Razlika između verzija stranice "Japodi"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Pregled historije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m →‎Batonov ustanak: datumi: ispravljam "D. Mjesec GGGG" u "D. M. GGGG"
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 9: Red 9:
== Porijeklo Japoda ==
== Porijeklo Japoda ==


Japodi su, uz Liburne, jedna od najranije poznatih ilirskih etničkih grupa; po vijestima grčkih pomoraca na Jadranu iz 6. stoljeća p. n. e. prvi ih spominje [[Hekatej]] (''Hekataios''). Rezultati arheoloških istraživanja smještaju kulturu Japoda kao prijelaz između kultura sjevernijih plemena Panonaca prema "pravim" Ilirima na jugoistoku, pa se Japodi (slično kao i mlađi Dalmati) uslovno mogu smatrati "Poluilirima".
Japodi su, uz Liburne, jedna od najranije poznatih ilirskih etničkih grupa; po vijestima grčkih pomoraca na Jadranu iz 6. stoljeća p. n. e. prvi ih spominje [[Hekatej]] (''Hekataios''). Rezultati arheoloških istraživanja smještaju kulturu Japoda kao prijelaz između kultura sjevernijih plemena Panonaca prema "pravim" Ilirima na jugoistoku, pa se Japodi (slično kao i mlađi Dalmati) uslovno mogu smatrati "Poluilirima".


Rimski historičar [[Strabon]] je na osnovu nejasnih izvora smatrao Japode za miješanu grupu [[Kelti|Kelta]] i Ilira, mada nema jasnih dokaza o učešću keltske komponente osim nešto keltskog oružja pronađenog najviše uz rijeku Kupu, koje je tu vjerovatno dospjelo trgovinom sa susjednim sjevernim [[Taurisci]]ma. Ovi [[Kelti]] su se doselili u blizinu Japoda tek oko 500 godina kasnije, u 4. stoljeću p. n. e. kada su Japodi već imali razvijenu sopstvenu kulturu, uključujući i metalurgiju i rudarstvo, štaviše, Japodi od 4. stoljeća p. n. e. ulaze u fazu opadanja. <ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |work=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>
Rimski historičar [[Strabon]] je na osnovu nejasnih izvora smatrao Japode za miješanu grupu [[Kelti|Kelta]] i Ilira, mada nema jasnih dokaza o učešću keltske komponente osim nešto keltskog oružja pronađenog najviše uz rijeku Kupu, koje je tu vjerovatno dospjelo trgovinom sa susjednim sjevernim [[Taurisci]]ma. Ovi [[Kelti]] su se doselili u blizinu Japoda tek oko 500 godina kasnije, u 4. stoljeću p. n. e. kada su Japodi već imali razvijenu sopstvenu kulturu, uključujući i metalurgiju i rudarstvo, štaviše, Japodi od 4. stoljeća p. n. e. ulaze u fazu opadanja.<ref name="Bojanovski">{{Cite web |url= https://de.scribd.com/doc/12834705/Ivo-Bojanovski-BIH-u-Anticko-Doba |title= Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA |work=Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988 |accessdate= 9. 2. 2016}}</ref>


== Kultura i privreda ==
== Kultura i privreda ==
Red 17: Red 17:
Područje na kojem su živjeli Japodi bilo je bogato šumama, tako da je drvo bilo pretežni materijal koji su koristili za izgradnju svojih nastambi. Kamene građevine su podizali većinom na vrhovima uzvišenja gdje su imali i gradove od 400-3000 stanovnika. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica ''Metulum'' kod [[Josipdol]]a, ''Monetium'' (gradina Humac kod [[Brinje|Brinja]]), ''Avendo'' (Latica kod Kompolja), ''Arupium'' (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une pronađeno oko osamdeset lokacija sa ostacima njihovih naselja.
Područje na kojem su živjeli Japodi bilo je bogato šumama, tako da je drvo bilo pretežni materijal koji su koristili za izgradnju svojih nastambi. Kamene građevine su podizali većinom na vrhovima uzvišenja gdje su imali i gradove od 400-3000 stanovnika. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica ''Metulum'' kod [[Josipdol]]a, ''Monetium'' (gradina Humac kod [[Brinje|Brinja]]), ''Avendo'' (Latica kod Kompolja), ''Arupium'' (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une pronađeno oko osamdeset lokacija sa ostacima njihovih naselja.


Gradinska naselja u dolini Une: Kekića glavica (Gornji Petrovići, [[Bosanska Krupa]]), Gradina u Ripču, Gradina [[Raetinium]], Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac, [[Ripač]], Lohovo, Doljani itd. <ref>[http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2034.pdf B. Raunig: Japodske gradine]</ref>
Gradinska naselja u dolini Une: Kekića glavica (Gornji Petrovići, [[Bosanska Krupa]]), Gradina u Ripču, Gradina [[Raetinium]], Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac, [[Ripač]], Lohovo, Doljani itd.<ref>[http://www.anubih.ba/godisnjak/izdanja/Godisnjak%2034.pdf B. Raunig: Japodske gradine]</ref>
[[File:P.465-fig.172-Palæolithic Man and Terramara Settlements in Europe.jpg|mini|desno|Skica japodskog sojeničkog naselja, napravljena u vrijeme istraživanja]]
[[File:P.465-fig.172-Palæolithic Man and Terramara Settlements in Europe.jpg|mini|desno|Skica japodskog sojeničkog naselja, napravljena u vrijeme istraživanja]]
U dolini Une pronađena su i [[Kultura Japoda u dolini Une|sojenička naselja]]: Ripač, Otoke u Golubiću, Kralje, Ribić i Brekovica.<ref>{{Cite web |url= http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=61 |title= Arheološko područje Ripač |work=kons.gov.ba |accessdate= 13. 3. 2016}}</ref>
U dolini Une pronađena su i [[Kultura Japoda u dolini Une|sojenička naselja]]: Ripač, Otoke u Golubiću, Kralje, Ribić i Brekovica.<ref>{{Cite web |url= http://old.kons.gov.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=61 |title= Arheološko područje Ripač |work=kons.gov.ba |accessdate= 13. 3. 2016}}</ref>
Red 23: Red 23:
Japodi su bili kovači, seljaci, pastiri i ratnici. Po [[politika|političkoj]] organizaciji su Japodi vjerovatno imali labavi plemenski savez bez vrhovnog vođe i bez jasnih naznaka o postojanju vladajućeg staleža. Rimljani navode da su u prijestonici Japoda razorili i spalili gradsku vijećnicu u kojoj su poginule japodske žene i djeca. To pokazuje da su japodski gradovi vjerovatno imali organiziranu upravu.
Japodi su bili kovači, seljaci, pastiri i ratnici. Po [[politika|političkoj]] organizaciji su Japodi vjerovatno imali labavi plemenski savez bez vrhovnog vođe i bez jasnih naznaka o postojanju vladajućeg staleža. Rimljani navode da su u prijestonici Japoda razorili i spalili gradsku vijećnicu u kojoj su poginule japodske žene i djeca. To pokazuje da su japodski gradovi vjerovatno imali organiziranu upravu.


Japodski seljaci su uzgajali razne [[žitarice]], vinovu lozu i bavili se lovom. Ipak, na osnovu načina građenja njihovih naselja oko rubova kraških polja i kamenih torova za stoku moguće je da su prevashodno bili nomadski stočari a ni područje Like nije pogodovalo za neke druge aktivnosti. Njihova [[umjetnost]] nije bila naročito drugučija od susjeda i uglavnom je mješavina ilirskih, panonskih i rimskih uticaja. Japodi su imali dodira i sa grčkim i etruščanskim trgovcima iz tog su doba što se vidi iz ukrasa i antropomorfnih figurina koje su izrađivali. <ref>[http://www.anubih.ba/images/publikacije/djela/CBI/djela_LXXXII_8.pdf B. Raunig: Umjetnost i kultura Japoda]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> Koristili su metale i [[jantar]] za ogrlice i narukvice sa spiralnim i trouglim privjescima. Navodno je jantar do Japoda dolazio sa dalekog [[Baltik]]a. Stari narodi su posebno cijenili ovaj materijal i oko njega su se plele [[mitologija|mitološke priče]], a pripisivala mu se i ljekovita svojstva.
Japodski seljaci su uzgajali razne [[žitarice]], vinovu lozu i bavili se lovom. Ipak, na osnovu načina građenja njihovih naselja oko rubova kraških polja i kamenih torova za stoku moguće je da su prevashodno bili nomadski stočari a ni područje Like nije pogodovalo za neke druge aktivnosti. Njihova [[umjetnost]] nije bila naročito drugučija od susjeda i uglavnom je mješavina ilirskih, panonskih i rimskih uticaja. Japodi su imali dodira i sa grčkim i etruščanskim trgovcima iz tog su doba što se vidi iz ukrasa i antropomorfnih figurina koje su izrađivali.<ref>[http://www.anubih.ba/images/publikacije/djela/CBI/djela_LXXXII_8.pdf B. Raunig: Umjetnost i kultura Japoda]{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> Koristili su metale i [[jantar]] za ogrlice i narukvice sa spiralnim i trouglim privjescima. Navodno je jantar do Japoda dolazio sa dalekog [[Baltik]]a. Stari narodi su posebno cijenili ovaj materijal i oko njega su se plele [[mitologija|mitološke priče]], a pripisivala mu se i ljekovita svojstva.


Prije dolaska Rimljana Japodi nisu imali pismenost a tek nakon rimskih osvajanja i usvajanja latinskog jezika i pisma počinju sa postavljanjem nadgrobnih [[latinica|latiničnih]] natpisa.<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/doc/177015405/Kulturna-Istorija-BiH |title=Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work=Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate=9. 2. 2016 }}{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> Originalni jezik Japoda je ostao uglavnom nepoznat i jedini zapisi o njemu su imena na nadgrobnim spomenicima (''tafonimi'') i rimski popis japodskih naselja i rijeka (''toponimi''). I ovi oskudni jezički pokazatelji ukazuju da su Japodi bili između Panonaca i južnijih, "pravih" Ilira.
Prije dolaska Rimljana Japodi nisu imali pismenost a tek nakon rimskih osvajanja i usvajanja latinskog jezika i pisma počinju sa postavljanjem nadgrobnih [[latinica|latiničnih]] natpisa.<ref name="Basler">{{Cite web |url=https://de.scribd.com/doc/177015405/Kulturna-Istorija-BiH |title=Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE |work=Veselin Masleša, Sarajevo, 1966 |accessdate=9. 2. 2016 }}{{Mrtav link|datum=Oktobar 2019 |bot=InternetArchiveBot }}</ref> Originalni jezik Japoda je ostao uglavnom nepoznat i jedini zapisi o njemu su imena na nadgrobnim spomenicima (''tafonimi'') i rimski popis japodskih naselja i rijeka (''toponimi''). I ovi oskudni jezički pokazatelji ukazuju da su Japodi bili između Panonaca i južnijih, "pravih" Ilira.
Red 29: Red 29:
== Vjera i grobovi ==
== Vjera i grobovi ==


Slično ostalim Ilirima, izvorni Japodi su po [[vjera|vjeri]] bili [[politeizam|mnogobošci]], ali su imali i svoja božanstva. Njihov glavni bog bio je Vodenbog ''Bindus'', ruševine čijeg hrama sa više žrtvenika su nađene kod [[Bihać]]a i on približno odgovara rimskom [[Neptun (mitologija)|Neptunu]]. Drugo njihovo božanstvo bio je ''Vidassus'' tj. bog liječništva, te božica izvora ''Thana'' koja je slična rimskoj [[Dijana (mitologija)|Dijani]] i njen reljef u kamenu je nađen nad izvorom kod [[Jastrebarsko]]g. Japodski etnički totem je bio [[konj]], a također su obožavali i svete [[zmija|zmije]] kao duhove svojih predaka.
Slično ostalim Ilirima, izvorni Japodi su po [[vjera|vjeri]] bili [[politeizam|mnogobošci]], ali su imali i svoja božanstva. Njihov glavni bog bio je Vodenbog ''Bindus'', ruševine čijeg hrama sa više žrtvenika su nađene kod [[Bihać]]a i on približno odgovara rimskom [[Neptun (mitologija)|Neptunu]]. Drugo njihovo božanstvo bio je ''Vidassus'' tj. bog liječništva, te božica izvora ''Thana'' koja je slična rimskoj [[Dijana (mitologija)|Dijani]] i njen reljef u kamenu je nađen nad izvorom kod [[Jastrebarsko]]g. Japodski etnički totem je bio [[konj]], a također su obožavali i svete [[zmija|zmije]] kao duhove svojih predaka.


U rano doba Japodi su često sahranjivali svoje mrtve u pećinama, a kasnije u drvenim kovčezima u zidanim porodičnim grobnicama na padinama ispod naselja. Na istoku, uz Unu i pod utjecajem ostalih Ilira, prakticirali su i spaljivanje posmrtnih ostataka a pepeo su čuvali u pogrebnim urnama. U grobovima Japoda, kao ni južnije, u grobovima Liburna, gotovo nikada nije priloženo [[oružje]], za razliku od grobalja Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira gdje je oružje često i obilno prisutno u muškim grobovima. Ovo navodi na zaljučak da su Japodi bili miroljubivi i da im ratovanje nije bio bitan dio života.
U rano doba Japodi su često sahranjivali svoje mrtve u pećinama, a kasnije u drvenim kovčezima u zidanim porodičnim grobnicama na padinama ispod naselja. Na istoku, uz Unu i pod utjecajem ostalih Ilira, prakticirali su i spaljivanje posmrtnih ostataka a pepeo su čuvali u pogrebnim urnama. U grobovima Japoda, kao ni južnije, u grobovima Liburna, gotovo nikada nije priloženo [[oružje]], za razliku od grobalja Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira gdje je oružje često i obilno prisutno u muškim grobovima. Ovo navodi na zaljučak da su Japodi bili miroljubivi i da im ratovanje nije bio bitan dio života.
Red 37: Red 37:
Od ranih pisanih izvora najvažnija su [[antika|antički]] zapisi [[Apijan]]a (''Appianos'', oko 95-165. godine) i [[Dijon]]a (''Dion Kassios'') o ratovanju rimskog cara [[Cezar Augustus|Oktavijana]] protiv Japoda. Za razliku od ratničkih Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira, Japodi su u određenoj mjeri manje ratovali (ali i insistirali na svojoj nezavisnošću) i više su se bavili [[poljoprivreda|poljoprivredom]], [[rudarstvo]]m i [[metalurgija|metalurgijom]]. Međutim, Rimska Imperija je trebala rudnike [[Metal (hemija)|metala]] Japoda za proizvodnju svog oružja i prolaz kroz njihove teritorije za dalje osvajanje Panonije i srednje [[Evropa|Evrope]].
Od ranih pisanih izvora najvažnija su [[antika|antički]] zapisi [[Apijan]]a (''Appianos'', oko 95-165. godine) i [[Dijon]]a (''Dion Kassios'') o ratovanju rimskog cara [[Cezar Augustus|Oktavijana]] protiv Japoda. Za razliku od ratničkih Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira, Japodi su u određenoj mjeri manje ratovali (ali i insistirali na svojoj nezavisnošću) i više su se bavili [[poljoprivreda|poljoprivredom]], [[rudarstvo]]m i [[metalurgija|metalurgijom]]. Međutim, Rimska Imperija je trebala rudnike [[Metal (hemija)|metala]] Japoda za proizvodnju svog oružja i prolaz kroz njihove teritorije za dalje osvajanje Panonije i srednje [[Evropa|Evrope]].


Tako su Rimljani isprovocirali sukobe koje je započeo konzul Gaj Kasije ''Caius Cassius'') 171. p. n. e. , pa opet Junije Brut 129. godine p. n. e. i napokon Gaj Koskonije (''Caius Cosconius'') 78-76. godine p. n. e.
Tako su Rimljani isprovocirali sukobe koje je započeo konzul Gaj Kasije ''Caius Cassius'') 171. p. n. e. , pa opet Junije Brut 129. godine p. n. e. i napokon Gaj Koskonije (''Caius Cosconius'') 78-76. godine p. n. e.


{{citat|"... /Gali/ uložiše žalbu pred Senatom na C. Cassiusa, koji bješe konzul prethodne godine a sad je služio kao vojni tribun u Makedoniji... za uništenje polja alpskih plemena koja su bila prijatelji Rima i odvođenje hiljada u ropstvo... Požalili su se i Karni, Histri i Japodi. Obavijestili su Senat da je Cassius prvo zatražio da mu daju vodiče prema Makedoniji... a onda se okrenuo i napao njihovu teritoriju, prolijevajući krv, silujući i paleći..."; [[Livije]] u [[Ab Urbe Condita]], 43.5}}
{{citat|"... /Gali/ uložiše žalbu pred Senatom na C. Cassiusa, koji bješe konzul prethodne godine a sad je služio kao vojni tribun u Makedoniji... za uništenje polja alpskih plemena koja su bila prijatelji Rima i odvođenje hiljada u ropstvo... Požalili su se i Karni, Histri i Japodi. Obavijestili su Senat da je Cassius prvo zatražio da mu daju vodiče prema Makedoniji... a onda se okrenuo i napao njihovu teritoriju, prolijevajući krv, silujući i paleći..."; [[Livije]] u [[Ab Urbe Condita]], 43.5}}
Red 63: Red 63:


== Literatura ==
== Literatura ==
* Stipčević, Aleksandar (1989), ''Iliri: povijest, život, kultura,'', Školska knjiga Zagreb, 2.dopunjeno izdanje, ISBN:8603991065
* Stipčević, Aleksandar (1989), ''Iliri: povijest, život, kultura,'', Školska knjiga Zagreb, 2.dopunjeno izdanje, ISBN 8603991065
* Wilkes, J. J. (1992), ''The Illyrians'', Blackwell, pp. 80 i 207, ISBN 0-631-19807-5.
* Wilkes, J. J. (1992), ''The Illyrians'', Blackwell, pp.&nbsp;80 i 207, {{ISBN|0-631-19807-5}}.
* Axhanela (Adžanela) Ardian (2004),"''Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy''", Center for Balkan Studies, http://www.balkancenter.org/Anglisht/ardian.ilyrianbosna.html.
* Axhanela (Adžanela) Ardian (2004),"''Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy''", Center for Balkan Studies, http://www.balkancenter.org/Anglisht/ardian.ilyrianbosna.html.
* Ž. Rapanić: ''Arheološka problematika Like (zbornik)''. Otočac 1975.
* Ž. Rapanić: ''Arheološka problematika Like (zbornik)''. Otočac 1975.
Red 77: Red 77:
{{Iliri}}
{{Iliri}}
{{Portal Bosna i Hercegovina}}
{{Portal Bosna i Hercegovina}}

[[Kategorija:Historija Hrvatske]]
[[Kategorija:Historija Hrvatske]]
[[Kategorija:Iliri]]
[[Kategorija:Iliri]]

Verzija na dan 1 februar 2020 u 19:28

Karta koja približno pokazuje razmještaj ilirskih plemena u Iliriji

Japodi (lat. Iapodes, grč. Iapydoi) su venetsko-ilirska plemenska etnogrupa iz starog vijeka.

Rasprostranjenost

Uglavnom su naseljavali područje sjeverozapadne Ilirije u zaleđu jadranske obale i istočno od Istre, između rijeka Kupe (antička Colapis), Une (Oeneus), Sane i Zrmanje i planine Velebit do Jadranskog mora. Središte njihove države nalazilo se u na području Like u današnjoj Hrvatskoj. Susjedi na jugu (velebitska obala i Kvarnerski otoci (Insulae Liburnicae) su im bili primorski Liburni sa kojima su povremeno ratovali oko teritorije. Na zapadu su graničili i povremeno se sukobljavali s istarskim Histrima, dok su njihovi sukobi plemenima Maezaei i Ditiones istočno od Une slabije poznati. Najveću ekspanziju su dosegli u periodu između 8. i 6. stoljeća p. n. e. Japodi su nastanjivali i središnji dio Pounja gdje su držali širu okolinu Bihaća. Njihov glavni grad i vjersko središte bio je Metulum. Prema nekim izvorima Metulum se nalazio kod Otočca na rijeci Uni a prema drugima kod današnjeg mjesta Šmihel, kod Postojne, u Sloveniji.

Arheološka istraživanja su potvrdila kontinuirano naseljavanje Japoda na području Like oko 9. stoljeća p. n. e. a nakon pada pod rimsku vlast, Japodi su dijelom romanizirani i većinom nastavili živjeli na tim prostorima bar do propasti Rimskog carstva, ukupno skoro petnaest stoljeća. Iako su Rimljani, a pogotovo Grci, za kontinentalne Japode ostavili znatno oskudnije zapise nego za susjedne primorske Liburne i Dalmate, arheološka ostavština Japoda je vrlo obilna pa je iz toga dosad razrađeno više opsežnih monografija o njihovoj kulturi i historiji (Hiller 1991, Raunig 2004, Olujić 2007).

Porijeklo Japoda

Japodi su, uz Liburne, jedna od najranije poznatih ilirskih etničkih grupa; po vijestima grčkih pomoraca na Jadranu iz 6. stoljeća p. n. e. prvi ih spominje Hekatej (Hekataios). Rezultati arheoloških istraživanja smještaju kulturu Japoda kao prijelaz između kultura sjevernijih plemena Panonaca prema "pravim" Ilirima na jugoistoku, pa se Japodi (slično kao i mlađi Dalmati) uslovno mogu smatrati "Poluilirima".

Rimski historičar Strabon je na osnovu nejasnih izvora smatrao Japode za miješanu grupu Kelta i Ilira, mada nema jasnih dokaza o učešću keltske komponente osim nešto keltskog oružja pronađenog najviše uz rijeku Kupu, koje je tu vjerovatno dospjelo trgovinom sa susjednim sjevernim Tauriscima. Ovi Kelti su se doselili u blizinu Japoda tek oko 500 godina kasnije, u 4. stoljeću p. n. e. kada su Japodi već imali razvijenu sopstvenu kulturu, uključujući i metalurgiju i rudarstvo, štaviše, Japodi od 4. stoljeća p. n. e. ulaze u fazu opadanja.[1]

Kultura i privreda

Područje na kojem su živjeli Japodi bilo je bogato šumama, tako da je drvo bilo pretežni materijal koji su koristili za izgradnju svojih nastambi. Kamene građevine su podizali većinom na vrhovima uzvišenja gdje su imali i gradove od 400-3000 stanovnika. Glavni i najveći gradovi Japoda su bili u Lici: prijestolnica Metulum kod Josipdola, Monetium (gradina Humac kod Brinja), Avendo (Latica kod Kompolja), Arupium (Vital kod ličkog Prozora) i drugi manji, a dosad je između Kupe i Une pronađeno oko osamdeset lokacija sa ostacima njihovih naselja.

Gradinska naselja u dolini Une: Kekića glavica (Gornji Petrovići, Bosanska Krupa), Gradina u Ripču, Gradina Raetinium, Izačić-glavica, Brekovica, Spahići, Sokolac, Ripač, Lohovo, Doljani itd.[2]

Skica japodskog sojeničkog naselja, napravljena u vrijeme istraživanja

U dolini Une pronađena su i sojenička naselja: Ripač, Otoke u Golubiću, Kralje, Ribić i Brekovica.[3]

Japodi su bili kovači, seljaci, pastiri i ratnici. Po političkoj organizaciji su Japodi vjerovatno imali labavi plemenski savez bez vrhovnog vođe i bez jasnih naznaka o postojanju vladajućeg staleža. Rimljani navode da su u prijestonici Japoda razorili i spalili gradsku vijećnicu u kojoj su poginule japodske žene i djeca. To pokazuje da su japodski gradovi vjerovatno imali organiziranu upravu.

Japodski seljaci su uzgajali razne žitarice, vinovu lozu i bavili se lovom. Ipak, na osnovu načina građenja njihovih naselja oko rubova kraških polja i kamenih torova za stoku moguće je da su prevashodno bili nomadski stočari a ni područje Like nije pogodovalo za neke druge aktivnosti. Njihova umjetnost nije bila naročito drugučija od susjeda i uglavnom je mješavina ilirskih, panonskih i rimskih uticaja. Japodi su imali dodira i sa grčkim i etruščanskim trgovcima iz tog su doba što se vidi iz ukrasa i antropomorfnih figurina koje su izrađivali.[4] Koristili su metale i jantar za ogrlice i narukvice sa spiralnim i trouglim privjescima. Navodno je jantar do Japoda dolazio sa dalekog Baltika. Stari narodi su posebno cijenili ovaj materijal i oko njega su se plele mitološke priče, a pripisivala mu se i ljekovita svojstva.

Prije dolaska Rimljana Japodi nisu imali pismenost a tek nakon rimskih osvajanja i usvajanja latinskog jezika i pisma počinju sa postavljanjem nadgrobnih latiničnih natpisa.[5] Originalni jezik Japoda je ostao uglavnom nepoznat i jedini zapisi o njemu su imena na nadgrobnim spomenicima (tafonimi) i rimski popis japodskih naselja i rijeka (toponimi). I ovi oskudni jezički pokazatelji ukazuju da su Japodi bili između Panonaca i južnijih, "pravih" Ilira.

Vjera i grobovi

Slično ostalim Ilirima, izvorni Japodi su po vjeri bili mnogobošci, ali su imali i svoja božanstva. Njihov glavni bog bio je Vodenbog Bindus, ruševine čijeg hrama sa više žrtvenika su nađene kod Bihaća i on približno odgovara rimskom Neptunu. Drugo njihovo božanstvo bio je Vidassus tj. bog liječništva, te božica izvora Thana koja je slična rimskoj Dijani i njen reljef u kamenu je nađen nad izvorom kod Jastrebarskog. Japodski etnički totem je bio konj, a također su obožavali i svete zmije kao duhove svojih predaka.

U rano doba Japodi su često sahranjivali svoje mrtve u pećinama, a kasnije u drvenim kovčezima u zidanim porodičnim grobnicama na padinama ispod naselja. Na istoku, uz Unu i pod utjecajem ostalih Ilira, prakticirali su i spaljivanje posmrtnih ostataka a pepeo su čuvali u pogrebnim urnama. U grobovima Japoda, kao ni južnije, u grobovima Liburna, gotovo nikada nije priloženo oružje, za razliku od grobalja Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira gdje je oružje često i obilno prisutno u muškim grobovima. Ovo navodi na zaljučak da su Japodi bili miroljubivi i da im ratovanje nije bio bitan dio života.

Ratovi protiv Rima

Od ranih pisanih izvora najvažnija su antički zapisi Apijana (Appianos, oko 95-165. godine) i Dijona (Dion Kassios) o ratovanju rimskog cara Oktavijana protiv Japoda. Za razliku od ratničkih Dalmata i drugih jugoistočnih Ilira, Japodi su u određenoj mjeri manje ratovali (ali i insistirali na svojoj nezavisnošću) i više su se bavili poljoprivredom, rudarstvom i metalurgijom. Međutim, Rimska Imperija je trebala rudnike metala Japoda za proizvodnju svog oružja i prolaz kroz njihove teritorije za dalje osvajanje Panonije i srednje Evrope.

Tako su Rimljani isprovocirali sukobe koje je započeo konzul Gaj Kasije Caius Cassius) 171. p. n. e. , pa opet Junije Brut 129. godine p. n. e. i napokon Gaj Koskonije (Caius Cosconius) 78-76. godine p. n. e.

"... /Gali/ uložiše žalbu pred Senatom na C. Cassiusa, koji bješe konzul prethodne godine a sad je služio kao vojni tribun u Makedoniji... za uništenje polja alpskih plemena koja su bila prijatelji Rima i odvođenje hiljada u ropstvo... Požalili su se i Karni, Histri i Japodi. Obavijestili su Senat da je Cassius prvo zatražio da mu daju vodiče prema Makedoniji... a onda se okrenuo i napao njihovu teritoriju, prolijevajući krv, silujući i paleći..."; Livije u Ab Urbe Condita, 43.5

Nakon njegove pobjede Japodi sklapaju mir sa Rimom i plaćaju danak, ali su se od 52-47. godine p. n. e. ponovo pobunili i prekinuli savezništvo.

Oktavijanovi ratovi

Iz tog razloga je 34. godine p. n. e. Oktavijan August počeo rat protiv Japoda u kojem je konačno zauzeo i uništio japodsku prijestolnicu Metulum (danas gradina Viničica kod Josipdola), uz veliki broj civilnih žrtava. Zabilježen je opis bitke dok su Japodi odoljevali.

"...onda je on /Oktavijan/ napredovao do mjesta zvanog Metulus /Metulum/, glavnog naselja Japoda, smještenog na planini sa veoma gustom šumom, na dva grebena sa uskom dolinom između njih. Tu je bilo oko 3.000 ratnika i dobro naouružanih mladića koji su lahko odbili Rimljane što bjehu okružili njihov grad"; Apijan, Historija Rima, 9.4.19.

Ostali japodski gradovi (oppida), svi u današnjoj Lici, nisu pružili jači otpor. Vjerojatno je (bar) jedna kolona rimske vojske zahvatila i bosansko Pounje, ali se to u izvorima ne spominje. Tako je Oktavijan Japodima naplatio sve nevolje što su ih zadavali Rimljanima: samo u posljednjih dvadesetak godina (52, 48/47. g.) dva su puta iz svoje zemlje protjerali rimske posade. Često su uznemirivali, ponekad i s Panonima i Histrima, oblasti sjeverne Italije oko Trsta i Akvileje, pa je od njihovih pljačkaških napada strepila cijela sjeverna Italija.

Oktavijan je porazio Japode, Segestane i Dalmate, a susjedna plemena, vidjevši moć rimske vojske, potpisali su ugovore, koji su značili gubitak samostalnosti.[6]

Batonov ustanak

Batonov ustanak bio je posljednji pokušaj Ilira da se odupru rimskom imperijalizmu.[7]

Nakon toga japodske zemlje, tj. današnji Gorski Kotar, Lika, Kordun i dolina Une ostaju trajno pod vlašću Rima sve do njegove propasti. Japodsko područje je bilo dio rimske provincije Ilirikum, odnosno Dalmacije, sa ograničenom autonomijom, na čijem čelu je bio domaći romanizirani poglavar tzv. Praepositus Iapodum.

Također pogledajte

Literatura

  • Stipčević, Aleksandar (1989), Iliri: povijest, život, kultura,, Školska knjiga Zagreb, 2.dopunjeno izdanje, ISBN 8603991065
  • Wilkes, J. J. (1992), The Illyrians, Blackwell, pp. 80 i 207, ISBN 0-631-19807-5.
  • Axhanela (Adžanela) Ardian (2004),"Illyrian Bosnia and Herzegovina-an overview of a cultural legacy", Center for Balkan Studies, http://www.balkancenter.org/Anglisht/ardian.ilyrianbosna.html.
  • Ž. Rapanić: Arheološka problematika Like (zbornik). Otočac 1975.
  • G. Hiller: Zur japodischen und liburnischen Früheisenzeit. Universität Heidelberg, 1991.
  • T. Kolak: Arheološka topografija Like od prapovijesti do srednjeg vijeka. Muzej Like, Gospić 2001.
  • B. Raunig: Umjetnost i religija Japoda. Djela Akademije BiH, Sarajevo 2004.
  • B. Olujić: Povijest Japoda. Srednja Europa, Zagreb 2007.
  • Salmedin Mesihović, Filozofski fakultet Sarajevo, 2011 -ANTIQVI HOMINES BOSNAE

Reference

  1. ^ "Ivo Bojanovski: BOSNA I HERCEGOVINA U ANTIČKO DOBA". Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, 1988. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ B. Raunig: Japodske gradine
  3. ^ "Arheološko područje Ripač". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 3. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  4. ^ B. Raunig: Umjetnost i kultura Japoda[mrtav link]
  5. ^ "Alojz Benac-Đuro Basler-Borivoj Ćović-Esad Pašalić-Nada Miletić-Pavao Anđelić - KULTURNA ISTORIJA BOSNE I HERCEGOVINE". Veselin Masleša, Sarajevo, 1966. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)[mrtav link]
  6. ^ "Salmedin Mesihović -RIMSKI VUK I ILIRSKA ZMIJA, Posljednja borba" (PDF). Filozofski fakultet Sarajevo, 2011. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  7. ^ "Salmedin Mesihović: SVPPLEMENTVM REBELLIO ILLYRICI I – GERMANIKOVA "POUNJSKA OFANZIVA"" (PDF). INSTITUT ZA ISTORIJU • Br. 4, 1-234, Sarajevo 2009. Arhivirano s originala (PDF), 14. 7. 2018. Pristupljeno 9. 2. 2016. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Portal iconPortal Bosna i Hercegovina
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Japodi&oldid=3142239"