Razlika između verzija stranice "Dositej Vasić"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[nepregledana izmjena][nepregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Stradanje i smrt u Drugom svjetskom ratu: završetak popravljanja datuma
Red 14: Red 14:
[[Drugi svjetski rat]] je mitropolita Dositeja zatekao u Zagrebu, u njegovoj rezidenciji. Na dan proglasa [[NDH]], 10. aprila 1941. godine, uhapšen je od ustaša i sa svojim [[đakon]]om Lazarom Živadinovićem zatvoren u zatvor u Petrinjskoj ulici. O njegovom stradanju svjedoči i izjava belgijskog konzula Arnolda Roberta, koji je kroz otvor na vratima ćelije broj 8, vidjevši tijelo iznakaženog mitropolita Dositeja, rekao: "No, bogami, ovo je divljaštvo što ovi ljudi rade".
[[Drugi svjetski rat]] je mitropolita Dositeja zatekao u Zagrebu, u njegovoj rezidenciji. Na dan proglasa [[NDH]], 10. aprila 1941. godine, uhapšen je od ustaša i sa svojim [[đakon]]om Lazarom Živadinovićem zatvoren u zatvor u Petrinjskoj ulici. O njegovom stradanju svjedoči i izjava belgijskog konzula Arnolda Roberta, koji je kroz otvor na vratima ćelije broj 8, vidjevši tijelo iznakaženog mitropolita Dositeja, rekao: "No, bogami, ovo je divljaštvo što ovi ljudi rade".


Teško bolestan premješten je u bolnicu Milosrdnih sestara. Umjesto lječenja "milosrdne sestre" svirepo su ga mučile i ponižavale. Od njih je svakodnevno mučen i zlostavljan, tako da mu je sva brada bila počupana. Po svjedočenju Božidara Cerovskog, šefa ustaške policije u Zagrebu, "Mitropolit je bio tako strašno izmrcvaren da je jedva živ utrpan u vlak za Beograd". Nakon višegodišnjih pokušaja generala [[Milan Nedić|Nedića]] da izdejstvuje spašavanje mitropolita, konačno je dopremljen u [[Zemun]], u teretnom vagonu. Bolesnog mitropolita preuzimaju njemačke okupacione vlasti i sprovode ga u Beograd. Nekoliko mjeseci nakon maltretiranja i mučenja u Zagrebu, umro je u [[Manastir Vavedenje presvete Bogorodice u Beogradu|manastiru Vavedenje]] u Beogradu 13. januara 1945. godine, od teških posljedica zlostavljanja. <ref>{{Cite book|last=Вуковић|first=Сава|authorlink= |title=Српски јерарси од 9.-20. века|year=1996.|url= |publisher=Евро|pages=|location=Београд|id= }}</ref>
Teško bolestan premješten je u bolnicu Milosrdnih sestara. Umjesto lječenja "milosrdne sestre" svirepo su ga mučile i ponižavale. Od njih je svakodnevno mučen i zlostavljan, tako da mu je sva brada bila počupana. Po svjedočenju Božidara Cerovskog, šefa ustaške policije u Zagrebu, "Mitropolit je bio tako strašno izmrcvaren da je jedva živ utrpan u vlak za Beograd". Nakon višegodišnjih pokušaja generala [[Milan Nedić|Nedića]] da izdejstvuje spašavanje mitropolita, konačno je dopremljen u [[Zemun]], u teretnom vagonu. Bolesnog mitropolita preuzimaju njemačke okupacione vlasti i sprovode ga u Beograd. Nekoliko mjeseci nakon maltretiranja i mučenja u Zagrebu, umro je u [[Manastir Vavedenje presvete Bogorodice u Beogradu|manastiru Vavedenje]] u Beogradu 13. januara 1945. godine, od teških posljedica zlostavljanja. <ref>{{Cite book|last=Вуковић|first=Сава|authorlink= |title=Српски јерарси од 9.-20. века|year=1996|url= |publisher=Евро|pages=|location=Београд|id= }}</ref>


== Kanonizacija ==
== Kanonizacija ==

Verzija na dan 21 januar 2020 u 23:30

Njegovo preosveštenstvo vladika niški i kasniji prvi mitropolit zagrebački, Dositej Vasić
Freska svetog ispovjednika Dositeja Vasića, manastir Vavedenje presvete Bogorodice u Beogradu

Dositej Vasić, (svjetovno ime Dragutin, Beograd, 5. decembar 1877. - Beograd, 13. januar 1945.) vladika niški i prvi mitropolit zagrebački, srpske pravoslavne crkve.

Školovanje

Sveti ispovjednik Dositej Vasić, mitropolit zagrebački, Gimnaziju i bogosloviju završio je u Beogradu. Zamonašio se još kao učenik bogoslovije i rukopoložen je u čin jerođakona. Završio je kijevsku Duhovnu akademiju i magistraturu 1904. godine, a zatim je završio filozofske nauke na Univerzitetu u Berlinu i Leipzigu.

Vladika niški i prvi mitropolit zagrebački

U maju 1913. godine sveti arhijerejski sabor Kraljevine Srbije izabrao ga je za vladiku niškog, a 25. istoga mjeseca posvećen je za vladiku. Tokom Prvog svjetskog rata dočekao je bugarskog okupatora u svojoj rezidenciji, a onda je prebačen u internaciju. Nakon kapitulacije Bugarske vraća se u svoje vladičanstvo 1918. godine. U njemu ostaje do 1933. Govorio je odlično ruski, češki, njemački i francuski jezik. Odlikovan je ordenom svetog Save 1. stupnja sa lentom, zlatnom Obilića medaljom za hrabrost, ordenom Karađorđeve zvijezde 4. stupnja, ordenom Bijelog orla 4. stupnja i ordenom Crvenog krsta, ruskog i jugoslavenskog. 8. oktobra 1932. godine u svetom arhijerejskom saboru, jednoglasno je izabran za prvog mitropolita Zagrebačkog.

U vreme djelimičnog prelaska Čeha i Slovaka iz rimokatolicizma u pravoslavlje, a u Prikarpatskoj Rusiji iz unije, vladika Dositej je tri godine proveo u Čehoslovačkoj kao misionar, a zatim je održavao stalnu vezu sa mladom Pravoslavnom crkvom u ovoj zemlji. Nakon stvaranja zagrebačke mitropolije, postavljen je za prvog mitropolita zagrebačkog. Mitropolit Dositej se naročito istakao svojim organizatorskim radom. Novoosnovanoj mitropoliji zagrebačkoj postavio je čvrste temelje i dao značaj koji joj i priliči u takvoj političkoj i kulturnoj metropoli kao što je grad Zagreb.

Stradanje i smrt u Drugom svjetskom ratu

Drugi svjetski rat je mitropolita Dositeja zatekao u Zagrebu, u njegovoj rezidenciji. Na dan proglasa NDH, 10. aprila 1941. godine, uhapšen je od ustaša i sa svojim đakonom Lazarom Živadinovićem zatvoren u zatvor u Petrinjskoj ulici. O njegovom stradanju svjedoči i izjava belgijskog konzula Arnolda Roberta, koji je kroz otvor na vratima ćelije broj 8, vidjevši tijelo iznakaženog mitropolita Dositeja, rekao: "No, bogami, ovo je divljaštvo što ovi ljudi rade".

Teško bolestan premješten je u bolnicu Milosrdnih sestara. Umjesto lječenja "milosrdne sestre" svirepo su ga mučile i ponižavale. Od njih je svakodnevno mučen i zlostavljan, tako da mu je sva brada bila počupana. Po svjedočenju Božidara Cerovskog, šefa ustaške policije u Zagrebu, "Mitropolit je bio tako strašno izmrcvaren da je jedva živ utrpan u vlak za Beograd". Nakon višegodišnjih pokušaja generala Nedića da izdejstvuje spašavanje mitropolita, konačno je dopremljen u Zemun, u teretnom vagonu. Bolesnog mitropolita preuzimaju njemačke okupacione vlasti i sprovode ga u Beograd. Nekoliko mjeseci nakon maltretiranja i mučenja u Zagrebu, umro je u manastiru Vavedenje u Beogradu 13. januara 1945. godine, od teških posljedica zlostavljanja. [1]

Kanonizacija

Na redovnom zasjedanju svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve mitropolit Dositej je, zbog svog mučeništva, stradanja i ispovjedanja pravoslavne vjere, upisan u Imenoslov srpske crkve kao ispovjednik. Srpska crkva ga proslavlja 13. januara/31. decembra. 13. maja 2008. godine, molitveno su prenešene moći svetog svešteno-ispovjednika Dositeja zagrebačkog i vavedenjskog iz groba, u porti manastira Vavedenje u Beogradu, u samu crkvu. [2]

Galerija

Reference

  1. ^ Вуковић, Сава (1996). Српски јерарси од 9.-20. века. Београд: Евро. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ ИСТОРИЈАТ ОБИТЕЉИ МАНАСТИРА ВАВЕДЕЊА ПРЕСВЕТЕ БОГОРОДИЦЕ. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)