Razlika između verzija stranice "Proteinska izoforma"

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
[pregledana izmjena][pregledana izmjena]
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m ISBN magic link > {{ISBN}}; razne ispravke
Red 1: Red 1:
'''Proteinska izoforma''' ili '''proteinska varijanta''' je jedan od nekoliko različitih oblika istog [[protein]]a.<ref name="isbn0-7637-4063-2">{{Cite book |last=Lewin|first=Benjamin| title = Genes IX | publisher = Jones and Bartlett Publishers | location = Boston |year=2008 |pages=| id = ISBN 0-7637-4063-2 | oclc = | doi = | accessdate = }}</ref> Različite forme proteina mogu aw prizvesti pod kontrolom srodnih [[gen]]a ili iz istog gena putem [[prerada RNK|alternativne prerade RNK]]. Veliki broj izoformi je je posljedica [[SNP|jednostrukih nukleotidnih polimorfizama]] (SNP), s malim genetičkim razlikama između [[alel]]a istog gena. Javljaju na specifičnim pojedinačnim pozicijama gena.<ref name= <“Campbell“>{{cite book|author=Campbell N. A. et al.|year=2008|title=Biology. 8th Ed. |publisher=Person International Edition, San Francisco|isbn=978-0-321-53616-7}}</ref><ref name=<"Alberts">{{cite book|author=Alberts B. et al.|year=2002|title= Molecular Biology of the Cell, 4th Ed.|publisher= Garland Science|isbn=0-8153-4072-9}}</ref><ref name="Volet-Volet"">{{cite book|author=Voet D., Voet J. G.|title=Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley|isbn=978-0-471-19350-0}}</ref><ref name="Bajrović">{{Cite book |author=Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds.|title=Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju|publisher=Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo|year=2005|isbn= 9958-9344-1-8}}</ref>
'''Proteinska izoforma''' ili '''proteinska varijanta''' je jedan od nekoliko različitih oblika istog [[protein]]a.<ref name="isbn0-7637-4063-2">{{Cite book |last=Lewin|first=Benjamin| title = Genes IX | publisher = Jones and Bartlett Publishers | location = Boston |year=2008 |pages=| id = {{ISBN|0-7637-4063-2}} | oclc = | doi = | accessdate = }}</ref> Različite forme proteina mogu aw prizvesti pod kontrolom srodnih [[gen]]a ili iz istog gena putem [[prerada RNK|alternativne prerade RNK]]. Veliki broj izoformi je je posljedica [[SNP|jednostrukih nukleotidnih polimorfizama]] (SNP), s malim genetičkim razlikama između [[alel]]a istog gena. Javljaju na specifičnim pojedinačnim pozicijama gena.<ref name= <“Campbell“>{{cite book|author=Campbell N. A. et al.|year=2008|title=Biology. 8th Ed. |publisher=Person International Edition, San Francisco|isbn=978-0-321-53616-7}}</ref><ref name=<"Alberts">{{cite book|author=Alberts B. et al.|year=2002|title= Molecular Biology of the Cell, 4th Ed.|publisher= Garland Science|isbn=0-8153-4072-9}}</ref><ref name="Volet-Volet">{{cite book|author=Voet D., Voet J. G.|title=Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley|isbn=978-0-471-19350-0}}</ref><ref name="Bajrović">{{Cite book |author=Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds.|title=Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju|publisher=Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo|year=2005|isbn= 9958-9344-1-8}}</ref>


Otkriće izoformi je djelimično objasnilo naizgled mali broj kodirajućih regija ([[gen]]a) ustanovljenih [[projekt ljudskog genoma|projektom ljudskog genoma]], a sposobnost stvaranja prepoznatljivo različitih proteina iz istog gena povećava raznovrsnost [[proteom]]a. Izoforme se lako otkrivaju i opisuju proučavanjem [[DNK mikro čip]]a i baza podataka [[komplementarna DNK|cDNK]].
Otkriće izoformi je djelimično objasnilo naizgled mali broj kodirajućih regija ([[gen]]a) ustanovljenih [[projekt ljudskog genoma|projektom ljudskog genoma]], a sposobnost stvaranja prepoznatljivo različitih proteina iz istog gena povećava raznovrsnost [[proteom]]a. Izoforme se lako otkrivaju i opisuju proučavanjem [[DNK mikro čip]]a i baza podataka [[komplementarna DNK|cDNK]].


== Mehanizam ==
== Mehanizam ==
[[Datoteka:DNA alternative splicing.gif|thumb|350px|Proteini A, B i C su izoform koje su kodirane iz istog genea – |nakon [[prerada RNK |alternativne prerade RNK |420x420px]]
[[Datoteka:DNA alternative splicing.gif|thumb|350px|Proteini A, B i C su izoform koje su kodirane iz istog genea – |nakon [[prerada RNK|alternativne prerade RNK |420x420px]]
{{Glavni|Alternativna prerada RNK]]
{{Glavni|Alternativna prerada RNK]]
[[Datoteka:Alternative splicing.jpg|thumb|Razni mehanismi [[prerada RNK|prerade RNK]]|320x320px]]
[[Datoteka:Alternative splicing.jpg|thumb|Razni mehanismi [[prerada RNK|prerade RNK]]|320x320px]]
Alternativna prerada RNK je proces [[posttranskripcijska modifikacija|posttranskripcijske modifikacije]] koja je glavni molekulski mehanizam koju doprinosi različitosti proteina.<ref name=“Hadziselimović“>{{cite book |author=Hadžiselimović R., Pojskić N. |year=2005|title= Uvod u humanu imunogenetiku.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-3-4}}</ref>
Alternativna prerada RNK je proces [[posttranskripcijska modifikacija|posttranskripcijske modifikacije]] koja je glavni molekulski mehanizam koju doprinosi različitosti proteina.<ref name="Hadziselimović">{{cite book |author=Hadžiselimović R., Pojskić N. |year=2005|title= Uvod u humanu imunogenetiku.|publisher= Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo|isbn=9958-9344-3-4}}</ref>


Nađeno je da je [[splajsosom]], veliki [[ribonukleoprotein]], mjesto gdje RNK razgrađuje ubavlja ligaciju sredstva za uklanjanje kodiranih segmenata bez proteina ili [[intron]]a.<ref name=":3">{{Cite journal|last=Lee|first=Yeon|last2=Rio|first2=Donald C.|date=2015-01-01|title=Mechanisms and Regulation of Alternative Pre-mRNA Splicing|url=http://dx.doi.org/10.1146/annurev-biochem-060614-034316|journal=Annual Review of Biochemistry|volume=84|issue=1|pages=291–323|doi=10.1146/annurev-biochem-060614-034316|pmc=4526142|pmid=25784052}}</ref> Za formiranje aktivnih splajskosoma, odgovara pet podjedinica , U1,U2, U4/U6 i U5.
Nađeno je da je [[splajsosom]], veliki [[ribonukleoprotein]], mjesto gdje RNK razgrađuje ubavlja ligaciju sredstva za uklanjanje kodiranih segmenata bez proteina ili [[intron]]a.<ref name=":3">{{Cite journal|last=Lee|first=Yeon|last2=Rio|first2=Donald C.|date=1. 1. 2015|title=Mechanisms and Regulation of Alternative Pre-mRNA Splicing|url=http://dx.doi.org/10.1146/annurev-biochem-060614-034316|journal=Annual Review of Biochemistry|volume=84|issue=1|pages=291–323|doi=10.1146/annurev-biochem-060614-034316|pmc=4526142|pmid=25784052}}</ref> Za formiranje aktivnih splajskosoma, odgovara pet podjedinica , U1,U2, U4/U6 i U5.


Postoje tri glavne komponente zajedničkog alternativnog mehanizma prerade RNK:
Postoje tri glavne komponente zajedničkog alternativnog mehanizma prerade RNK:
Red 17: Red 17:
Ukratko, tokom procesa transkripcije, [[iRNK]] može uključivati (povećati) ili isključiti (utišati) jedan ili više genskih egzona.
Ukratko, tokom procesa transkripcije, [[iRNK]] može uključivati (povećati) ili isključiti (utišati) jedan ili više genskih egzona.
== Glikoforme ==
== Glikoforme ==
'''Glikoforme''' su varijante proteina koje se razlikuju samo po broju i tipu vezanih [[glikan]]a. [[Glikoprotein]]i se često sastoje od brojnih glikoformi, za koje su vezani različiti [[ugljikohidrati|saharidi]] ili [[oligosaharid]]i. Te modifikacije mogu biti posljedica [[biosinteza|biosintskih]] razlika tokom procesa [[glikolizacija|glikozilacije]] ili se javljaju nakon akcije [[glikozidaza]] ili [[glikoziltransferaza]]. Glikoforme se mogu identificirati detaljnom hemijskom analizom razdvojenih glikoformi, ali je jednostavnije putem diferencijalnih reakcija sa [[lektin]]ima, odnosno korištzenjem lektinske [[Afinitetna hromatografija|afinitetne hromatografije]] i [[elektroforeza|elektroforeze]]. Tipski primjeri glikoproteina koji sadrže glikoforme su [[krvni proteini]]: [[orosomukoid]], [[antitripsin]] i [[haptoglobin]]. Jedna od neobičnih varijacija glikoformi je primećena kod adhezijsakih molekula neuronskih ćelija (NCAM), kod kojih je je za proteine vezana [[polisijalinska kiselina]].<ref>{{Cite book |ref= harv|last=Lewin|first=Benjamin| title = Genes IX | publisher = Jones and Bartlett Publishers | location = Boston |year=2008 |pages=| id = ISBN 0-7637-4063-2 | oclc = | doi = | accessdate = }}</ref>
'''Glikoforme''' su varijante proteina koje se razlikuju samo po broju i tipu vezanih [[glikan]]a. [[Glikoprotein]]i se često sastoje od brojnih glikoformi, za koje su vezani različiti [[ugljikohidrati|saharidi]] ili [[oligosaharid]]i. Te modifikacije mogu biti posljedica [[biosinteza|biosintskih]] razlika tokom procesa [[glikolizacija|glikozilacije]] ili se javljaju nakon akcije [[glikozidaza]] ili [[glikoziltransferaza]]. Glikoforme se mogu identificirati detaljnom hemijskom analizom razdvojenih glikoformi, ali je jednostavnije putem diferencijalnih reakcija sa [[lektin]]ima, odnosno korištzenjem lektinske [[Afinitetna hromatografija|afinitetne hromatografije]] i [[elektroforeza|elektroforeze]]. Tipski primjeri glikoproteina koji sadrže glikoforme su [[krvni proteini]]: [[orosomukoid]], [[antitripsin]] i [[haptoglobin]]. Jedna od neobičnih varijacija glikoformi je primećena kod adhezijsakih molekula neuronskih ćelija (NCAM), kod kojih je je za proteine vezana [[polisijalinska kiselina]].<ref>{{Cite book |ref= harv|last=Lewin|first=Benjamin| title = Genes IX | publisher = Jones and Bartlett Publishers | location = Boston |year=2008 |pages=| id = {{ISBN|0-7637-4063-2}} | oclc = | doi = | accessdate = }}</ref>


==Također pogledajte==
==Također pogledajte==
Red 31: Red 31:
* [http://ghr.nlm.nih.gov/glossary=isoforms Definicije izofromi]
* [http://ghr.nlm.nih.gov/glossary=isoforms Definicije izofromi]
{{Commons|Protein isoform}}
{{Commons|Protein isoform}}

[[Kategorija:Molekularna biologija]]
[[Kategorija:Molekularna biologija]]
[[Kategorija:Bjelančevine]]
[[Kategorija:Bjelančevine]]

Verzija na dan 1 februar 2020 u 21:30

Proteinska izoforma ili proteinska varijanta je jedan od nekoliko različitih oblika istog proteina.[1] Različite forme proteina mogu aw prizvesti pod kontrolom srodnih gena ili iz istog gena putem alternativne prerade RNK. Veliki broj izoformi je je posljedica jednostrukih nukleotidnih polimorfizama (SNP), s malim genetičkim razlikama između alela istog gena. Javljaju na specifičnim pojedinačnim pozicijama gena.[2][3][4][5]

Otkriće izoformi je djelimično objasnilo naizgled mali broj kodirajućih regija (gena) ustanovljenih projektom ljudskog genoma, a sposobnost stvaranja prepoznatljivo različitih proteina iz istog gena povećava raznovrsnost proteoma. Izoforme se lako otkrivaju i opisuju proučavanjem DNK mikro čipa i baza podataka cDNK.

Mehanizam

Alternativna prerada RNK
Razni mehanismi prerade RNK

Alternativna prerada RNK je proces posttranskripcijske modifikacije koja je glavni molekulski mehanizam koju doprinosi različitosti proteina.[6]

Nađeno je da je splajsosom, veliki ribonukleoprotein, mjesto gdje RNK razgrađuje ubavlja ligaciju sredstva za uklanjanje kodiranih segmenata bez proteina ili introna.[7] Za formiranje aktivnih splajskosoma, odgovara pet podjedinica , U1,U2, U4/U6 i U5.

Postoje tri glavne komponente zajedničkog alternativnog mehanizma prerade RNK:

  • CM djelovanje regulacijske sekvence;
  • RNK-vezani proteinski faktori prerade;
  • Uparivanje RNK-RNK baza.

Ukratko, tokom procesa transkripcije, iRNK može uključivati (povećati) ili isključiti (utišati) jedan ili više genskih egzona.

Glikoforme

Glikoforme su varijante proteina koje se razlikuju samo po broju i tipu vezanih glikana. Glikoproteini se često sastoje od brojnih glikoformi, za koje su vezani različiti saharidi ili oligosaharidi. Te modifikacije mogu biti posljedica biosintskih razlika tokom procesa glikozilacije ili se javljaju nakon akcije glikozidaza ili glikoziltransferaza. Glikoforme se mogu identificirati detaljnom hemijskom analizom razdvojenih glikoformi, ali je jednostavnije putem diferencijalnih reakcija sa lektinima, odnosno korištzenjem lektinske afinitetne hromatografije i elektroforeze. Tipski primjeri glikoproteina koji sadrže glikoforme su krvni proteini: orosomukoid, antitripsin i haptoglobin. Jedna od neobičnih varijacija glikoformi je primećena kod adhezijsakih molekula neuronskih ćelija (NCAM), kod kojih je je za proteine vezana polisijalinska kiselina.[8]

Također pogledajte

Reference

  1. ^ Lewin, Benjamin (2008). Genes IX. Boston: Jones and Bartlett Publishers. ISBN 0-7637-4063-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
  2. ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  3. ^ Alberts B.; et al. (2002). Molecular Biology of the Cell, 4th Ed. Garland Science. ISBN 0-8153-4072-9. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  4. ^ Voet D., Voet J. G. Biochemistry, 3rd Ed.[publisher= Wiley. ISBN 978-0-471-19350-0.
  5. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Eds. (2005). Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Sarajevo. ISBN 9958-9344-1-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005). Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo. ISBN 9958-9344-3-4.
  7. ^ Lee, Yeon; Rio, Donald C. (1. 1. 2015). "Mechanisms and Regulation of Alternative Pre-mRNA Splicing". Annual Review of Biochemistry. 84 (1): 291–323. doi:10.1146/annurev-biochem-060614-034316. PMC 4526142. PMID 25784052.
  8. ^ Lewin, Benjamin (2008). Genes IX. Boston: Jones and Bartlett Publishers. ISBN 0-7637-4063-2. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link) CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi