [[Hrvatska]]. Nakon reformacije ([[16. vijek]]) gubi znatna područja u [[Srednja Evropa|srednjoj]] i sjeverozapadnoj [[Evropa|Evropi,]] a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama ([[Latinska Amerika]], dijelovi crne [[Afrika|Afrike]] i [[Filipini]]). Od 15. do 16. vijeka [[Rimokatolička crkva]] se uspijeva donekle proširiti na [[Istočna Evropa|istok Evrope]] (tzv. [[Crkvena unija|unija]]). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika živi u [[Sjedinjene Američke Države|SAD]]-u, [[Kanada|Kanadi]] i [[Australija|Australiji]]. Rimokatoličanstvo se u prostoru i vremenu susrelo s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. U [[Srednji vijek|srednjem vijeku]], bila je isključiva religija ([[inkvizicija]], progoni drugih vjeroispovijesti i dr.). Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika. |
||
[[Datoteka:Folio 79r - Pentecostes excerpt.jpg|mini|Silazak Duha Svetoga na apostole i Djevicu Mariju, muzej Condé, Chantilly.]] |
|||
=== Države i teritorije s većinskim katoličkim stanovništvom === |
|||
{| class="wikitable" |
|||
|+Ukupno - 7,093,798,000 |
|||
!Država |
|||
!Katolici |
|||
!% |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Andora}} |
|||
|61,740 |
|||
|88.2 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Argentina}} |
|||
|26,000,000 - 29,820,000 |
|||
|62.9 - 71 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Austrija}} |
|||
|5,050,000 |
|||
|56.9 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Belgija}} |
|||
|6,500,000 |
|||
|58 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Bolivija}} |
|||
|7,980,000 |
|||
|73 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Brazil}} |
|||
|112,000,000 - 140,000,000 |
|||
|54 - 68 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Burundi}} |
|||
|7,440,000 |
|||
|62.1 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Zelenortska Ostrva}} |
|||
|395,850 |
|||
|77.3 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Kolumbija}} |
|||
|35,000,000 |
|||
|75 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Kostarika}} |
|||
|2,600,000 - 3,100,000 |
|||
|52 - 62 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Hrvatska}} |
|||
|3,698,000 |
|||
|86.3 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Kuba}} |
|||
|5,790,000 |
|||
|51.7 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Dominika}} |
|||
|41,564 |
|||
|58.1 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Istočni Timor}} |
|||
|1,021,000 |
|||
|96.9 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Ekvador}} |
|||
|11,265,523 |
|||
|77.0 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Ekvatorska Gvineja}} |
|||
|1,410,000 |
|||
|80.7 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Francuska}} |
|||
|34,000,000–44,000,000 |
|||
|51- 66 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Gabon}} |
|||
|694,600 |
|||
|50 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Haiti}} |
|||
|5,470,000 |
|||
|54 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Irska}} |
|||
|3,729,000 |
|||
|78 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Italija}} |
|||
|42,000,000 - 50,000,000 |
|||
|70 - 81 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Kiribati}} |
|||
|54,684 |
|||
|55.8 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Lihtenštajn}} |
|||
|25,803 |
|||
|75.9 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Litvanija}} |
|||
|2,311,722 |
|||
|77.2 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Luksemburg}} |
|||
|369,600 |
|||
|65.9 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Malta}} |
|||
|361,372 |
|||
|84.4 - 93 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Meksiko}} |
|||
|100,000,000 |
|||
|80.- 83. |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Monako}} |
|||
|29,933 |
|||
|82.3 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Panama}} |
|||
|1,925,000 - 2,400,000 |
|||
|55. - 70. |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Paragvaj}} |
|||
|6,000,000 |
|||
|89 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Peru}} |
|||
|23,674,000 |
|||
|74 - 76 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Filipini}} |
|||
|85,470,000 |
|||
|80 - 86 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Poljska}} |
|||
|33,037,017 |
|||
|85 - 92 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Portugal}} |
|||
|8,600,000–9,240,000 |
|||
|81 - 88 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Sveta Lucija}} |
|||
|101,500 |
|||
|61.3 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|San Marino}} |
|||
|29,412 |
|||
|90.5 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Sveti Toma i Princip}} |
|||
|119,805 |
|||
|73.5 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Sejšeli}} |
|||
|70,866 |
|||
|76.2 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Slovačka}} |
|||
|3,347,277 |
|||
|62 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Slovenija}} |
|||
|1,511,980 |
|||
|73.2 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Španija}} |
|||
|30,720,000 |
|||
|66 - 71 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Vatikan}} |
|||
|842 |
|||
|100 |
|||
|- |
|||
|{{ZID|Venecuela}} |
|||
|21,440,000 -23,360,000 |
|||
|67 - 73 |
|||
|} |
|||
<br />[[Datoteka:Folio 79r - Pentecostes excerpt.jpg|mini|Silazak Duha Svetoga na apostole i Djevicu Mariju, muzej Condé, Chantilly.]] |
|||
== Crkva i država == |
== Crkva i država == |
Verzija na dan 12 januar 2020 u 12:41
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Rimokatoličanstvo ili katolicizam je doktrinarni (dogmatski) sistem u kojem se iskazuje latinska teologija i tradicija Rimske crkve. U svojoj klasičnoj formi ovaj sistem se iskristalizirao u Protivreformacijskom periodu oslanjajući se na sholastičku tomističku metodu. Rimokatoličanstvo se u nekoliko glavnih elemenata razlikuje od pravoslavlja i od protestantizma u sljedećem:
- Tomistička metoda u tumačenju vjere, koja na vjeru primjenjuje Aristotelovu logiku i nameće teologiji filozofske koncepte (npr. "transupstancijacija")
- Tridentska sinteza, koja uvodi u dogmate srednjovjekovnu problematiku (teoriju satisfakcije, primijenjenu na dogmat iskupljenja)
- Juridički i magisterijski karakter dogmata, naročito manifestiran na Prvom vatikanskom saboru, po kome je dogmat odluka nepogrešivog autoriteta (pape), a ne ispovijedanje vjere koje iskazuje duhovno iskustvo i svijest crkve.
Vjerska zajednica
Rimokatoličanstvo je organizirano kao Rimska crkva, koja ima hijerarhiju i laike. Članom vjerske zajednice postaje se krštenjem, a krste se djeca i odrasli. Klerici i laici razlikuju se samo vrstom službe u zajednici. U rimokatoličanstvu postoje tri vrste hijerarhije: svećenička (biskup, prezbiter, đakon), kanonska (papa, ordinarij, dekan, župnik, kapelan) i počasna (kardinal, metropolit, nadbiskup, prelat, kanonik i prebendar). Rimokatolička crkva je nadnacionalna i centralizirana. Vrhovni poglavar je papa (rimski biskup), koji uz pomoć Svete stolice i njenih tijela upravlja crkvom, u zajedništvu s biskupima, koji upravljaju mjesnim crkvama (biskupije). Biskupija se dijeli na dekanate, kojima upravljaju dekani ili nadžupnici. Dekanati se dijele na župe, kojima upravljaju župnici, a pomažu im kapelani. Postoje i nunciji.
Doktrina (dogme)
Rimokatoličanstvo do danas precizira svoj dogmatski nauk, pa otuda i neke dogme koje ga razlikuju od pravoslavlja i protestantizma: (učenje o čistilištu, sakramentima, o odnosu pisane objave i tradicije, o bezgrešnom začeću, papinoj nepogrešivosti, Marijinom uznesenju na nebo). Dogme u rimokatoličanstvu imaju veću važnost nego u pravoslavlju i protestantizmu, pa su precizno definirane i po kanonskom pravu obavezne. Izvor dogmi su Sveto pismo, Predaja, a pri njihovom tumačenju u obzir se uzima vjernički osjećaj, teološko tumačenje i u konačnici crkveno učiteljstvo.
Obredi (bogoštovlje)
U rimokatoličkom kultu razlikuje se klanjanje (latrija, adoracija), od dulije (štovanje). Dok se klanjanje ili latrija iskazuje samo Bogu, dulija ili štovanje može se iskazivati i stvorenjima (anđeli, sveci, slike, kipovi, relikvije). Posebna dulija iskazuje se Bogorodici (hiperdulija). U središtu rimokatoličkog bogoštovlja je klanjanje u duhu i istini (štovanje Boga životom u duhu evanđelja), ali se bogoštovnim činima također pridaje velika važnost (liturgija, euharistija, sakramenti). Bogoštovne čine obavlja sakramentalna hijerarhija (biskup, prezbiter, đakon) u uređenom bogoštovnom prostoru (kapela, crkva, bazilika), u skladu s blagdanima koji se slave po gregorijanskom kalendaru kroz crkvenu godinu. Glavni dijelovi crkvene godine su korizma i advent, a nedjelja je dan počinka i obaveznog prisustva liturgiji (misa). Glavni Gospodnji blagdani su Uskrs, Bogojavljenje, Božić, Trojstvo, Duhovi, marijanski Uznesenje na nebo (Velika Gospa) i Bezgrješno začeće, svetački Svi sveti. U katoličanstvu se pridaje velika vrijednost sakralnoj umjetnosti (crkvena muzika, kiparstvo, slikarstvo, arhitektura, liturgijsko ruho i liturgijski predmeti), koja je uključena u bogoštovlje.
Moral
Prema rimokatoličkom učenju narav i nadnarav, ljudska slobodna volja i božanska milost nadopunjuju se i pretpostavljaju. Zato su u katoličkoj moralci bogoslovne kreposti (vjera, nada, ljubav) i naravne ili stožerne krjeposti (razboritost, pravednost, umjerenost i jakost) komplementarne. Izvori su rimokatoličkog morala Stari zavjet (Dekalog, osobna odgovornost), Novi zavjet (ljubav prema Bogu i bližnjemu) te naravna etika. Sistemski ga proučava moralka, a potanje regulira u zajednici kanonsko pravo. Prekršaj morala je grijeh, koji može biti lahki i teški, a teški grijeh regulira se sakramentom pokore (ispovijed). Uz individualni moral u novije vrijeme u rimokatoličanstvu se naglašava i društveni moral.
Rasprostranjenost
U antičko doba (4. vijek) područje zapadne ili latinske Crkve podudara se s granicama Zapadnog rimskog carstva. Nakon prodora islama (7-8 vijek) zapadna Crkva gubi berberske zemlje (današnji Alžir i Tunis) te veći dio Pirenejskog poluotoka. Ta izgubljena područja nadoknađuje (9-10. vijek) širenjem po germanskim (Engleska, Njemačka, Danska, Skandinavija) i slavenskim zemljama (Poljska, Češka, Moravska, Slovenija, Hrvatska. Nakon reformacije (16. vijek) gubi znatna područja u srednjoj i sjeverozapadnoj Evropi, a gubitak nadoknađuje misionarskim djelovanjem u prekomorskim zemljama (Latinska Amerika, dijelovi crne Afrike i Filipini). Od 15. do 16. vijeka Rimokatolička crkva se uspijeva donekle proširiti na istok Evrope (tzv. unija). Nakon migracija u 19. i 20. vijeku znatan broj rimokatolika živi u SAD-u, Kanadi i Australiji. Rimokatoličanstvo se u prostoru i vremenu susrelo s različitim društvenim poredcima, kulturama i civilizacijama, pri čemu mu se nametao problem prilagodbe. U srednjem vijeku, bila je isključiva religija (inkvizicija, progoni drugih vjeroispovijesti i dr.). Broj rimokatolika je sada (2004) oko 1,1 milijarda vjernika.
Države i teritorije s većinskim katoličkim stanovništvom
Država | Katolici | % |
---|---|---|
Andora | 61,740 | 88.2 |
Argentina | 26,000,000 - 29,820,000 | 62.9 - 71 |
Austrija | 5,050,000 | 56.9 |
Belgija | 6,500,000 | 58 |
Bolivija | 7,980,000 | 73 |
Brazil | 112,000,000 - 140,000,000 | 54 - 68 |
Burundi | 7,440,000 | 62.1 |
Zelenortska Ostrva | 395,850 | 77.3 |
Kolumbija | 35,000,000 | 75 |
Kostarika | 2,600,000 - 3,100,000 | 52 - 62 |
Hrvatska | 3,698,000 | 86.3 |
Kuba | 5,790,000 | 51.7 |
Dominika | 41,564 | 58.1 |
Istočni Timor | 1,021,000 | 96.9 |
Ekvador | 11,265,523 | 77.0 |
Ekvatorska Gvineja | 1,410,000 | 80.7 |
Francuska | 34,000,000–44,000,000 | 51- 66 |
Gabon | 694,600 | 50 |
Haiti | 5,470,000 | 54 |
Irska | 3,729,000 | 78 |
Italija | 42,000,000 - 50,000,000 | 70 - 81 |
Kiribati | 54,684 | 55.8 |
Lihtenštajn | 25,803 | 75.9 |
Litvanija | 2,311,722 | 77.2 |
Luksemburg | 369,600 | 65.9 |
Malta | 361,372 | 84.4 - 93 |
Meksiko | 100,000,000 | 80.- 83. |
Monako | 29,933 | 82.3 |
Panama | 1,925,000 - 2,400,000 | 55. - 70. |
Paragvaj | 6,000,000 | 89 |
Peru | 23,674,000 | 74 - 76 |
Filipini | 85,470,000 | 80 - 86 |
Poljska | 33,037,017 | 85 - 92 |
Portugal | 8,600,000–9,240,000 | 81 - 88 |
Sveta Lucija | 101,500 | 61.3 |
San Marino | 29,412 | 90.5 |
Sveti Toma i Princip | 119,805 | 73.5 |
Sejšeli | 70,866 | 76.2 |
Slovačka | 3,347,277 | 62 |
Slovenija | 1,511,980 | 73.2 |
Španija | 30,720,000 | 66 - 71 |
Vatikan | 842 | 100 |
Venecuela | 21,440,000 -23,360,000 | 67 - 73 |
Crkva i država
U rimokatoličanstvu je načelno prihvaćen nauk o dvije vlasti, duhovnoj (Crkva) i vremenitoj (država). U srednjem vijeku formiraće se učenje da je papa nosilac i duhovne i svjetovne vlasti. Tako će u 13. vijeku većina zapadnih vladara priznavati papu za vrhovnog gospodara (feudalni sistem). Papska svjetovna vlast slabi reformacijom. U 19. vijeku rimokatoličanstvo se sukobljava sa liberalizmom. U 20. vijeku se susrelo s totalitarnim državama, koje ga bilo toleriraju i podređuju (fašizam), bilo osuđuju na postupno odumiranje (komunizam). Na Drugom vatikanskom saboru (1962-65) Rimokatolička je crkva temeljno redefinirala odnos Crkve i države, prihvatila svjetonazorni pluralizam i slobodu savjesti. Prema koncilskom shvatanju Crkva je odvojena od države, ali ne smije biti isključena iz društva.